LICA:
KRISTINIJAN
NOVINAR NEMORALNIH NOVINA
PETRUNJELA AUGUSTA
NEPRISTOJNA GLUMAČKA ZVIJEZDA
JUSTINE
JUNAKINJA ZLOČESTOG MARKIZA
SVETI SIMEON
KRIJESNICE
BOG
MRAČNO I PSIHODELIČNO PREDVORJE SUMNJIVOG KIČ HOTELA
Kristinijan:
Petrunjela Augusta me privukla zveckajući svojim perlicama od raznobojnog stakla,
svjetlucajući plavokrvnom mranornom kožom koja odiše nektarom kojeg pijucka,
kojeg obožava, u kojem se brćka u maglici skupocjenog dufta. Cvrkutala je lebdeći
u šumu krepžoržeta, velura, šifona, najlona i štojaznamkakvogjoš štofa koji
ju živo obavija i otkriva, dekoltira, zadirkiva, mazi i klizi tkan beskrajnom
kreacijom glazbenog razboja. Tako se njezina raskošna oprava netremice mijenja,
lebdi u blještavoj bjelini botičelijevskih oblačića, gori svilenom vatrom somalijske
princeze, za tren je ružičasti opijumski suton pa opet gusta svježina zelenoplavog
bušerovskog svjetla, leprša perima egzotičnih beznogih ptica, leluja u cvatu
orhideja, namješta golišavu šećernu vatu, ona hodi u šarenilu meduza, haljinama
osvaja prostor kao tiha tinta i napokon, rominjanjem nota, iz mirisne i dimne
čarolije, zabljesne nezaboravnom crnom koktel-haljinom s patent zatvaračem.
Krijesnice:
Zieh dih aus Petronella, zieh dich aus!
Iznenada je zavikao roj pjanih, brujnih i nujnih krijesnica stvorivši se niotkud,
zato žurno hitam za izazovnom gospođicom Petrunjelom Augustom niz zavojit zračni
hodnik s bezbroj vrata. Labirint u koji se izlio beskraj, čak je moguće kretati
se u svim smjerovima, pratnja nam je vesela tradicionalna pjesmica Drvene klompe
i valovite linije koje ostaju iza njezinih zlatnih uresa i lančića oko gležnjića.
Tama negdje postaje bliža a ponegdje dalja, puna elektronskog komešanja koje
bridi, zrije...
Prolazim u mnoštvo hodajućih i stajaćih duša, bića finog filma, duhovi večernjeg
svjetla, mraka, zrnatog, prozračnog, nijemo se raspršuju titranjem sjena. Živa
bestjelesnost se stvara bacajući u oči mlijeko i pijesak galaksije, reže prostor
na tisuće prozirnih ploha niz koje se sliva poput vodene pare, komeša poput
čaja.
Petrunjela Augusta:
Kako vidim stigli smo do prezenta.
Kristinijan:
Kako to mislite?
Petrunjela Augusta:
Tako kako pišeš.
Kristinijan:
Mi se poznajemo?
Petrunjela Augusta:
Zbilja, zaista, zablistah! Naravno. Volim biti na ti s onim koji me opisuje.
Kristinijan:
Zar je to moguće, Augusto!
Petrunjela Augusta:
Da, Petrunjelu čuvam za nastupe- umjetničko ime. Svi ih imamo, ako si dopustimo
da ih izležemo. Shvaćaš?
Kristinijan:
Kreacija, samooplođivanje, danonoćno snivanje.
Petrunjela Augusta:
Metafore, transporti, goli kontinenti.
Kristinijan:
Kazat ću, zazvat ću. Oh Ibise! Moćni začinjavče prvobitnog blebetanja i kričanja
samozadovoljne zvučne juhe, koju si posrkao da bi oplodio našu gugutavu pljuvačku,
hvala ti za gramatiku, hvala na opredmetljenom grupiranju!
Petrunjela Augusta:
Glupiranju? Ah du!
Življaše nekoć dječak, siromašno
Tek jednu svetu gajiše misao-
Učenjak, pisac on bi postao
Ni papira, ni tinte nije imao
Ni kista, ni pera kojim bi pisao
Na pijesku črte, reze bi risao
Marljivošću i vjerom učenjak je postao
Ljepotu i mudrost je oženio...
