U mnogim zemljama razvijenog svijeta komplementarna i moderna medicina žive u skladnom suživotu, zahvaljujući prvenstveno uređenim zakonskim odnosima koji reguliraju poziciju i status alternativnih medicinskih usluga. Unošenje reda u tom segmentu zdravstvene ponude bilo je jedno od predizbornih obećanja aktualnog ministara zdravstva Rajka Ostojića, što bi raznim oblicima komplementarne medicine osiguralo ravnopravan položaj i u Hrvatskoj. Hoće li ministar uspjeti premostiti glavne prepreke koje tome stoje na putu?
Riječ je o veoma zahtjevnoj političkoj dionici na kojoj je potrebno svladati:
- otpor farmaceutske industrije (kojoj time prijeti pad profita na hrvatskom tržištu lijekova).
- otpor katoličke Crkve (koja u mnogim tradicionalnim metodama liječenja vidi grijeh).
- otpor konzervativne akademske elite (nesklone bilo kakvoj vrsti "alternative").
Pođimo redom:
Prva linija
"Živimo u zemlji u kojoj je zdravstvo besplatno, a liječenje skupo" - reći će neimenovani "narodni pjesnik" čiji smo nadahnuti "pjesnički uradak" imali prilike pročitati u prethodnoj kolumni.
Ovoj tvrdnji ne treba nikakva službena potvrda. Svima je apsolutno jasno da je briga o zdravlju stanovnika planete Zemlje prvorazredan biznis. Medicina je postala talac farmaceutske industrije, koja usmjerava i financira znanstvena istraživanja, formira cijenu lijekova te izvlači profit. A lijekovi, naravno, nisu jeftini. Opravdanje se pronalazi u skupom istraživačkom postupku i dugotrajnim testiranjima prije negoli se dokaže njihova djelotvornost.
I sve bi to bilo potpuno u redu kada se vlasnički udio u ovoj gospodarskoj grani ne bi prenosio na istraživačke dionice u samoj znanosti, koja bi trebala biti potpuno nezavisna od interesa kapitala. U suprotnom, dolazi do sukoba interesa, što se u konačnici manifestira nizom manipulacija znanstvenom istinom.
Rezultat toga je sustavno, i na "znanstvenoj osnovi" izvedeno, potiskivanje komplementarnih metoda liječenja, čak i onih sa tisućljetnom tradicijom postojanja. Tipičan primjer su kineska i indijska (ajurvedska) medicina, čijem je teškom probijanju u svijet zapadne civilizacije kumovala upravo službena "znanost", iako za to (pokazat će se kasnije) ne postoji niti jedno relevantno znanstveno pokriće.
Razlog tome nije teško dokučiti; obje ove vrste posjeduju neka izrazito (za zdravstveni biznis) neprofitabilna svojstva:
- sustavna filozofija zdravstvene preventive koja smanjuje broj oboljelih
- jeftine i pouzdane dijagnostičke metode
- jeftine metode liječenja
- jeftini lijekovi
Dakle, sve ono što garantira sigurni gubitak pozamašne zarade onima koji se besramno bogate na ljudskom zdravlju. A kada se zna da upravo te strukture u znatnoj mjeri kontroliraju Svjetsku zdravstvenu organizaciju, onda je potpuno jasno zašto je uvođenje tih metoda u zdravstveni sustav zemalja članica teška "atletska disciplina s PREPREKAMA". No, ako su ih uspjeli savladati drugi, valjda možemo i mi.
Druga linija
Ali, krenimo dalje. Interes kapitala samo je prva linija otpora. Ona slijedeća je katolička Crkva - odlučna u namjeri da snagom vlastitog duhovnog i moralnog autoriteta stane na put svakoj vrsti liječenja koje ljudsko tijelo i dušu tumači suprotno učenju Svete Stolice. To se poglavito odnosi na ajurvedu, čija medicina proizlazi iz samih veda, što je za Crkvu apsolutno previše. Mirisni štapići i duhovne mantre, s uličnih nastupa Hare Krišna, krajnja je granica tolerancije koju je u tom pogledu spremna podnijeti.
Treća linija
Posljednja u nizu je linija otpora koja dolazi sa hrvatskih sveučilišta. Za razliku od Crkve koja vidi problem na duhovnoj razini, ovdje se stvari kompliciraju na materijalnoj. Tvrda, konzervativna akademska struja rijetko se usudi izaći izvan čvrste strukture Njutnove fizike i zakoračiti u prostor čiste energije. Tako će i dalje spremno ustvrditi da tamo gdje nema molekula, nema ni lijeka. Slijedom toga, ljekovito djelovanje homeopatskih preparata proglasit će placebom, a homeopatiju šarlatanstvom. Pri tome će, bez ikakvog ustručavanja, obezvrijediti čak i ozbiljna klinička znanstvena ispitivanja vlastitih kolega koji tvrde suprotno.
Zemlje u kojima se danas homeopatski lijek izdaje na recept, uspjele su to zahvaljujući velikoj potpori civilnog sektora, uz svesrdnu pomoć domaćih uglednika. Može li se takva potpora očekivati i u Hrvatskoj, za sada je veoma teško za pretpostaviti.
Sve u svemu, vrijeme polako prolazi. Put je dug, a staza je veoma zahtjevna i biti će jako zanimljivo vidjeti ima li ministar zdravstva dovoljno snage za savladati cijelu dionicu i do kraja mandata slavodobitno proći kroz cilj s ispunjenim obećanjem.
(Samo da u tom slučaju kamilica ne poskupi).
