SIMEON

Šef Simeoncinema - industrije zabave za odrasle

PETRUNJELA AUGUSTA

Njegova najveća zvijezda

KRISTINIJAN

Novinar nemoralnih novina Crveni Damast

Ured Simeoncinema smješten je visoko iznad panorame koja se proteže od Sv. Mudrosti na Istoku do Vatikana na Zapadu, a između ruševine; antičke i futurističke; svijetli svod Balkana i Mediterana, ferari i fildžani, acid jazz i džezve, luksuz i ciganluk…

Simeon:
He, he… lift je napokon stigao, moj nivo je visoko, tko se visoko diže, taj i zaglavi! …Ovdje gore nema gravitacije, može i mora se sve, ali ja nemam vremena na bacanje!

Petrunjela Augusta:
Honey, pozvao si curu iz doline, zamusanu naivku i ganutu sentimentalku, kasnim da se ne bih suviše umorila za ono za što sam subvencionirana.

Simeon:
Ne laži! Ti se ne umaraš! Ti eskiviraš! Kog si mi to dovela! Degutira me tvoj flirt i koketerija!

Petrunjela Augusta:
A mene tvoja poza - arbitar elegantiarum!

Simeon:
Onda se spusti u svoje anonimno prenemaganje!

Petrunjela Augusta:
Ha, meni nemoj prijetiti, mene- jednu i jedinu, ne možeš zabraniti. Šefe, vas vaši kompleksi vječito drže u anonimnosti!

Simeon:
Ali mi ne uskraćuju okrutnost prema trećerazrednoj glumici. Jao, jao, jao! Augusto ti hoćeš da poludim, ti si kombinacija koja će me likvidirati, atomska katastrofa u kojoj ću se probuditi, zvijer, demon… tko će koga požderati, kako izbjeći da te ne nosim u sebi… ne ne ne! ti me ne možeš iznevjeriti, ja sam te stvorio, ja ću biti taj koji će te srušiti, ja te poznajem, ne možeš me iznevjeriti, razumiješ li! Ti ženko, ti divljakinjo! Budi životinja, ali poslušna, ili si gotova! Augusta Augusta ja ću te zadaviti! Ti ima da slušaš, ti ne razumiješ, jezik batine je za tebe!

Petrunjela Augusta:
Jezik kara i batinara! Ti ćeš mi pudrati masnice pred snimanje? Pa da. Meni se jebe, ja kao drugo ne razumijem. Ti grizeš, udaraš i laješ! Tebi se jebe, a ja snimam i radim! Zajaši nimfomanku nek se ubije od posla! Evo dovela sam gosta. Simeon ovo je Kristinijan, pisat će o mojoj novoj ulozi, ti mu je razloži ja `ne razumijem`…

Simeon:
( Kristinijanu ) Vi razumijete, čitao sam kako ju hvalite, to je živčana razdraženost, više kapric nego trema, ja sam razmazio svoju Petrunjelicu, napokon i prihvaćam njezinu agresiju -da ju ne bi ispoljavala na snimanju… a da znate kako se protivi vezanju… huuu! …no to su bili počeci, da se ne plaši, da ne pobjegne nazad u džunglu na ulici. Petrunjela je zvijezda i vi ćete je tako opisati!

Kristinijan:
Novinar sam Crvenog Damasta , pišem o povratku vašeg Simeoncinema u svijet zabave za odrasle, narasle, za sve… sve je to samo seks zar ne? U liftu smo razgovarali o Petrunjelinoj najvećoj ulozi, ulozi koja bi vas trebala uskrsnuti….

Simeon:
Ma stvarno

Kristinijan:
I ako išta bude prijetilo Petrunjeli ili mojoj viziji ja ću vas kritički sotonizirati.

Petrunjela Augusta:
Osjećam da je to prava kritičnost, Kristinijan, vi biste možda trebali režirati… Prožimanje religija, tabu-orgija, misterija, starih kultova i pop-kulture… Simeon možeš li to izraziti?

Simeon:
Ta to je moja ideja, moja konačna vizija, šta se vas dvoje tu kurčite!

Petrunjela Augusta:
Kreativnost se tako prehranjuje, proždire slabije artikulirane

Simeon:
Petrunjela, samo nastavi prenositi moje kreativne impulse, ja sam ti dao ime, ekskluzivu. Ali ti tu samo blokiraš, prenemažeš se. Ti si obična prostodušna getoizirana dezorijentirana seljanka. ( Kristinijanu ) Zamislite, rekla je: Ja te toliko volim, ali te ne shvaćam ozbiljno, jer bih se tad zabrinula za tebe ! Kao da sam sumnjao da se u liftu nešto dogodilo. Petrunjela Augusta je jedna zamorna i žalosna neravnoteža….