Kristinijan:
Književnost. Za književnost je potreban dobar stol, iako mnogi za najbolji izum
drže krevet. U našem hrvatskom sve lijepe stvari počinju na K; kuća, kuhinja,
krevet...
Petrunjela Augusta:
K je za fašnik! Strano, zamaskirano i potencijalno opasno, kao kukuruz, kolo,
komunizam, kretenizam!
Kompartijo mirisavo cvijeće,
Čitav narod za tobom se kreće!
Jazavac kukuruzu štetu je nanosio
U kukuruz narod strašilo je metnio
Kad rat je buknuo neprijatelj je mislio
Da u kukuruzu partizana je spazio
Pa je zagrmio, pa je raspalio
A kad se strašilo prevrnulo
Narod se Nijemcu smijao
Kristinijan:
Zanimljivo. Kao loš dan. Riječi, glasi, nose nam budućnost, nose nam san. Kravlje
ludilo vraća smisao za zeleno. Dijete kriči, svemir se pokreće riječima. U glavi
mi buči. Paranoja...
Petrunjela Augusta:
Kristinijan, jesi li otkrio spolnost slova?
Kristinijan:
Bijaše u ladici, u svaštari, sjajno i prašnjavo! Objavljenje to skoro sam bacio,
nehajno, kao što sveto mi se bijaše otkrilo...
Petrunjela Augusta:
Glupane, zar se tako postupa s riječima!
Kristinijan:
Riječi; tajanstvene, slobodne,
Tihe i besmrtne-
Uvijek same su pisane
Uvijek bit će jedno
Njima je svejedno-
Kako god ih stavim
Same se množe, slože
Petrunjela Augusta:
Amen. Liftboy, liftboy, nema ga, ha! No , to jeto, idemo!
Ulaze u lift čija prostranost je namještena kao salon za spiritističku seansu. Promiču nasumični prizori, stakleni njegovi su zidovi
Kristinijan:
Patuljci, patuljci, kamo hitate?
Zelenoj zemlji, njoj kruna najljepše pristaje,
nosimo dragulje za dobar whiskey!
Ko jedan svi mi odbrusiše
Rekoh, ne srljajte kod Bezglave Snjeguljice
Ona ima glavu na odšarafljivanje !
Patuljci se hihotom zapišaše !
Petrunjela Augusta:
Hajhohajho!
Malo ljudi zna da stvari posjeduju dušu, općenito, ljudi uopće ne znaju da žive.
Stvari se naočigled i svakodnevno događaju, samo, njihova duša je fina i tanana,
bezbrižna jer je budalama nevidljiva, kao glas, ona svojevoljno pokreće beskraj.
Stvari treba naučiti zvučati, one su kao šuma i boje i općenito čitava majka
priroda tralalalala, zato ljudska pravila ostaju ljudska pravila. Iako ih sami
niti želimo, niti razumijemo, ah divna stara civilizacija, itd, itd. i blablabla.
Udes je slučaj i slučaj je udes, nemoguće je da se nemoguće događa, nina - nana,
nina - nana, svima se spava.
Kristinijan:
Ova prostorija vezana je zvjezdanim nitima, vuče se nebesima, nosi nas lansirana
kabina dizala, oh toliko prostrana!
Petrunjela Augusta:
Prvi, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16, tisućiti kat, logika
gubi rat!
Kristinijan:
Nižu se svjetlosne godine, relativno i lako sve postaje, za stolom sjedimo mene
troje, a u glavi ima me još dvoje, Augusto pridruži se, promatraj galaksije,
stakleni pod, raketni pogon, izgaranje, vidno strujanje, stijene klizeće…
Petrunjela Augusta:
Taaaajnu i miiisteriju otkrit ću ti,
Drevna je, stara i pernata
Znadeš li zašto stol liči na…
Kristinijan:
Zašto liči na gavrana!
Petrunjela Augusta:
Domine Domini Benediktus, stol.
Stol na koji se bijeli stolnjak prostire
I stol koji želiš za pisanje,
Razlika u cijeni koja je?
Pisanje odzvanja kao bostavljanje bešteka,
U glavi ti je zveka, neka neka…
Lupkanje… kuckanje… hejhej.. tiše…
Duše, oh duše, javi se
Nek stol leti visoko, daj nam vino crveno!
