Banner
Reformist Čačić: Sramotno dovoditi u vezu zločinačku NDH s Domovinskim ratom
SABA: Raos izjednačio ustašku NDH s današnjom suverenom i demokratskom Hrvatskom
Oboljeli od rijetke bolesti srca i dalje čekaju dostupnost lijeka u Hrvatskoj
Plenković: Svi dijelimo vrijednosti jednakosti i poštivanja manjina
Milošević: Raosova izjava o NDH je sramotna
Milošević: Raosova izjava o NDH je sramotna
Jutarnji list: Postroženi uvjeti za gotovinske kredite

  Putujem i pišem

Grčka:29.12.2008. Skopje – Gevgelija – Idomeni – Thessaloniki (Solun)

  Žarko Klaić           17.03.2012.         4913 pogleda
Grčka:29.12.2008. Skopje – Gevgelija – Idomeni – Thessaloniki (Solun)

Došao je i dan planiranog odlaska u Helensku Republiku (Ελληνική Δημοκρατία) ili Grčku. Prije samog izleta dobio sam nekoliko nazovimo ih ''savjeta'' ili naputaka kako izbjeći moguće sukobe i nesuglasice, tj. kako ne dobiti u Grčkoj riječ - μαλακα (malaka) - bolje je da ne prevodim, npr. jedan od takvih savjeta je ne spominjati Republiku Makedoniju koja za većinu Grka ''ne postoji''; pri kupnji bilo kakvih karata za odlazak u Republiku Makedoniju napomenuti da se ide u Skopje (ne u Makedoniju) ili možete polako krenuti pješke, i još podosta takvih savjeta, ali ne bih ovaj tekst pretvoriti u političku raspravu pred UN-om! Skopski željeznički kolodvor nije u nekakvom osobitom stanju, naprotiv izgleda kao da je tamo vrijeme stalo, ali je i dalje vlak jedan od jeftinijih načina kako otputovati do Grčke. Pogledao sam raspored polaska vlaka i shvatio da vlak jako kasni, normalno je to za Balkan, a da smo sad u Japanu vjerojatno bi već cijela uprava dotične stanice počinila kolektivno samoubojstvo. Ipak najjači mi je bio jedan brkati čiča zaposlen na podjeli informacija, za njega je vrijeme stalo još negdje 1987. Prvo je nezainteresirano buljio u TV ne primjećujući red ljudi koji su željno očekivali informacije. Na upit koliko će vlak još kasniti, zakrenuo je polagano glavu, pogledao me i rekao: ''Ne znam, treba da pristignat!'' Još dva puta vraćao sam na kolodvor iz šetnje po okolici jer mi se nije dalo čekati i buljiti u displej i čekati obavijesti. Napokon sam dočekao dolazak vlaka koji vozi na relaciji Beograd - Skopje - Thessaloniki. Utrpao sam se u vlak, raspakirao  se i sjeo u prvi pristojniji kupe. Vožnja prema Gevgeliji preko Velesa zbog ljepote krajolika jednostavno natjera čovjeka da u tišini promatra kroz prozor i divi se. Željeznica cijelom svojom trasom prati tok rijeke Vardar na putu prema Grčkoj. Nakon stjenovitog i već snijegom pomalo zatrpanog Velesa širom se otvorila sunčana dolina Vardara i tamo negdje u daljini ležala je grčka Makedonija, ležala je Helenska Republika. Gevgelija je makedonski gradić blizu granice s Grčkom i leži na desnoj obali rijeke Vardar.

