Primorac: U 2023. zaplijenjeno 70 tona duhana i 1100 kilograma droge
Uskoro bi moglo početi punjenje dijela Trakošćanskog jezera
Počeli radovi na gradnji vukovarske obilaznice
Šesnaest hrvatskih LGBTIQ+ organizacija ogradilo se od objave Zagreb Pridea
Bjelovarsko kazalište dobiva profesionalnu predstavu Čaruga
U veljači izdano 3,8 posto manje građevinskih dozvola nego lani
Dječja bolnica u Klaićevoj dobila novi MR uređaj, vrijedan gotovo dva milijuna eura

  Putujem i pišem

Gringos u San Salvadoru je za ples, o je!

  Slobodan Kadić/Glas Slavonije           18.03.2024.         1033 pogleda
Gringos u San Salvadoru je za ples, o je!

Ribe s neba nisam dočekao, već sam se udobnim autobusom vozio do San Salvadora, glavnog grada simpatičnog El Salvadora, najmanje zemlje Srednje Amerike, koja leži između Hondurasa, Gvatemale i Tihog oceana. Zemlja je to vulkana, kriminala, kakaovca i kave, ali i izuzetno ljubaznih šest milijuna ljudi - piše Slobodan Kadić u kolumni Putničke svaštarije Glas Slavonije.

Neki su vulkani i dalje aktivni - Santa Ana, Izalco, San Miguel, željeznička mreža uskoga kolosijeka duga je 555 kilometara (kaže Hrvatska enciklopedija), a jedina autocesta u državi povezuje San Salvador s aerodromom Comalapa (udaljen je 41 km). Panamerikana nije autocesta, ali prolazi u duljini od 629 kilometara. Ruta od Hondurasa nije bila preduga, a kako sam bio jedini stranac, Salvadorci su me skinuli s autobusa da platim 12 USD turističke takse, koliko trebaju platiti državljani Hrvatske, Poljske i još nekih uglednijih država EU-a.

Viza, srećom, nije potrebna, ali kada zbrojiš sve te takse, kao da je platiš! Carinik i društvo bili su izuzetno ljubazni, donijeli su mi priznanicu i kartonski kupončić te zaželjeli sretan nastavak putovanja. Salvador nije baš najmirnije mjesto na svijetu, mnoge zemlje svojim državljanima preporučuju velik oprez, ali i savjetuju izbjegavanje noćnih šetnji pustim i mračnim uličicama. Velika je mogućnost krađe mobitela, novca, zlatnine (koju nipošto ne treba nositi na putovanja). Katkad je agresija okrenuta Amerikancima, koje rijetko koja država okruženja pretjerano voli, ali sam siguran da vole miris zelenih američkih dolara...

Nekada se u El Salvadoru događalo jedno ubojstvo svaki sat, ali pričaju mi taksisti da je sve puno sigurnije i da se Salvadorci trude uljepšati obraz. San Salvador u prijevodu sa španjolskog znači – Sveti Spasitelj, drugi je to grad Srednje Amerike po naseljenosti urbanog područja, odmah iza Mexico Cityja, a leži na 658 metara nadmorske visine. Stanovnika ima relativno malo, neslužbeno oko milijun, a službeno oko 700 tisuća. A tada sam kročio na prilično raspojasani glavni trg, na kojemu su ljudi plesali, kušali slastice i pizzu.

Valuta je od 2001., zamislite, američki dolar (dotad je od 1892. bio colon), ali odnedavno i bitcoin! Postavili su i više od dvjesto bankomata diljem zemlje kako bi se lakše pretvarali dolari u bitcoin, ali narod kriptovalutu baš i nije tako dobro prihvatio. Više vole dolare, pa sam na trgu srednju po veličini, ali sočnu pizzu peperonni – zaželjevši se finog tijesta i sira – platio samo tri dolara. U gotovini, već sam spominjao da se prije polaska u Južnu Ameriku ponese puno sitnih dolara.

Ni smještaj nije skup, hotel s tri zvjezdice stajao je 25 USD, s uključenim pristojnim doručkom, koji sadržava i voće (a ne kao u Nikaragvi!). A ljudi kao ljudi, svi su bili ljubazni, na trgu Plaza Barrios plesali su i pjevali, čak su i mene gringosa uvukli u grotlo kulturno-umjetničkih događaja, nisam izbjegao zagrljaj neke raskalašene udovice, tako da sam i sam zaplesao nekoliko koraka, a ubrzo, "umoran od noći, slomljen od života" – kao što pjeva Šaban Šaulić, odjurio odmoriti se u hotel. Valjda je bio neki praznik, ali što me posebno začudilo, nisam vidio pijance ni prosjake, a ni puno policije. Sve je bilo puno loše kozmetike, izuzetno zabavno i bez nasilja, parola, a neki su čak na ekskurziju ponijeli i kućne ljubimce (papige), valjda zbog prozračivanja.

Moram priznati, noću je prilično mirno. Kako sam ogladnio, prošetao sam tamnim sokakom do obližnje benzinske kako bih pojeo nešto međunarodno. Još u Hondurasu sam otkrio da benzinske toga kraja nude fini i ljuti hot-dog, a po prilično pristupačnim cijenama. Pala je i Cola, a pri povratku u hotel, oko deset navečer, nisam sreo ni jednog prolaznika. Valjda se stranci, kojih u Salvadoru ipak ima, doista pridržavaju uputa. Ne treba tražiti vraga, u San Salvadoru čekao me još jedan dan istraživanja, a onda pakiranje i odlazak u Gvatemalu.

Već sam se osjećao odlično jer mi je putovanje išlo prema planu, nije bilo nikakvih iznenadnih događaja, a ni zdravstvenih problema. Dobro se pripremiti za put pola je putovanja. Nekada sam noćima proučavao rute i na forumima čitao savjete drugih putnika, a sve kako bi putovanje Srednjom Amerikom išlo kao po loju. Zatvaram stranicu San Salvadora, a već sljedeće srijede smo u urnebesnoj Gvatemali.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Putujem i pišem