Pod naslovom Nama je teatar obiteljsko srebro Večernji list je objavio razgovor s ravnateljem Kazališta Virovitica Miranom Hajošem. Intervju s Miranom napravio je novinar, kazališni kritičar Želimir Cigler.
Miran Hajoš godinama uspješno ravna Kazalištem Virovitica, koje večeras, svečanom premijerom "Višnjika" u režiji Dražena Ferenčine, slavi 60. rođendan.
VL: Kako objašnjavate to da je u većini manjih hrvatskih gradova zamro kazališni život, a Virovitičani su uspjeli od 1945. očuvati profesionalni ansambl i kazalište?
HAJOŠ: Ne samo od 1945, od osnutka profesionalnog kazališta, nego još od 1900. godine, kada su Virovitičani prvi put postavili vlastitu predstavu. Ta generacija entuzijasta koja je stvarala kazalište i kroz desetljeća ga "držala" bila je jezgra koja se širila i stvorila osobit odnos građana prema umjetnosti, prije svega kazališnoj. Rezultat toga je i to da su u virovitičkom kazalištu, što je zaista rijetkost za grad u kome živi 22.000 stanovnika, svi glumci kroz sva ova desetljeća bili domaći ljudi. I to je, svakako, znatno pridonijelo očuvanju ove institucije.
VL: Kazalište je skupa umjetnost. Kako uspijevate u rascjepu između Županije i Grada pribaviti nužni novac za 12 glumaca i tehniku?
HAJOŠ: Grad Virovitica i Virovitičko-podravska županija, kao vlasnici u omjeru 51:49 posto, daju nam za plaće djelatnika i dio materijalnih troškova, te nešto malo za programe. Ostatak novca zarađujemo sami i njime financiramo naše predstave, odlazak na gostovanja, na festivale. Tako mi zapravo nemamo pravo na pogrešku.
VL: Na godinu odigrate šest premijera i 200 predstava, gostujete po cijeloj Hrvatskoj, pa i inozemstvu. Druga kazališta mahom zjape prazna poslije pete izvedbe. U čemu je tajna?
HAJOŠ: U Virovitici naše predstave u jednoj godini vidi više od 25.000 ljudi. Statistički svaki građanin barem jednom dođe u kazalište. Usto već godinama na nekim gostovanjima, recimo na festivalima u Zagvozdu ili Šibeniku, postižemo stadionske brojke. Time se ne može pohvaliti puno kazališta u Hrvatskoj, a bili bi sretni i mnogi sportski klubovi da na utakmice dođe toliko ljudi. To, kao i nagrade koje dobivamo posljednjih godina, potvrđuje da biramo predstave kakve publika traži a kritika cijeni, te da imamo ekipu koja takve predstave zna realizirati na najbolji mogući način. Nije zanemarivo to da svako dijete iz Virovitice i virovitičke okolice tijekom osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja pogleda tridesetak kazališnih predstava!
VL: Čini se da su Virovitičani uspjeli sačuvati svoju duhovnu baštinu, jer 60. obljetnica svjedoči o zrelom kazališnom životu Grada i Županije.
HAJOŠ: Jubilarna, 60. godišnjica Kazališta Virovitica bit će obilježena večerašnjom premijerom, a sljedćih deset dana nakon premijere bit će svojevrsna revija hrvatskoga kazališnog stvaralaštva. U Virovitici će gostovati brojna hrvatska kazališta i izvest će najbolje predstave iz svoje produkcije. Bit će to naša zahvala publici, a kolegama glumcima koji do sada nisu bili angažirani kod nas, bit će to prilika da osjete puls publike koja je ovu instituciju održala kroz desetljeća.
***
U jednoj anketi dio Virovitičana izjasnio se da ne ide na kazališne predstave, ali na pitanje treba li Virovitici kazalište svi su bili jednoglasni treba! Virovitičani kazalište doživljavaju kao "obiteljsko srebro", nešto što im je ostavljeno u naslijeđe i tako se prema njemu odnose. Teško da postoji ijedna stara virovitička obitelj čiji barem jedan član, na bilo koji način, nije bio vezan uz kazalište. Osim toga, u vrijeme kada je ono nastajalo, televizori su bili prava rijetkost, a svih drugih tehnologija koje imamo danas nije ni bilo, pa se svijest i osjećaj za umjetnost stvarala ovdje, u kazalištu.