Granični prijelaz Gevgelija - Idomeni

Vlak se u potpunosti zaustavio na carinskoj upravi Makedonaca. Ušli su makedonski policajci i carinici te smo svi morali ispuniti neku listu u koju sam unio osobno ime i prezime i broj putovnice; 100% je to bilo poradi Grka. Krenuli smo prema grčkoj strani i zaustavili se u selu Idomeni. Predao sam brkatom policajcu putovnicu koji ju je najprije dugo promatrao; naime makedonske i hrvatske putovnice su gotovo iste boje te je valjda policajac pomislio da sam Makedonac bez vize u putovnici. Trebalo mu je vremena da shvati, a potom je zatvorio putovnicu i išetao iz vlaka. Dosta dugo smo čekali da graničari naprave kontrolu, a zatim je policajac počeo izvikivati moje ime. Napravio sam grešku jer sam trebao izaći iz vlaka i otići u policijsku postaju pokupiti putovnicu. Slegao sam ramenima i ispričao se gospodinu brkatom policajcu, a što drugo sam mogao. Vlak se polagano ipak dokotrljao do grada, te sam nestrpljivo čekao izlazak na glavnoj stanici da napokon udahnem topli morski zrak koji je dolazio s obala Egejskog mora i da zakoračim povijesnim Solunom.

Ulicama Soluna - zgode i nezgode tražeći Kalamariju (Καλαμαριά)

Pronašao sam autobusni kolodvor, uzeo papir s uputama u ruke i pročitao: ''Adresa, ta i ta, ukrcaj se na bus taj i taj, vozi se do tog i tog dijela grada, reci vozaču da te izbaci na toj i toj stanici i to je to...'' Ništa lakše, pogotovo kad se nalaziš u gradu u kojem si prvi put i koji broji oko

800 000 stanovnika. U redu, krećem! Dočekao sam napokon bus i kupio kartu po cijeni 0,50 €, pitao sam vozača ide li bus na tu adresu i sjeo. Pala je već i noć, te sam kroz prozor autobusa buljio u natpise na grčkom i pokušavao se prisjetiti alfabeta. Još jednom sam pitao vozača jesam li na pravoj stanici jer nisam znao koliko se moram voziti do tamo uopće. Klimnuo je glavom, stao, otvorio vrata busa i ukazao mi da je to ''moja stanica'', ajde, e pa sad je red na meni da potražim adresu. Pogledao sam u kartu i našao ime ulice, ali već mi je tu pomalo nešto ''zamirisalo''. Kretao sam se gore, dolje po ulicama i tražio i tražio i tražio,... Ušao sam i u nekoliko trgovina pitajući ''domaćine'' gdje se nalazi adresa koju tražim. A, onda mi se upalila lampica i shvatio sam. Vozač me izbacio u krivom dijelu grada 8 km udaljen od prave adrese. Već je bila pala noć i dobrano me uhvatila panika. Zaustavio sam taksi i već sam bio spreman riskirati neku lovu, a taksist kad je čuo ime ulice, brže bolje je nagazio na gas; pa zar je to tako daleko, ti sunca!

Ništa, brže bolje sam opet bio na prvom čekalištu za autobuse i čekao liniju koja mi je trebala. No, autobus nije dolazio. Neki ljutiti gospodin na polu lošem engleskom rekao je da je policija blokirala cijelu aveniju radi prosvjednika. Neredi u Grčkoj i to baš u dijelu grada u kojem sam trenutno ja! Ma zakon! Ipak nakon nekih 1 h čekanja linije su se pokrenule i bus je stigao. Krenuli smo! Stali smo! Uletjeli smo u ulicu koju su demonstranti umotani u crvene marame i zastave u potpunosti blokirali. Vozač je počeo vikati nešto na grčkom, čovjek do mene u kratko je preveo:''Svi van iz autobusa, svi van!'' Ne idem ti van, pa makar preuzeo bus i zaletio se u njih. Smirila se situacija i policija nas je ipak propustila dalje. Nakon pola sata vožnje vozač mi je rekao da sam na pravoj adresi. Izašao sam iz autobusa i odmah našao ulicu. Ispred zgrade naletio sam na dva čudna lika koja su odlazila, i odmah su me pitali: ''Ideš li kod Naste?'' Rekao sam:''Da!'' Prvi od likova nasmijao se i rekao:''Ona ti sad nije doma, ali Vasilis je gore, samo pozvoni i sve je u redu!'' i produžili su dalje!