Bog:
Kaktuse, kaktuse, sjed`te der na njih pa me zamolite!
Petrunjela Augusta:
Postoji li odgovor na naše pitanje? U špalir! U špalir! Molim, tko prdi nije
kavalir. Fuj, fuj, fuj, vaaaan, bagro crvena! Na red ih je uzela bakica, zaplakaše
djeca brkata i sisata. Baš ih je dobro okrstila. Agnus Dei. Ne bleji.
Kristinijan:
Daklem, ja kad pišem, ja sebe polažem u beskrajnu bjelinu. Moja radna površina,
moj timel, moj žrtvenik…
Petrunjela Augusta:
Daaaaa iiiiii?
Kristinijan:
Nado, muzo moja, Augusto, dal` ikad ću sjedit za crnim, masivnim, tokarenim,
veličanstvenim, lakiranim stolom!
Petrunjela Augusta:
Nećeš, kraaaa! Kraaaa! Kraaaa!
Kristinijan:
Zato neki ne vole ptice.
Petrunjela Augusta:
Zato nekima stol liči na gavrana.
Kristinijan:
Moja duševno bolesna prijateljica bila je mudra, oh jest, bila je! Ušetala se
u hram i legla se na oltar.
Što vi tu radite, što vi tu radite!
Zapitaše je redovnice.
Došla sam si malo leć` molim vas idite.
O Bože smiluj se, kupi krevet za ovo djevojče!
Ona je ležala bez straha, pokušala je ostavit bez daha
Svoje ufanje da netko će je spasit ulice, ubice…
Zamrsili su joj se mamci, udice
Traže ju ludnica
Bludnica…
Petrunjela Augusta:
Mi. U našoj veelikoj crkvenoj zajednici, mi imamo najraskošnije oltare, o daa,
to svak zna. Bogatstvo čuva dobri otac u maloj državici koja našim siromasima
ostavlja toooliko prostora.
Kristinijan:
Sotonska Europo, izbrijani prostački rimski idolopoklonici! Vjerujete li u zdravlje
svoga zmijstva, u destilat svojih laži!
Petrunjela Augusta:
Dječice, kada ste gladni, dodžite, dodžite, pogledajte naše izloge, ne pružajte
svoje ručice, kojima prenosite klicu, zaraze, sva ta raskoš nestaje ako ju pojedete,
kužite?
Kristinijan:
Postoje mase koje se ne hrane sa satelitskih tanjura. Hura! Hura! Društvo treba
probuditi iz kome snažnom umjetničkom intervencijom! Umjetnici će prekinuti
razdoblje teške bolesti! Umjetnost prirode i gladi nagonski traži malo zemlje
za svoj opstanak, ciklus se mora završiti krajem visokog standarda, krajem…
Petrunjela Augusta:
Rad, rad sam po sebi uopće nije za čovjeka. Tko ne može da živi bez rada nek`
crkne!
Kristinijan:
Apokalipsa danas izgleda isuviše lijepo da bi bila istinita. Kapirate? To znači
da je pokretački naraštaj sazrio! Treba poskidati satelite i okrenuti se primarnoj
komunikaciji, osnažiti individualizam, anarhijom vratiti zemlju po mjeri čovjeka!
Leviatanov zapad laže metrima žice, to ga jača i zabavlja, izdiglo je Europejce
iz hordi divljaka!
Petrunjela Augusta:
Pustinjaki su pametni ljudi i znate kaj, ja bi ih postavilaaa, pred dućan, da
plaše onu musavu dečurliju!
Kristinijan:
Svojom evoluiranom estetikom Europa je raskinula veze s humanim. Djeca zlatnog
doba već su se trebala roditi i naslijediti svijet svojih otaca. Da li će ih
ona iznevjeriti kad povjeruju u civilizaciju? Europa tašto govori o svojim vrlinama
a jedino je divljaštvo koje nastoji dekorirati može izliječiti.
Petrunjela Augusta:
Meni vam je zapraf žal te dečice, al kaj pak ja tu morem napraviti nee, ja bi
si morti i zela nekega od te dečurlije, pak znate da mam tuliko, al pak ne preveč
neee, al kad su vam oni tak neodgojeni i tak nezafalni i kad narasteju onda,
pak znate, kaj vam bum sad ja tu pripovedala….