Petrunjela Augusta:
Okrutan si …

Simeon:
Bolje nego ljubomoran… da te ne zadavim …jer ne podnosim tu čistu naivnost u tvojoj žalosnoj frustriranosti

Kristinijan:
(Pomirljivo) ali ona je uspjela, ona uspijeva, ona se presadila, Simeon, Augusto, ne razbijajte svoj staklenik, kao dvije nerazumne mesožderke, zaboga, vaše ambicije još uvijek bujaju, gotovo atrofiraju u …

Simeon:
Slušajte vi Kristinijan! Ona se zajebava i dresira svima mozak kao salatu ili ih dresira kao …. A ovo nije cirkus, ali disciplina je još veća, razumijete; ovo je porno-industrija i užitak je dozvoljen samo dok se radi, a ona misli da se zabavlja, još gore! Ona misli da je pametna!

Petrunjela Augusta:

( kao na rubu plača )
Ja volim, ja ne razumijem, ja osjećam, osjećam da volim, a kad volim nisu to samo živci i vatra, da Simeon, blokiram, glupa sam kao i ti kad se želim dopasti, kad slušam i pokušavam razumjeti, ali ti… ( plače ) ti… Tvoji živci su frigidni i poraženi …i ja ih volim …i ja ne želim plakati …trošim i nadam se i kao da ne živim ….šta tu jedna seljanka ima razumjeti… ( plač je prešao u bijes ) Šta! Štaaa!

Simeon:
Augusta tumara i rokće, to razmaženo živinče udavit će se u vlastitoj prljavštini negdje nasred aseptičke pustoši… dobar život- dobar kraj; bar bi tako trebalo pisati u svakoj biografiji. Kristinijan vi ju pišete, zar ne?

Kristinijan:
Da. U liftu smo prekrasno ćaskali, možda kao i vas dvoje na početku, počecima, kad je emotivna distorzija bila konstruktivnija.

Petrunjela Augusta:
E, e, e … ( tim e ona konstatira točnost Kristinijanovih pretpostavki ) e pa Simeone ta zaluđenost, jer to bila frustracija? I zar se svako moje oduševljenje mora opravdati tvojim depraviranim fantazijama. Ja sam stvarna, još uvijek jesam i svoju realnost nikad ti nisam nametala, a ti… Ta ti si sav od fantazije jebo te!

Kristinijan:
Možda je pak suviše ozbiljan…

Petrunjela Augusta:
( robusno ali i pomirljivo ) Ta to je njemu isto! A ja sam uvijek u opasnosti da ne otklizim, smijem biti kamikaza ako mi on izda dozvolu, kao da nismo zajedno živjeli na travi i mlijeku, on – stručnjak za narkotike, meni zavrće osigurače!

Simeon:
Ti si znači taj novinar iz Crvenog Damasta. Simeoncinema zahvaljuje na promociji Petrunjelinih uspjeha. Ipak u liftu nije morala izigravati damu, pametnu glavu, ona je samo sebična prema svima koji dotiču njezinu nedokučivost. I sad vas angažira za svoju biografiju… Dnevnik frigidne plavuše …

Petrunjela augusta:
Još ciljaš u mene Simeon, ali ćorcima, ni pucu si ne vidiš. Da je meta pogođena onda bi i pala, ti si ženantan…

Simeon:
Onda ćemo se pogađati, reci cifru, da se navlažiš!

Petrunjela Augusta:
Ha, ha, ha ja nisam dama, ta ja dajem besplatno iako si me rasprodao! A liftboy, njega si maknio, ustrijelio! Ha, to je frigidnost, hladnokrvna perverzija žaponerijskog kurčića velikog mafijaša, perverzna dosadna budalo!

Simeon:
Glupačo, i tebi bi mogao zazvoniti paraklis, pa u raku, u trulež s tobom, da me ne izluđuješ više! Naplati svojim golim kurcima jer ti raskidam ugovor! Nek te subvencionira liftboyski sindikat!

Petrunjela Augusta:
Još trebam attention, not protection, žalosno Simeon, uistinu tužno! A lif-momci imaju pritužbe na studio, na tvoju diktaturu…

Simeon:
Kristinijan, pišite; Simeoncinema proglašava da je Petrunjela dostupna svim dobrovoljcima, totalna rasprodaja! Beskonačna redaljka … zašto ne bi opet probala, bojiš se svojih limita?

