Sustavno rušenje stabala u gradu unazad petnaestak godina, devastacija Malog parka u Radićevoj i masakar drveća u Gradskom parku nije na žalost virovitička posebnost. Širom Hrvatske lokalni šerifi s motornim pilama mijenjaju slike gradova i sela, kradu građanima hladovinu, pridonose globalnom zatopljenju i svjetlosnom onečišćenju. I za sve to iz proračuna troše značajan novac. Vidio Kiro gdje se konji kuju pa i on digao nogu.
<<< Virovitca je nekada bila zeleni grad
S portala H-alter, prenosimo danas članak Hlad u gradu, autora Saše Šimprage koji se odnosi na Zagreb, ali savršeno odgovara i virovtičkim prilikama.
***
Flanerske preferencije variraju i od godišnjih doba. Za sparnih ljeta u gradu, sjenovita strana ulice ili ona s drvoredom, znače spas ili barem olakšanje. Utoliko samo iskustvo grada ovisi i o - hladu. Stabla nemaju monopol na hlad u gradu, ali je onaj ispod drveća najpoželjniji.
Kad su stabla u pitanju, kvalitetu hlada određuje veličina krošnji, a krošnje su, ovisno o biljnoj vrsti, uglavnom veće što su stabla starija.
Ambijentalno i biološki osobitih, ozbiljno starih jedinki, u Zagrebu nema puno, što je rezultat gradskih politika koje u dovoljnoj mjeri ne cijene upravo dob stabala i potrebu da se ona što duže sačuvaju. Gradski registar zaštićenih spomenika prirode, međutim, navodi čitav niz pojedinačnih stabala koja su prepoznata i čuvaju se kao izuzetno vrijedna.
Najstarije živuće zagrebačko stablo vjerojatno je petstotinjak godina stari hrast lužnjak koji raste na Livadi kišobrana u Maksimirskom perivoju. Gradski parkovi, poput Maksimira, nude čitav spektar hladovina i to uz dodanu vrijednost prosjaja - sunčevih zraka koje prodiru kroz krošnje. Parkovi u pravilu imaju i niže temperature od uzavrelog grada, što se može zahvaliti upravo stablima i hladu koji stvaraju.
Jedan od prvih zagrebačkih drvoreda bio je onaj jablanova koji su zasađeni duž put od katedralnog kompleksa do ulaza u Maksimir. S obzirom na vrstu, namjera mu nije bila toliko stvarati hlad, koliko iscrtati put. Simbolični ostatak tog drvoreda je svega nekoliko stabala na tramvajskoj stanici na sjevernoj strani Kvaternikova trga.
Od kad je trg preuređen, tamošnje su stare jablanove zamijenili novi, koji, nažalost, više preživljavaju nego rastu. I jedan od najvećih gubitaka promašenog projekta preuređenja je rušenje individualnog stabla koje je raslo na sjeveroistočnom uglu trga - koji danas nema baš nikakav prirodni hlad.
S druge strane, kestenovi Južne promenade, današnjeg Strossmayerovog šetališta, prvog pravog urbanog zagrebačkog gradskog drvoreda, i danas su popularna hladovina. I gradski drvoredi Novog Zagreba, primjerice u Islandskoj ulici, ne zaostaju za monumentalošću onih donjogradskih, čak imaju još više hlada jer se manje orezuju. Hlad ne privlači samo pješake. Svi bi i radije parkirali u hladu.
Sjenovita mjesta su i početak odmora ili ugodnije mjesto za razgovor. Hlad u gradu je utoliko i društvena kategorija, posebno kad se planerski promišlja. Osobitosti hlada mogu doprinijeti i ansambli stabala koji nisu drvoredi. Primjer je Trg Ivana Meštrovića na kojem stabla pokrivaju dobar dio trga i poplarno su mjesto za igru ili jednostavno sjesti ispod krošnji.
S druge strane, Zagreb osobitih mirkosituacija koje bi definiralo jedno ili svega nekoliko stabala uglavnom nema jer je i kultura javnih prostora u gradu niža nego u mnogim gradovima slične veličine. Svega jedno stablo može potpuno transformirati mjesto. Zamislimo samo ogromnu platanu i njenu krošnju na mjestu sata na Trgu bana Jelačića.
U gradu je i niz stabala koja zavređuju poštovanje, ne samo zbog svoje dobi već i fizičkih karakteristika. To su primjerice hrast uz stube u Zamenhoffovoj te onaj uz puteljak prema naselju Ksaver u park-šumi Orlovac
Po svom obimu, prvi među zagrebačkim stablima je ksaverski mamutovac (sequiadendron giganteum) u Mallinovom perivoju. U tom parku zapravo su dva, no onaj stariji je bitno širi. Ima čak i vlastiti gromobran. Ta dva stabla nisu važna samo za Zagreb, već su i jedni od prvih zasađenih primjeraka od kako je vrsta prenesena u Europu. Namjernicima stvaraju hlad već više od stoljeća i pol.
Količinu, važnost, kvalitetu i prepoznatljivost hlada uvjetuje i odnos prema stablima, tj. način na koji se održavaju. Izvan parkova, rijetka su stara stabla zadržala krošnje u punom rasponu, budući da se često radikalno orezuju. Suprotni primjer je platana na sjeverozapadnom uglu Trga Francuske Republike. Njena nedirnuta krošnja i hlad koji stvara ljeti servisira terasu kafića, a kroz čitavu godinu u nebopis parka upisuje raskoš.
Uz smanjenje temperatura, jedna od ključnih stvari je oblikovanje javnih prostora i zgrada da ostanu hladniji.
Ta potreba dovest će, a u naprednijim sredinama već je i dovela, do toga da se gradovi reprogramiraju. Od transporta do stanovanja. Potreba za hladom postat će na neki način i presudna, a ključnu ulogu igra drveće i hlad koji nose. Stabla nisu samo dio zelene, već i javnozdravstvene infrastrukture, a hlad u mnogome čini zdraviju stranu grada.
Koliko su stabla važna uvidjet ćemo osobito onda kad krenu masovna sušenja uslijed prevelikih vrućina. Tome će doprinijeti i neodgovarajuća briga. U Zagrebu se ni danas novozasađene sadnice ne zalijevaju dok se ne prime, već prepuštaju šansama, da bi se potom po potrebi zasadile nove. I pred tom činjenicom do izražaja dolazi vrijednost starih stabala.
Već sad mijenjamo navike kako koristimo ljetne dane. Hlad postaje važnijibriga. U Zagrebu se ni danas novozasađene sadnice ne zalijevaju dok ne ne prime, već prepuštaju šansama, da bi se potom po potrebi zasadile nove. I pred tom činjenicom do izražaja dolazi vrijednost starih stabala.
Dobar zagrebački primjer su stabla na Cvjetnom trgu koja su od potpuno nepotrebne sječe onih starih 1995. godine za potrebe nakarandog uređenja tog trga, u više navrata zamjenjivana novim sadnicama i do danas uglavnom ne stvaraju hlad na tom trgu čija je karateristika bio upravo (i) hlad.
Pješak u gradu hlad može pronaći i ispod nadstrešnica, suncobrana, u haustorima itd., no prirodni hlad kakav stvaraju stabla daleko je najljepši i najugodniji.
***
Pročitajte još