Kristinijan:
Postaju muškarci s ralom u zemlji i žene s rukama u kruhu svakdašnjem!
Petrunjela Augusta:
Životinje žive a ljudi rade. Raditi kao životinja to je izmišljotina. Njima
je dragi bog ostavio raj na zemlji. To sve treba poasfaltirati. Po-as-fal-ti-ra-ti!
Pustinjaci, prostaci, jedina zabava u njihovom životinjskom životu je da poštenim
ubiračima poreza i silnicima mrse račune. Hvala bogu, taj se korov iskorijenio,
hvala bogu imali su lijepa imena, pun ih je kalendar. Tu im je i mjesto. Sad
molim se smireno i ponekad sjetim se priprostog života, uživati anđeoska je
vrlina, seljaštvo, narod, radništvo…. Zar toga još ima?
Kristinijan:
Svijet modernog čovjeka svijet je straha. On mora ovladati umjetničkom komunikacijom
da vrati slobodu. Čovjek se treba prestati gledati izdvojen iz prirode, jabuci
treba vratiti sladak okus. Javlja se potreba za osobnim rabljenjem magije kao
eliksira kreacije.
Petrunjela Augusta:
Ljubica, Smilja, Ljerka, Ljilja i ja nabrasmo mnogo ljekovita bilja. Sve poznamo
smilje, kadulju, bosiljak i kovilje. Prijatelji, ne tražimo izlaz iz postojećeg
stanja osjetilne prenadraženosti, patološka iživljavanja preusmjerimo u kič.
U pornografiju, to su gole, jedine punokrvne umjetnosti, one su u krvi našeg
Rima, one posjeduju potpunu moć problikovanja! Naša kreativnost mora biti maksimalno
nagonska! Dozivam Beliala sa sjevera!
Konačna predaja bit će bolnija što je masa slabija, toliko će joj umrtvljeni
osjeti otežati pročišćenje!
Dozivam nova, gola, slobodna, kraj opijumske tamnice, oekumene uzmi me, tantos,
eros, bogovi prirode, i svi pali slave me!
Regie Satanas!
Kristinijan:
Augusto, Augusto, dal` tko u dlan ti gledaše?
Ponosna vlastelinko, duh tvoj udesa ne boji se!
Petrunjela Augusta:
Ponešto i sama znam, čarati, vična sam astrologiji i crnoj magiji, iz obrva
i madeža znam gatati, tumačiti grmljavine, snove i glasanje sove, budućnost
čitam iz kave, graha, leta ptica, životinjskih iznutrica, a savjet da mi i suradnica;
Mog muža smrt vračara vidje
Otrov u vinu njemu se svidje
Smrt. Dovoljan razlog za vjeru u čuda,
Muža moga zlatna muda.
Čudo poslije smrti i čuda života,
Na banci me čuva poveća svota.
Kristinijan:
Nisam ako mislim da jesam. Sve posljedice unaprijed su poznate. Ne trebam objašnjavati
već kreirati. Smisao je u pitanju, ne u odgovoru. Odgovori su sebični i posvema
dosadni.
Petrunjela Augusta:
Ipak smatram za polumajmuna, primitivca i kretena svakog koji ne umije svirati
klavir.
Krijesnice:
…écrasez l` infâme …écrasez l` infâme …écrasez l` infâme
Kristinijan:
Nebesa sad zagrmiše i munju poslaše, tko umije čitati gromovlje? Koliko još
ima dok nas ne zgromi, ne znamo, pomalo smo u komi.
Justine:
( samo glas s oblaka ) Combien de temps avez-vous mis pour faire ce voyage?
2404978312501
Kristinijan:
Justino, kreposna i zmunjena, reci nam tajnu humora koji te spašava!
Justine:
Ja uvijek davah se do kraja, ružičasto misleć` na vrata raja, ne stadoh vjerovat
ljudima i tako ovladah svim svojim snagama. I kad dragi Bog me uze na svojim
električnim kolima, napokon sam se zdušno nasmijala. Krijesnice, krijesnice,
vrckave dođite….
Krijesnice:
Ce qui agréable, n` est pas toujours` utile!
Kristinijan:
Što je ugodno, nije svagda korisno, svjetla krijesnica je nestalo.
