Božićni i novogodišnji blagdani obiluju uvijek dobrim željama. Riječ je o danima u godini kada mnogim, nama dragim ljudima, šaljemo dobre misli. Osim toga, i dobro se jede. No kada je u pitanju hrana, ovo "dobro" ne završi uvijek baš tako dobro. Štoviše, niti misli poslije "dobrog" obroka najčešće nisu više tako dobre. Uostalom, ne kaže se uzalud: Kakva nam je hrana, takve su nam i misli.
Ova pak MISAO vraća me na jedan interesantan stručni seminar na Fakultetu za fizičku kulturu u Ljubljani, negdje sredinom devedesetih, na koji me pozvala jedna draga liječnica iz Rijeke. Prof. dr. Krešimir Petrović organizirao je na fakultetu posjet Svamija Mahešvaranande kako bi slovenskim studentima održao jednodnevno predavanje o jogi u svakodnevnom životu. Bio je to, praktički, seminar prilagođen potrebama školskog programa iz tjelesne i zdravstvene kulture.
Na iznenađenje prisutnih, prva tema kojom je Svami otvorio ovaj akademski skup bila je HRANA. "Kuhinja je naš znanstveni kućni laboratorij kada je u pitanju zdravlje duha i tijela" - rekao je tada, obrazloživši važnost hrane prvenstveno sa aspekta uzročno-posljedične veze naspram KVALITETE misli i osjećaja, koji direktno utječu na ljudsko zdravlje.
Službena medicina ovu prosto-proširenu prehrambeno-psihološku vezu promatra za sada još uvijek veoma površno. Osim toga, najveća dubina do koje trenutno po ovom pitanju sežu korijeni alopatske medicine pod okriljem Svjetske zdravstvene organizacije jeste organska stanica. A to je veoma plitka dimenzija.
Na pravu dubinu vodi nas kvantna fizika: u informacijsko polje bio-energetske razine atomske čestice.
Prvo što možemo iščitati u tom polju je prognoza enormnog pada vrijednosti svih dionica farmaceutske industrije u skorijoj budućnosti, što me u ovom trenutku podsjeća na jednu meni veoma dragu rečenicu koju naša poznata nutricionistkinja dr. Lejla Kažić Kreho (autorica publicističke trilogije Prehrana za 21. stoljeće ) ističe u svojoj drugoj knjizi: "Ako liječnici danas ne postanu nutricionisti, sutra će nutricionisti postati liječnici."
Ova neprijeporna istina mogla bi postati moralna satisfakcija krivcima za smrt našeg socijalističkog farmaceutskog diva, zagrebačke Plive. No, vratimo se na temu.
Ono što utječe na stabilnost spomenutog informacijskog bio-energetskog polja jeste struktura, odnosno kvaliteta misli i osjećaja koji posjeduju sasvim egzaktne, dakle mjerljive fizikalne karakteristike VALA, a koje su pak u visokoj korelaciji sa vrstom hrane koju konzumiramo.
Službena medicina za sada veoma dobro poznaje utjecaj hrane na zdravlje, kao i utjecaj misli i osjećaja na isto. Ali još uvijek ne zalazi u navedeno bio-informacijsko polje i ne obraća dovoljno pažnje na fiziološku povezanost misli i osjećaja sa hranom (o čemu sasvim sigurno već ima dovoljno saznanja).
Informacije o ovoj vrsti prehrambene vrijednosti namirnica nećemo, na žalost, pronaći niti na jednoj deklaraciji. Doduše, nije to niti realno još očekivati ovog trenutka obzirom na veoma dugotrajan "dokazni znanstveni postupak" koji još uvijek traje, ali neke osnovne naznake već bi se i sada bez ikakvog rizika mogle prikazati na svakoj etiketi prehrambenog proizvoda kojeg kupujemo. Ako ništa drugo, ono barem prema nekoj osnovnoj energetskoj podjeli kakve nalazimo u makrobiotici ili ajurvedi (jin-jang, sattva-rajas-tamas).
U svakom slučaju, kultura ishrane sa ovog sasvim specifičnog energetskog aspekta veoma je važan segment obrazovanja koji se još uvijek zapostavlja. Zato vjerujem da bi ova tema mogla postati važan dio programa zdravstvenog odgoja za koju godinu.
Ono što pak mislim da bi također bilo veoma važno spomenuti kada je u pitanju odnos na relaciji hrana-misli-osjećaji, jeste razvijanje sposobnosti intuitivne percepcije, odnosno intuitivnog razmišljanja. U znanosti joge ova sposobnost poznata je kao duhovni intelekt budhi, u čijem je razvoju (prema istom izvoru) također presudna vrsta hrane koju konzumiramo.
"Da bi netko zavladao svojim mislima i osjećajima, potrebno je najprije zavladati jezikom." - poznata je deviza u znanosti joge. Bez tog uvjeta budhi ostaje u sjeni hirovitog uma, koji filozofija vedante slikovito naziva "majmunski um" jer svojim neobuzdanim mislima skače sa jednog problema na drugi, baš kao i nemirni majmun sa grane na granu. Prof. Carl Gustav Jung puno se bavio ovim pitanjem i ostavi dovoljno kvalitetnog gradiva za učenje. Ali to je već neko drugo poglavlje zdravstvenog odgoja, veoma blisko nekim alternativnim školama.
No, jedno je sasvim sigurno: Ne treba biti veliki prorok za pogoditi kako su pred ministrom obrazovanja novi programski izazovi.