Kod Naste - druženje sa svjetskim putnicima

Pozvonio sam i ušao u stan. Dočekao me Vasilis širokog osmijeha te sam se u trenu osjećao dobro i dobrodošlo. Vasilis je sjeo za stol i nastavio mirno jesti nekakve pahuljice. Predao sam poklone, bocu Ždrepčeve krvi -  dobro srbijansko vino i malenu zdjelicu plave boje s natpisom Virovitica, neka se zna odakle je poklon. Virovitica po svojoj veličini stane u 3-4 veće ulice Soluna, ali tanjur će im koristiti. U kuhinji sam zatekao i neobično obučenu tamnoputu osobu imenom Tomas! Po njegovom ležernom ponašanju u kuhinji, naime mijesio je tijesto za pizzu, rekao bih da je tu već nekoliko dana. No, uslijedio je šok kad sam ga pitao koliko je dugo u Solunu. Rekao je:''Stigao sam... čekaj da razmislim... prije 1 h vremena!'' Nasmijao se i dalje mirno mijesio tijesto. Ajde, ako on može biti tako ležeran što ne bih mogao i ja. Kasnije sam u razgovoru s njim doznao njegovu vrlo zanimljivu priču koja glasi nekako ovako: Tomas je Nijemac turskih korijena koji je trenutno na putu za Istanbul. Krenuo je autom preko Balkana, ostavio auto prijatelju u Solunu da ga proda te će dalje za Tursku vlakom. Još zanimljiviji je način na koji putuje. Zadržava se u ponekoj državi i do pola godine, radi razne poslove i uči jezik. Za put i smještaj mu treba minimum novca pa se u skladu s tim i ponaša. Uzmi od svijeta onoliko koliko ti treba, to je njegova filozofija. Sad mu je cilj otići u Tursku, pronaći neki posao i smještaj u Istanbulu i naučiti jezik. Neka mu je sa srećom. I da, to nisam rekao, proputovao je pola svijeta a tek su mu bile 22 godine.

Thessaloniki (grčki:Θεσσαλονίκη) - Solun

Izuzetna je spoznaja da doslovno iz svakog kutka grada iskaču znamenitosti koje odišu prošlošću. U gradu koji je drugi po veličini odmah iza metropole Atene na ležeran način isprepliću se sadašnjost i prošlost. Grad je to dobre ekonomije, industrijalizacije i veliki je politički centar. Osnovao ga je 315. godine prije Nove ere makedonski kralj Kasander Makedonski. Prošetao sam njegovim ulicama i prošao ispod Galerijeva Slavoluka iz rimskog perioda (299.-303.godine) i uputio se prema Galerijevoj Rotondi (okrugloj crkvi), građenoj 306.godine. Usput sam pogledao Crkvu Panagia Chalkeon iz 11. st. koja se nalazi pod UNESCO-ovoj zaštiti i prisustvovao ceremoniji hranjenja golubova na jednom trgu ispred spomenika Eleftheriosu Venizelosu (grčkom revolucionaru). Popeo sam se na vrh solunskog simbola Bijelog tornja (grčki: Λευκός Πύργος Lefkos Pyrgos) koji je bizantska građevina iz 12. st. koju su rekonstruirali Osmanlije u početku za utvrđivanje grada, a koji je potom postao zloglasni zatvor i mjesto crne povijesti. Bez obzira na njegovu ulogu u prošlosti s njega se danas pruža predivan pogled na Egejsko more, luku i gradske ulice s fontanama. Ispred tornja sam se družio s lokalnim psom koji mi je držao šapom mapu gradu dok sam tražio put za kolodvor. Krenuo sam prema željezničkom kolodvoru kroz Tantalovu ulicu, ne misleći pritom  da sam u dva dana Soluna bio na Tantalovim mukama jer sam uistinu uživao u lijepom vremenu, lijepom gradu i dobrim ljudima.

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Putujem i pišem