Sveti Simeon:
( samo glasom, nepoznat našim junacima ) Kuc, kuc, knock, knock, Liam se posljednjih
dana provodi po londonskim noćnim klubovima s Courtney Love, kuc, kuc, knock,
knock.
Petrunjela Augusta:
( stravično krikne i zapadne u stanje… ) Aaaargh!
Kristinijan:
( odsutno uzdahne ) Ah. Justine nestade, netko o stol kucaše, Augusto ( oslovavlja
ju melankolično, blago ), deder otvori usta i zapitaj tko nas uznemiruje.
Petrunjela Augusta:
Duh to Sveti javlja se, izvor čuda i vodstva moje duše skrušene, evo kako zbori
i milošću poniznu krijepi me, svjetlo lomi brave i ključe paklene, oca i majku
izbavlja tame! Slušaj pobožno Sunčeve miligrame.. ( dalje nastavlja govoriti
glasom Svetog Simeona )
Eksponiramo na osvijetljenu stranu. U podne, imamo problem sa sjenom od obrva,
u krupnom planu gube se oči. Zrcalo, stiropor i papir pretvaraju se u reflektirajuće
površine, osoba neka stoji ispred sunca, suton je čarobni snimateljski moment
iako unošenje snimaka zalazaka sunca i uplakane djece može prouzročiti strujanje
negativne energije u vašem poslovnom i životnom interijeru, a isto tako i slike
osoba umrlih od predoziranja. Kraljici grungea, kako nazivaju udovicu Kurta
Cobaina, nije smetalo što je paparazzi snimaju… ali se Liam, koji se službeno
još nije razveo od Patsy, nije želio slikati s Courtney.
I za pjesništvo i za prozu bitan je ritam. Ritam proznog djela, s obzirom na
eventualne konstante je složen, pa zato o njemu nije lako ni govoriti. Kristinijane,
učenje klavira ipak je najbolje što se čovjeku može dogoditi. Ti, bio si nedisciplinirano
i zločesto dijete koje nikad nije naučilo svirati. Tvoja majka željela je muzički
nadarena sina, at si upravo prkosio pišući posve nečitljive uratke. Kristinijan,
tvoje pisanje je travestija, jer mati ti je literarno talentirana. Sad poslušaj;
Mađarska rapsodija Franza Liszta broj dva…
Kristinijan:
Duše, kako je, reci mi, u zemlji čiji zakoni nisu nam poznati?
Petrunjela Augusta:
( nastavlja izmijenjenim glasom )Zaznaj swobody! Jedino pouzdano i sigurno sredstvo
prijevoza naposlijetku je ipak mrtvačka škrinja. Moja nije bila futrana, ohne
Luftkissen, jastuka. Ovdje je šire nego sam mogao zamisliti. I stoga bolnije
nego na Zemlji, gdje konce svoje od žila i živaca vučete. Živjeti bijaše toplo
i uistinu jednostavno suviše, zato više se ja plašim vas neg` što moj grozi
vas glas! Roditi se, poroditi se, to je najbolnije, nema ništa tajanstvenije,
majčine crvene zavjese, vodene, cvjetne, lelujave… el sueno de la razon produce
monstruos.
Kristinijan:
Nisam bolan, pijan sam i ne vjerujem u duhove, Augusto, Augusto! Probudi se!
U strahu su oči velike, a mi ne želimo neprilike. Rituali radi rituala, ufanje
u relikvije, služenje letargije. Jedina, kako se ćutiš nakon viđenja?
Petrunjela Augusta:
( vratila je svoj glas ) Strašna glavobolja. ( kraća pauza ) Puedes contar conmigo.
Nikad ne prestajem vjerovati znamenju. Od maštanja se mora živjeti, sve ostalo
ipak je - prostačenje. Točka. Ono što svi zovu životom uistinu je nepodnošljivo
stanje, provirivši iza firange koja dijeli naše preglumljavanje, naš teatr od
teatra misterije, nisam ni zatečena ni prestravljena. Prevelika sloboda, katkad
sputava. Živjeti život bez ukrasa, bez bogova, qué estrano aprieta el deseo,
how strangely desire presses, Amerika, Španjolska, ah sasvim spokojno vraćam
se igranju vlastitih uloga, glazbi klasika, od Haydna do Bunbury Enriquea, ah
da naravno i Morisson Jimmya, ha ha ha!