Petrunjela Augusta:

To je za početnice i ne zajebavaj se sa mnom! Ja sam zlatna koka, ja sam tvoja beba, ja sam boginja! U beskraju, u trošenju, ja izmičem zamoru, bolu, obziru… Ljubičasto, ah ljubičasto… Mirišem nešto životinjsko, ljiljanov pelud se raspršio, nesrećom i samoćom… smiješno, ja sam sramežljiva, samo bih željela zaplesati, zaboraviti sve što smo snimili…

( pleše zanosno i revijalno )

Simeon, Kristinijan, vi me obožavate, mi svi moramo biti obožavani, love for sale… love for sale… who will buy, who would like to sample my suply… trip, trip… paradise… Seks, pornografija, trenuci trajno ispunjeni drskim uživanjem. Biti zaljubljen, to nikako, ne, ne umijem, ili se bojim, ili ne priznajem… - pristajem biti tek krasna posuda paroksizama… Obožavati to je mislim to, tu se moraš otisnuti, zabrazditi, sebično i slobodno - drčno kormilo i pramac emocija, moje staklo, moj silikon, moj ružičast mramor, čokoladna bradavica i moja plastika puni su iskrenog unutrašnjeg obožavanja. I baš zato što se ne znam kontrolirati nasukat ću se na otok Ljubav ; prešućen pristanak na brodolom, ne smijem se razbiti, to je grijeh, učenje otočkih običaja u očekivanju plime i tad sam opet sama u plavetnilu, u devociji koja izluđuje… Njušili su moj cvijet, tek naslutili san mirisa… I ti orgazmi, ta vlažnost i lučba uvijek će biti slabost kojom inficiram i liječim otočane i kojom ću sama naposljetku ishlapiti... Oh koliko sam smaragdnih otoka Ljubav ostavila u svojoj plovidbi… Nekima i sama još lutam kao prekrasna i nakazna Dijana… And the sky was made of amethyst… Zato ne smijem prestati disati taj miris koji naslućujem, koji mi je dan tako koban ovim smrtnim mi tijelom. I ja obitavam ovdje više, ja jesam više i mogu biti sve i ništa mi ne mora biti dovoljno. Spoznati da ne treba tražiti ljubav, ona je varka ovog nesretnog slabog i upornog, otrovnog života, ali obožavati, to je rješenje, živjeti i zaboravljati u obožavanju, sav jad i sve radosti naći će izvor u božjoj dobroćudnosti, jednostavnosti, iznad voda, bazena i mora sperme, krvi, znoja i uzdaha lebdi, diše tek beskrajna bonhomija… Eh, da me brada dobrog oca zaškaklji među nogama… Sorry God, ja svršavam…

Simeon:
Simeoncinema je tvoj grad iznad oblaka, tvoje ploveće, lebdeće carstvo prekrasna Petrunjelo, ovdje je tvoja kemija slobodna, ovdje nećeš ispiti otrov, nit će te skameniti Antimon. Ovdje nema sorry…

Petrunjela Augusta:
Sanjaš, maštaš Simeone, ali mi se uopće ne mičemo, osjećaš li to! Pamtiš li kako su oduzeli naše dvije božanske trećine i vratili ih resoru besmrtnosti! Mi smo zadani ograničeni. Ja ne želim živjeti kao cenzura nekog božanstva, preostali smisao za arhetipsku dramatiku protjerao je dobar ukus i osjećaj za mjeru iz moje stvarnosti. Ja sam ljubomorna na stvoritelja, ljubomorna jer ne mogu biti nesavršena u tolikoj mjeri kao on! Ali mi smo nemoćni, ne možemo se ni pomaknuti, zatočeni u glinenoj posudi… u prah pretvoreni, al prah koji ljubi. Ah Quevedo, i svi divni magijski preslici i alkemijske istine ugođene za naše spoznajne frekvencije… bacim karte, odgonetnem stih, doživim orgazam i to je to i to sam ja, i to sam samo ja, samo to, tu u kaosu, u distorziji, u blatu i pepelu i prividno lijepoj okrutnosti prirode…

Simeon:
Da, gravitacija teško pada na dušu, ali ona strpljivo čeka inkarnaciju kroz usko grlo atmosfere, neograničen nebeski resurs duša, zašto ne, množite se, klonirajte se, cirkulirajte, duhovi vrebaju oko bordela i mesnica, život je napokon kratak, epur si muove -zbog užasa ili radi šarenila? I ja šećem kroz neku večer, bistro i hladno i puno mjesečine pod crnim prelijetanjem, i gledam gore u oblačno kovitlanje i tješim se da je božanstvo mlado i silno, neka je samo to, silno i ništa više… čisto noćno odu-šev-lje-nje… Karo, pik, tref, herc.. tup, tup, tup, tup, 1,2,3,4 – Oko smrti mutno i krvavo, mirno i bešćutno, to je ta prisutnost, vreba nadmoćno na nas sankcionirane, zakočene i uplašene… I moji grijesi su ono najdragocjenije što mi ostaje, ono što me ostvaruje. I mene nešto vuče da sudjelujem u tom mahnitom iživljavanju, da pucam, ubijam i nabijam – tim ne izigravam boga već sam samo slobodan…i sretan da te obožavam kao božanstvo Augusto. I da… onda kažem pun olakšanja nebu, jebem te Bože, jebe mi se, svima se jebe… beskrajno… jebe mi se beskrajno I love you God!