Banner
Beroš: Epidemiološka situacija dobra, no okupljanja mogu pogoršati stanje
DHMZ: Pretežno sunčano i vruće, popodne mogući pljuskovi
Više turista nego cijele 2020., iznos fiskaliziranih računa bolji od 2019.
Sudarila se dva teretna vlaka kod Križevaca, ozlijeđen strojovođa
Prijatelji životinja: Pripazite gdje ostavljate životinje na čuvanje
Još dvije braniteljske udruge osudile istup Vučemilovića i podržale Medveda
Plenković ponovno pozvao građane na cijepljenje

  Komentar

Hitchockova ptičja panika

  Bunca: Vinko Gazdik           25.10.2005.         1100 pogleda
Hitchockova ptičja panika

Nakon što su u subotu poslijepodne, stručnim zavrtanjem glave eutanizirane prve kokoši, (zbog nedostatka pribora i osoblja nisu to činili iglom u venu) kako bi se spriječila možebitna epidemija ptičje groznice, ovih je dana je taj posao nastavljen uvjerljivijim "argumentima"

"Ljudi moji, stvarno nema potreba stvarati paniku. Ako i postoji virus, što još nije utvrđeno, termolabilan je", rekao je u subotu okupljenim novinarima u Zdencima kraj Orahovice Petar Čobanković, ministar gospodarstva poljoprivrede i šumarstva RH. To bi značilo da bi ga se ukuhavanjem u domaćoj kuhinji ili pečenjem na 70 stupnjeva ili više, kao recimo na roštilju, virus u potpunosti neutralizirao. Da se roštiljanje ipak ne bi dogodilo, peradi su okrivljene i osuđene na smrt davljenjem. Neka su perad to krivo protumačila te su shvatila da bi mogla biti ubijena vješanjem. Zbog čega ih je uhvatila panika. A panika je nešto što nam sada najmanje treba. I protiv nje se treba boriti svim sredstvima. Novinari su upozoreni da je ne šire. Mogle bi kokoši pobjeć. Na roštilj.

Vjerojatno je baš zbog tog razloga, sačuvati nas od panike, veterinarske ekipe u Zokov Gaju pratilo desetine naoružanih specijalaca MUP-a. Gdje je panika? Gdje?! Nema je. E, kad je nema, valja je napravit. Među kokošima. Kad za to nisu sposobni novinari, učinit će to netko drugi. Kako je novinarima izjavio glavni policajac RH Ivica Kirin, a prenosi Hina, specijalci su došli pratiti veterinare na zadatku. Navodno jer je to nekad bilo ratno područje. Tko je tu prije ratovao, možemo pogoditi, no tko je sadašnja prijetnja koju bi oružjem trebalo braniti nije sasvim jasno. Saznalo se kasnije. Kad je obližnji neprijatelj iskočio iz kokošinjca. Neki od tih podlaca sakrili se u grmlju ili pak vrebali s obližnjih grana. A neki su logistiku neprijatelju pružali iz kukuruza. Kokodakanjem. Ili, kako već tko. Da. Kako- kooo. Jake snage MUP-a riješili se protuha snajperskom preciznošću. E, što se krvlju brani ne pušta se lako. Jedna je kokoš uskrsnula tvrde mediji. Valjda je ponovo umrla jer nije bila dobro ubijena. Što je bilo s tukama nije precizno izvješćeno. One mrtve neće više prenosit` paniku. A ni gripu. Da li je na mjestu događaja bilo i jaja, te jesu li stradala, čime bi se narušila Ženevska konvencija o konvencionalnom ratovanju, do trenutka zaključivanja stranice nismo uspjeli doznati. Što se seljaka tiče, u Zokov Gaju svak je od njih bio svoga grunta gospodar. Nagledali se filmova pa poželjeli rata na farmi. Sam bi im Orwel pozavidio. Bili bi mu inspiracija za novu knjigu. Morbit bi se zvala "U Zokovom Gaju perad digla graju".

