D va su pitanja politički relevantna nakon jučerašnje presude HDZ-u i Ivi Sanaderu. Prvo, je li HDZ još uvijek zločinačka organizacija? I drugo, hoće li HDZ-ovi birači napokon shvatiti kome daju glas?
Nije naime ništa novo da je HDZ zločinačka organizacija. Ta teška optužba javno je prvi put izrečena prije četrnaest godina, u vrijeme Tuđmanove smrti i HDZ-ova izbornog poraza 2000. Izrekli su je novinari, svjesni nezakonitosti, bezobzirnosti, samovolje i bahatosti kojom je Tuđmanova vlast izolirala, osiromašila i pokvarila zemlju.
Sada je to i sudski dokazano. HDZ, dakako, već tvrdi da se presuda za Fimi mediju – koju je superiorno i uravnoteženo iznijela sutkinja Ivana Čalić – ne odnosi na cijelu stranku. »Nikada, ali nikada nećemo prihvatiti kolektivnu odgovornost«, zavapio je predsjednik HDZ-a još dok je sutkinja Čalić govorila u sudnici.
P rihvatili ili ne, kolektivna odgovornost postoji. I nije HDZ bio zločinačka organizacija samo u Sanaderovome mandatu, »od kraja 2003. do 2. srpnja 2009.«, kako su dokazale sjajne tužiteljice Mostečak i Rukavina. Moglo bi se uvjerljivo argumentirati kako je HDZ to postao najkasnije za parlamentarnih izbora 2. kolovoza 1992. Stranka je opet bila osvojila apsolutnu vlast, a Tuđman prvi put neposredno izabran za predsjednika države.
Evo što je Tuđman izjavio na konferenciji za novinare 10. kolovoza 1992: »Nova vlada i ja kao predsjednik imat ćemo puna ovlaštenja da program kojim smo pobijedili dosljedno provedemo, jer nećemo biti ograničeni niti međunarodnim čimbenicima, niti unutarnjim obzirima zbog ratnih okolnosti. Odlučno ćemo krenuti u provedbu učvršćenja demokratskog poretka, stvaranje posve novog pravnog sustava, poticanje gospodarskog razvitka, zapošljavanja i privatnog poduzetništva«.
Dva desetljeća kasnije, saldo je zastrašujući: Hrvatska je postala civilizirana europska država tek kada je počela razgrađivati taj Tuđmanov »učvršćeni demokratski poredak«; sam Tuđman proglašen je dijelom zločinačkog pothvata agresije na BiH; neki su njegovi pouzdanici osuđeni za ratne zločine; industrija je razorena; pravni sustav s mukom se oporavlja; izbore je HDZ dobivao nelegalnim novcem, a društvo je onečišćeno šovinizmom – i sad, na kraju, Tuđmanova je stranka i sudski proglašena »grupom u kaznenom smislu«.
N aprosto: HDZ je od svojih najranijih početaka autoritarna i nedemokratska organizacija koja sama iz sebe generira nezakonitost. I tu počinju ključna pitanja: je li HDZ takav i pod Karamarkom, te mogu li HDZ -ovi birači osvijestiti štetnost vlastitoga izbora?
Jest, odgovorit ćemo – HDZ je i pod Karamarkom takav. Odbacimo iluzije: sudimo li po ciljevima i metodama sadašnjega predsjednika, današnji bi se HDZ mogao pokazati opasnijim i od Tuđmanovoga. I ne kani se mijenjati, sudeći po prvoj reakciji na presudu. A birači? E, demokracija je sustav koji brani svačije pravo da bira vlastitu štetu. Zbog tog pesimističnog uvjerenja – da ni HDZ ni njegovi birači nisu sposobni za promjenu – strahujemo da će se epohalna presuda sutkinje Čalić pokazati manje važnom nego što uistinu jest.
