Na današnjem zasjedanju Hrvatskog sabora, zastupnik HDZ-a Josip Đakić nazvao je prijedlog izmjene Zakona o sprečavanju sukoba interesa, po kojima će Vlada postavljati članove upravnih i nadzornih tijela bez javnog natječaja, "demagoškim trikom,", rekavši da će odsada sredstvima upravljati politički podobni. Da nije tragično bilo bi smiješno! Od svih HDZ-ovaca našao se o tome govoriti upravo onaj koji dolazi iz županije poznate po tome da ne možeš ni ulice čistiti ili trgati karte na nekakvom koncertu ako nisi u partiji, a kamo li biti u nekom upravnom i nadzornom tijelu. Za malo složenije poslove moraš se u stranci potruditi, pokazati da si lojalan i odan pa doći na neko besmisleno otvaranje ovoga ili onoga ili na zakapanje temeljnih kamenja i pljeskati glasnije od drugih hineći razdraganost zbog neslućenih dostignuća dragih vođa.
Najnoviji primjeri stranačkog nepotizma dolaze iz Zavoda za hitnu medicinsku pomoć o čemu je ovog tjedna pisao Poslovni dnevnik. Ono o čemu grad bruji već godinama, ono o čemu šapću poniženi Virovitičani i ostali stanovnici Virovitičko-podravske županije sada konačno izlazi na vidjelo. Ljudi su skupili hrabrosti i skrušeno priznali: „Da, potpisali smo pristupnicu kako bi uopće mogli konkurirati za ono malo poslova što se nudilo“.
Tako su zapošljavani i kuhari i učitelji, i podvornici i pravnici, i vozači i ekonomisti.
I što sada napraviti s tim ljudima? Oprostiti im zbog priznanja da su zbog kruha prodali čast i dostojanstvo, poslušno se spustili na koljena moćnicima da nebi ispali stupido kako bi takve radnje branio Damir Kajin? Čekati da, lojalni kakvi već jesu, preokrenu kaput i pristupe jednoj od članica pobjedničke koalicije kako bi dokazali da oni nisu ono što ih mi smatramo da jesu? Kazniti njih ili one koji su ih doveli u podređeni položaj? Što bi na to rekla ona profesorice hrvatskog jezika i književnosti čija je potresna priča objavljena na portalu E međimurje o silnim odbijenicama i bezuspješnoj potrazi za bilo kakvim poslom danas najčitanije i najdjeljenije štivo na Fecebooku?
Pod naslovom Zašto sam odlučila reći Zbogom Hrvatskoj ta fakultetski obrazovana žena koja aktivno govori, piše i razgovara na engleskom, njemačkom i slovenskom jeziku, a uči ruski talijanski piše: „Ovdje moje postojanje nema smisla, kao što su mi rekli: mjesta za mene ovdje nema. Ja sam crna statistika, neželjena brojka, nesretno i pretučeno dijete Vlade maćehe koja mazi samo svoj rod. U Hrvatskoj ću umrijeti od siromaštva i bijede, osramoćena i ismijana od onih koji su se "snašli". Ja želim jednog dana biti dio naslova u novinama: Vratila se iz inozemstva i otvorila radna mjesta u rodnom gradu. Ja želim biti dio takve stvarnosti i takve Hrvatske. No to ne može kod nas biti. Nikakva promjena vlasti neće dovesti do toga. Samo promjena mozgova. Zato ću, kao i tisuće istih ili sličnih meni, reći "Zbogom" Hrvatskoj, ali ovog puta nećemo pjevati i skladati žalopojke i rekvijeme za ostavljenom domovinom, ovog ćemo puta pjevati od sreće što smo je ostavili. Odlazim osramoćena, prebijena, zlostavljana, očajna iz ove zemlje i nadam se da ću se jednog dana vratiti, ali samo kako bih izvukla svoje roditelje i sestru iz nje“.
Priča nije iz Virovitice, ali sve se to gotovo na vlas dešava i ovdje pa je mogu napisati mnogi od nas. Valja se nadati da će pitanje protupropisnog zapošljavanja vozača u Zavodu za hitnu medicinu pokrenuti lavinu i otkriti nepravilnosti u drugim ustanovama, da će obespravljeni javno i na službenim mjestima o tome otvoreno prozboriti kako bi se konačno prestalo s tim svinjarijama pa da naš grad i našu domovinu ne napuštamo mi nego oni koji nas već gotovo dva desetljeća prave budalama.