Kristinijan:
I Bog stvori svijet da nahrani našu samoću,
Raskoš njegovu i plavetnu maternicu hoću
Vrte se slike i zvuči nas igla
Život glazbena je igra.
Da blaži zvijezde i mirisnu hladnoću
Majka klasikom krati trudnoću
Krijesnice:
Love so intensive can be expencive…
Kristinijan:
Meditacija. Meditacija na lopočeva stopala
Ružičast planet mirisnog cvijeta
Ja sam koji jesam, što jedem i ono što vide moje oči,
Na grobu mome rakiju toči.
Kroz agoniju; meksikanska muzika
I čudesno i bajno diše crkotina,
Oh kako smo gladni, jadni.
Kome sada uteći, kome žrtvu prinijeti?
Svete sjene sjetno dolom muču
Strasti naše, plač i muku
Rukata božanstva vuku
Krijesnice:
Stvoren vam je svijet i sad se množite!
U predahu katkad me potražite!
Gustoću svoju pametno važite!
Na ljubav se hrabro odvažite!
Travu pobožno valjajte!
Možda će vam biti funny, kad reknem izgled je bitan a ne money!
Slušajte sponzore i katkad nazovite:
818-991-4700
Direktno biranje - može i bez kartice
KAZNIONICA
tamna i vruća
A postoji i naša specijalna fetišistička linija
800-950-S I C K
( posvema i nadasve bolesna )
Petrunjela Augusta:
Majka svakog dječaka danaske je boginja. Ha!
Ta sila koja onda ih kastrira?
Sestre, žalosna je naša metropola.
Protiv želje svoje ja sam Lisistrata,
Nema ovdje ni nježnosti ni rata!
Zašto mi mlijeko ne uzbiba
Niti jedan od krasnih tih sinova?
Krijesnice:
Cvili vagnerovska djevica za sve
Dok cvijećem kiti drevne faluse
Zvjezdanu Boginju oni nekoć miješaše!
Petrunjela Augusta:
Ljerko, Ljubice, Smiljo, Ljiljo, moramo se tješiti
Jer livadom našom kopljonoša ne jaši,
Srce nam je lomio, al` i tijela talio!
Krijesnice:
Ponosne djevice Atilu ne žale
Na grubijana vrlina ne pristaje
Sad muške netko mora da nabije-
Amazonke, Amazonke! Slobodno potecite!
Pobjedom se opašite, pohvatajte plahe pišonje
I srušite njihove gradove!
Petrunjela Augusta:
Hramu ih Boginji Čistoj donesite
Potaknite slatko sisanje,
Sestre još ih ima! Još ih ima- čuj;
Lijepog ga eno gdje onanira!
Kristinijan:
Utopija. Mašinerijo seksa, slobodno kreni ulicom naših gradova, budi pulsiranje
naših sinova! Strašno. Sodomija ispod svakog krova!
Nek djeca sipaju mlijeko maslac i med,
Roditelji, blagost nek` vlada a ne jed.
Putniče pripazi na kućni red
Novac broji i zlato plemenita čistačica
Blistaju stubišta. Odmorišta kao svetilišta-
Na njima gejša, gay il` Krist diče se svojim oltarom
Svak je rešen svojim aranžmanom;
Svijećom, lepezom il` ikebanom.
Petrunjela Augusta:
Ne želim joj platiti niti novčića, ionako se koristim samo liftom a ne stubama.
Oh divnih li dizanja i spuštanja! Liftboy me izluđuje sjajnim mu pucetima, a
i njemu se diže svakog dana, što će mi čiste stube i na svakom katu ikebana,
pred slikom siromašnog sveca stajem iz radoznalosti, neznanja.
Kristinijan:
Ta zgrbljena sumpornoalkoklorična baba, smrdi bez srama, rado bi se dizala da
nas stavi na vješala, gle sva je masna, u sapun ju treba istopiti , tako će
haustor najbolje oprati!
Petrunjela Augusta:
Medeni, prestali smo se dizati.
Kristinijan:
Dobro ću te dobro ispipati!
Petrunjela Augusta:
Penthouse mog šefa Simeona, bit će ljutit, opet kasnim na snimanje nek? se hvata
svoje alatke, svijet pornografije ne prašta propuste….
Vrata lifta otvaraju se u Penthouse vlasnika zabavljačkog studija SIMEONCINEMA
