Index.hr: Ministar Medved prijetio novinaru Mazzoccu
Pupovac: Srbi su korišteni kao motivacija za potpis
Predsjednica: Sastanak sa Željkom Markić nije bio tajan
Grabar-Kitarović: poljoprivreda mora postati sredstvo blagostanja, a ne siromašenja
Započela sadnja novih stabala u Gradskom parku
Završeno 50. orahavoačko proljeće
Stotinjak planinara na 13. virovitičkim planianrskim susretima

Grad otvorenih očiju


  Politika           Boris Pavelić/Novi list           18.05.2018.         1627 pogleda
Grad otvorenih očiju

Ne moram naglašavati, jer to dobro znate, da su pripadnici nacionalnih manjina naši sugrađani, susjedi, kolege, prijatelji ili pak rođaci. S njima dijelimo svakodnevicu, iste probleme, iste sreće i tuge. Oni zbog toga imaju pravo, jednako kao i svi mi, imati svoje predstavnike u Saboru, i imaju pravo na svoj stav o vladi i proračunu. A taj stav u predstavničkoj demokraciji pronose njihovi zastupnici u Saboru – to je citat iz otvorenog pisma kojim je gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel u utorak pozvao sugrađane da uskrate potpis za referendum koji planira inicijativa »Narod odlučuje«, želeći Ustav, uz ostalo, promijeniti tako da manjinskim zastupnicima oduzme pravo parlamentarnog odlučivanja o dvjema ključnim odlukama u državi – vladi i proračunu. I odmah ćemo, bez okolišanja, reći – Obersnelov poziv valja poslušati.

Kako je poznato, dvije građanske inicijative, »Narod odlučuje« i »Istina o Istanbulskoj«, odlučile su organizirati referendum o dvjema važnim temama: »Narod odlučuje« želi promijeniti izborni sustav, dok »Istina o Istanbulskoj« želi da Hrvatska povuče potpis s Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, poznatijoj pod kolokvijalnim nazivom »Istanbulska konvencija«, po gradu u kojem su je 2011. članice Vijeća Europe potpisale.

Prije četiri dana, 13. svibnja, obje su inicijative zajedno započele prikupljanje potpisa za ta dva odvojena referenduma, jedan o promjeni izbornoga sustava, i drugi, o hrvatskome izlasku iz Istanbulske konvencije. U dva tjedna, do 27. svibnja, svaka od tih inicijativa mora prikupiti po deset posto potpisa birača – 374.740 potpisa – kako bi referendumi mogli biti raspisani.

Ostavimo li po strani zastupnike manjina, koji će referendumom biti izravno pogođeni, Vojko Obersnel jedini je hrvatski političar koji se otvoreno i javno usprotivio objema referendumskim inicijativama. Štoviše, »Istini o Istanbulskoj« uskratio je pravo da u Rijeci prikupljaju potpise.

»Vaše motive zahtjeva za otkazivanjem ovog dokumenta mogu tumačiti jedino u svjetlu vaše želje za daljnjim toleriranjem nasilja nad ženama i djecom. Za Rijeku je to posve neprihvatljivo«, poručio je uoči početka prikupljanja potpisa u prepisci s organizatorima referenduma, izravno im poručujući kako »nemaju odobrenje da u Rijeci manipuliraju ovim dokumentom koji je u trideset zemalja Europe, a odnedavno i u Hrvatskoj, omogućio uvođenje konkretnih i kvalitetnih mjera zaštite žrtava«.

Pet dana kasnije, riječki je gradonačelnik objavio otvoreno pismo čiji smo dio citirali na početku ovog teksta. U toj poruci on priznaje kako »pitanje o promjeni izbornog sustava sadrži prijedlog o kojem se u demokratskom društvu može i treba raspravljati«. Nije, istina, problematizirao pitanje treba li detalje izbornoga sustava rješavati Ustavom ili Izbornim zakonom – mi, za razliku od referendumske inicijative, držimo ovo drugo – ali jest jedan drugi i dublji problem: utjecaj koji bi kljaštrenje prava glasovanja manjinskim zastupnicima imalo na položaj manjina u hrvatskome društvu.

Obersnel tvrdi da bi pripadnici manjina, »naši sugrađani«, oduzimanjem prava manjinskim zastupnicima da glasaju o vladi i proračunu »postali građani drugog reda, poniženi i osakaćeni za legitimno demokratsko pravo da punopravno sudjeluju u političkom i svakom drugom društvenom životu naše zemlje u kojoj su odlučili živjeti«. Uskraćivanje tog prava, nastavlja Obersnel, »predstavljalo bi agresivan čin prema ljudima čija nacionalnost ne može i ne smije biti prepreka suživotu, solidarnosti i suradnji.«

Zdravom demokratskom intuicijom, ali i s političkom odvažnošću, gradonačelnik Rijeke u svom pismu naizgled tehničku promjenu izbornoga sustava prepoznaje kao »manipulaciju sadržanu u tobože pozitivnim porukama« te »agresivni obračun s pripadnicima nacionalnih manjina u Hrvatskoj«.

»Pozivam vas stoga da iz Rijeke kažemo 'Ne' ovom prijedlogu i pokažemo da smo spremni, kao pripadnici većinskog stanovništva hrvatskog nacionalnog određenja, stati u obranu manjinskog stanovništva s kojim skladno živimo u našem gradu dugi niz desetljeća i stoljeća«.

Ne skanjujući se čak ni patetične fraze – posve na mjestu, jer trenutak je važan – Obersnel podsjeća kako se sugrađanima obraća »kao gradonačelnik«, ali i »kao Riječanin«, jer misli »da se nalazimo u trenutku u kojem je izuzetno važno imati otvorene oči i bez zadrške i straha izreći i živjeti svoja uvjerenja vezana uz nužnu potrebu – i jedinu postojeću mogućnost – da većina zaštiti manjinu«.

Dakle – »ako itko, onda Rijeka može i treba pokazati koliko su ovakve podvale krajnje konzervativnih, nazadnih struja u hrvatskom društvu neprihvatljive, zle, i koliko se nalaze izvan svakog smisla demokratskih načela koja živimo i želimo živjeti«. Nije ni čest, pa ni naročito popularan običaj kolumnista da ekstenzivno citira misli drugih ljudi, političara naročito, ali – ovim rečenicama gradonačelnika Rijeke uistinu se nema što dodati.

Valja ih zapamtiti, i ponosno živjeti u gradu čiji prvi čovjek govori kako govori. Rijeka – grad otvorenih očiju.

Kolumna Pronađena zemlja Borisa Pavelića, Novi list

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Politika



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: