Ne moram naglašavati, jer to dobro znate, da su pripadnici nacionalnih manjina naši sugrađani, susjedi, kolege, prijatelji ili pak rođaci. S njima dijelimo svakodnevicu, iste probleme, iste sreće i tuge. Oni zbog toga imaju pravo, jednako kao i svi mi, imati svoje predstavnike u Saboru, i imaju pravo na svoj stav o vladi i proračunu. A taj stav u predstavničkoj demokraciji pronose njihovi zastupnici u Saboru – to je citat iz otvorenog pisma kojim je gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel u utorak pozvao sugrađane da uskrate potpis za referendum koji planira inicijativa »Narod odlučuje«, želeći Ustav, uz ostalo, promijeniti tako da manjinskim zastupnicima oduzme pravo parlamentarnog odlučivanja o dvjema ključnim odlukama u državi – vladi i proračunu. I odmah ćemo, bez okolišanja, reći – Obersnelov poziv valja poslušati.
Kako je poznato, dvije građanske inicijative, »Narod odlučuje« i »Istina o Istanbulskoj«, odlučile su organizirati referendum o dvjema važnim temama: »Narod odlučuje« želi promijeniti izborni sustav, dok »Istina o Istanbulskoj« želi da Hrvatska povuče potpis s Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, poznatijoj pod kolokvijalnim nazivom »Istanbulska konvencija«, po gradu u kojem su je 2011. članice Vijeća Europe potpisale.
Prije četiri dana, 13. svibnja, obje su inicijative zajedno započele prikupljanje potpisa za ta dva odvojena referenduma, jedan o promjeni izbornoga sustava, i drugi, o hrvatskome izlasku iz Istanbulske konvencije. U dva tjedna, do 27. svibnja, svaka od tih inicijativa mora prikupiti po deset posto potpisa birača – 374.740 potpisa – kako bi referendumi mogli biti raspisani.
Ostavimo li po strani zastupnike manjina, koji će referendumom biti izravno pogođeni, Vojko Obersnel jedini je hrvatski političar koji se otvoreno i javno usprotivio objema referendumskim inicijativama. Štoviše, »Istini o Istanbulskoj« uskratio je pravo da u Rijeci prikupljaju potpise.
»Vaše motive zahtjeva za otkazivanjem ovog dokumenta mogu tumačiti jedino u svjetlu vaše želje za daljnjim toleriranjem nasilja nad ženama i djecom. Za Rijeku je to posve neprihvatljivo«, poručio je uoči početka prikupljanja potpisa u prepisci s organizatorima referenduma, izravno im poručujući kako »nemaju odobrenje da u Rijeci manipuliraju ovim dokumentom koji je u trideset zemalja Europe, a odnedavno i u Hrvatskoj, omogućio uvođenje konkretnih i kvalitetnih mjera zaštite žrtava«.
Pet dana kasnije, riječki je gradonačelnik objavio otvoreno pismo čiji smo dio citirali na početku ovog teksta. U toj poruci on priznaje kako »pitanje o promjeni izbornog sustava sadrži prijedlog o kojem se u demokratskom društvu može i treba raspravljati«. Nije, istina, problematizirao pitanje treba li detalje izbornoga sustava rješavati Ustavom ili Izbornim zakonom – mi, za razliku od referendumske inicijative, držimo ovo drugo – ali jest jedan drugi i dublji problem: utjecaj koji bi kljaštrenje prava glasovanja manjinskim zastupnicima imalo na položaj manjina u hrvatskome društvu.
Obersnel tvrdi da bi pripadnici manjina, »naši sugrađani«, oduzimanjem prava manjinskim zastupnicima da glasaju o vladi i proračunu »postali građani drugog reda, poniženi i osakaćeni za legitimno demokratsko pravo da punopravno sudjeluju u političkom i svakom drugom društvenom životu naše zemlje u kojoj su odlučili živjeti«. Uskraćivanje tog prava, nastavlja Obersnel, »predstavljalo bi agresivan čin prema ljudima čija nacionalnost ne može i ne smije biti prepreka suživotu, solidarnosti i suradnji.«
Zdravom demokratskom intuicijom, ali i s političkom odvažnošću, gradonačelnik Rijeke u svom pismu naizgled tehničku promjenu izbornoga sustava prepoznaje kao »manipulaciju sadržanu u tobože pozitivnim porukama« te »agresivni obračun s pripadnicima nacionalnih manjina u Hrvatskoj«.
»Pozivam vas stoga da iz Rijeke kažemo 'Ne' ovom prijedlogu i pokažemo da smo spremni, kao pripadnici većinskog stanovništva hrvatskog nacionalnog određenja, stati u obranu manjinskog stanovništva s kojim skladno živimo u našem gradu dugi niz desetljeća i stoljeća«.
Ne skanjujući se čak ni patetične fraze – posve na mjestu, jer trenutak je važan – Obersnel podsjeća kako se sugrađanima obraća »kao gradonačelnik«, ali i »kao Riječanin«, jer misli »da se nalazimo u trenutku u kojem je izuzetno važno imati otvorene oči i bez zadrške i straha izreći i živjeti svoja uvjerenja vezana uz nužnu potrebu – i jedinu postojeću mogućnost – da većina zaštiti manjinu«.
Dakle – »ako itko, onda Rijeka može i treba pokazati koliko su ovakve podvale krajnje konzervativnih, nazadnih struja u hrvatskom društvu neprihvatljive, zle, i koliko se nalaze izvan svakog smisla demokratskih načela koja živimo i želimo živjeti«. Nije ni čest, pa ni naročito popularan običaj kolumnista da ekstenzivno citira misli drugih ljudi, političara naročito, ali – ovim rečenicama gradonačelnika Rijeke uistinu se nema što dodati.
Valja ih zapamtiti, i ponosno živjeti u gradu čiji prvi čovjek govori kako govori. Rijeka – grad otvorenih očiju.