Nakon specijalnog pregleda, specijalnim metodama, specijalizirani su ljudi lovili neprijatelja po njihovoj avliji. Ipak je ta avlija u `rvatskom dvorištu. Najvažnije je da se ne širi gripa. Ni panika. Osim ak neš leć ko kokoš. Ili tukac. Niko od ljudi nije strado. Pucalo se precizno. Iznad glava. A ipak to nije bio pucanj u prazno. Jer je sve bilo puno. Perja. I policije. Do večeri svaki je otpor neprijatelja utihnuo. Ili se bar od pucnjave nije mogao čuti. Al neš` vraga.. Gamad se vratila. Na zaprepaštenje i očaj seljaka istrčala iz kukuruzišta gdje su kokodakanjem otkrivale položaje jakih snaga MUP-a. Seljaci bi sada hitno trebali pozvati specijalce jer su kokoši sad razjarenije nego prije. K`o ranjeni lavovi. Di`š na ranjenu kokoš. Jake bi ih snage mogle nadgledati helikopterima. Jer di će nacija ako perad uzleti. Bitka na zokovskom polju je utihnula. Ostao je stravičan prizor bitke do posljednje kapi krvi. Nijedan pripadnik jakih snaga nije stradao. Dvojica su samo, priča se, nagazili na kokošji izmet. Uvježbani i za takve oblike ratovanja, uspjeli su ostati na nogama. Al rat je rat. Bez ljubavi i časti. Živa glava prijatelju. Živa glava. Kako čija. Kako kooome. Neke su kokoši noge digle u zrak. Htjele se predati. Pa nisu stigle. Pogodio ih zalutali metak. Bog zna od kuda je doletio. One preživjele, prosvjedovat će smirenim putem. U ležećem položaju. Neprijatelji jesu, ali traže dokaz svoje krivice.

Ekskluzivno za "Virovitica net", Glavni je pijetao (koji je za ovu priliku htio ostati anoniman) izjavio da izgubljena bitka nije izgubljeni rat. U inat oružju, golonoga perad toga područja spremna je na kolektivno samoubojstvo. Baš kao i njihovi jataci u Donjoj Pištani, Orahovici i u brojnim slavonskim selima. Potom će od vlasnika tražiti da ih bace u masovnu grobnicu. Po mogućnosti zamrznutu. A ovi će ih kasnije prodavat na tržnici po 150 kuna. Tako će osveta biti potpuna. Iz povjerljivih izvora saznajemo kako bi neke htjele završiti na stolu ministara. Tako bi dokazale da su i mrtve bezopasne. Oda njihovom činu trebala bi u jednom budućnosti biti pjesma nekog Balaševića. Navodno je imo strašnog pijetla. Koj` je taj koku cvrcno ko da je kokno budak. Pa kad ih kokaju nek ih kokaju njihovi, a ne tuđi, vidljivo ogorčen, završio je svoju izjavu glasnogovornik pobunjene Zokovsko – gajske peradi.

Seljaci se nisu pobunili protiv ovog prijedloga. Čak bi se reklo da su neki od njih više suosjećali s kokošima nego s jakim snagama. Što je teško za objasnit. Ali zbog toga je perad obećala da više neće bacati izmet po njihovom, nego tuđem dvorištu. Ako koji ispadne u djece pilića neka ne diraju dok se ne osuši. Za svaki slučaj. Nije to čokolada. Opasnosti nema. Bar dok kokoši ne postanu labudovi. A znanost još nije dokazala da je takvo što moguće. Kad dokaže, pozvat ćemo znalce. Da ne bude panike. Jer razloga za nju nema. I svima je to očito jasno. I jake snage MUP-a su iz istog razloga napustili bojišnicu. I gle, panike stvarno više nema. Ostadoše seljaci. Bez Matije Gubca. Možda bi digli seljačku bunu. Pod utjecajem gripe, naravno. I ptičje. A ostadoše i bez još koječega. Što će im vratiti u novcu. Živce im neće vraćat. To je po zakonu potrošna roba.

"Najvažnije je bilo spriječiti da bolest s divljih ptica ne prijeđe na domaće životinje i u tome smo zasad uspjeli", rekao je glavni policajac Kirin. Za sada su, kaže, u tome uspjeli. Preživjela perad po ovom se pitanju još nije očitovala.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Komentar