Mikeški govor službeno je proglašen nematerijalnim kulturnim dobrom, čime je postao prvo zaštićeno kulturno dobro Virovitice. Odluku je donijelo Ministarstvo kulture i medija, čime je potvrđena dugogodišnja vrijednost lokalnog govora kao važnog dijela identiteta zajednice. Ravnateljica Gradskog muzeja Virovitica Mihaela Kulej istaknula je kako je ovo priznanje rezultat gotovo dvadeset godina sustavnog rada muzeja i njegovih djelatnika na prikupljanju, istraživanju i prezentaciji lokalne baštine. Posebno je naglasila da mikeški govor nije samo sredstvo komunikacije, nego jezik povijesti, mentaliteta, humora i identiteta virovitičkog kraja.
JEZIK HUMORA, POVIJESTI I KARAKTERA
„On je zabavan, humorističan, često duhovit, i duboko vezan uz naš karakter. Ali on je i jezik naše povijesti, našeg mentaliteta, našeg identiteta i našeg humora. Humor nikada ne smijemo zaboraviti, pa čak i kada se ponekad tumači kao mana ili negativna osobina. Razumijem da nas se katkada doživljava kao tvrdoglave, zadrte Mikeše – ali i to je dio identiteta“, rekla je Mihela i dodala: „Mi Mikeši govorimo slojevitim, kompleksnim jezikom, punim tuđica, ali još više punim duha. Ne čine taj govor samo riječi, nego energija i pogled na svijet“.
U novom stalnom postavu Gradskog muzeja Mikeši su predstavljeni suvremeno i cjelovito, uz korištenje audiozapisa govora, kako bi se naglasilo da je jezik „živa materija“ koja se može doživjeti samo ako se čuje. „Muzej je most, prolazno mjesto između zajednice i njezine baštine, između identiteta i njegove interpretacije. Mi smo prolazni, ja sam danas ovdje, za deset godina bit će netko drugi. Ali ono što muzej radi danas, ono što su ljudi radili prije sto godina, ostaje kao zalog budućnosti i naše djece“, naglasila je Kulej.
Priznanje mikeškog govora, kako je istakla, važan je zalog budućim generacijama koje će kroz njega lakše razumjeti vlastiti identitet i kulturno nasljeđe.
LOKALNI GOVORI - KOLIJEVKA HRVATSKOG JEZIKA
Ravnatelj Instituta za hrvatski jezik Željko Jozić ovaj je dan nazvao svojevrsnim blagdanom za Virovitičane te istaknuo kako govor predaka trebamo čuvati jer upravo on predstavlja snažnu vezu s korijenima, identitetom i prostorom kojem pripadamo. „Ministarstvo kulture i medija donijelo je takvu odluku na temelju prijave i stručnog mišljenja kolega jezikoslovaca i onih koji se bave zaštitom nematerijalne kulturne baštine“, objasnio je Jozić i naglasio:
„Važno je što je mikeški govor proglašen nematerijalnim kulturnim dobrom iz više razloga. Jedan od njih svakako je očuvanje samoga govora. S druge strane, time se daje institucionalna važnost činjenici da se ovaj govor očuvao kroz stoljeća – dvjesto, tristo, petsto, pa i više. Govor se očuvao kroz duga razdoblja i danas je poruka svima nama, a posebno mlađim generacijama, da je on itekako važan za hrvatski jezik. Važan je ne samo za ovaj kraj nego i za cjelokupnost hrvatskoga jezika, jer je jedan od brojnih govora u Hrvatskoj koji čine njegovu samu bit. Bit hrvatskoga jezika nisu samo pravopis, gramatika i rječnici – njegova su bit njegovi govori“.
Mikeški govor jedan je od brojnih mjesnih govora u Hrvatskoj koji čine samu bit hrvatskoga jezika. Istaknuo je kako jezgru jezika ne čine samo pravopis i gramatika, nego živi govori – oni kojima su progovorile generacije prije nas i koji nas povezuju s prostorom, zajednicom i identitetom.
PROGLAŠENJE NIJE KRAJ NEGO POČETAK
U obraćanju je posebno naglasio važnost očuvanja govora kao dijela osobnog i kolektivnog pamćenja, ali i poruka upućena mlađim generacijama o vrijednosti dijalekata i mjesnih govora. „Govor naših roditelja, djedova i baka dio je naše kulturne i jezične baštine te ga je važno prenositi i čuvati. Kao jezikoslovac mogu to sa sigurnošću potvrditi: govori su kolijevka hrvatskoga jezika. Hrvatski standardni jezik, koji se često spominje, svi mi učimo i trebamo ga savladati kako bismo se njime služili što bolje. No govor naših majki, djedova i baka trebamo sačuvati za sebe. On nas veže uz ovaj kraj, uz ovu zemlju i dio je našega identiteta. Često se kaže da je prestižno govoriti dijalektom. Govorimo ga intenzivno u ranom djetinjstvu, potom ga potiskujemo, a kasnije mu se ponovno vraćamo, kao nečemu što nas povezuje s roditeljima, s djetinjstvom i sa samim životom. Zato je važno da se govori kojima smo progovorili podignu na razinu nematerijalne kulturne baštine“.
Zaključno je poručio kako proglašenje nematerijalnog kulturnog dobra ne predstavlja kraj, nego početak daljnjih aktivnosti, projekata i suradnje usmjerenih na očuvanje, proučavanje i promociju mikeškoga govora, uz potporu nadležnih institucija. „Rijetko viđa tako topla i kvalitetna prijava, što samo potvrđuje koliko vam je do ovoga govora stalo. A to je najvažnije. Ako je vama stalo, govor je siguran. Državne institucije to prepoznaju i prate – i bit će na vašoj strani. Ovo nije kraj, nego početak. Proglašenje kulturnog dobra tek je prvi korak. Kao i svaka diploma, ono ne znači završetak, nego početak rada“.
GOVOR KAO OSOBNA I ZAJEDNIČKA BAŠTINA
U Matici hrvatskoj već dugi niz godina postoji svijest o potrebi sustavne zaštite lokalnog govora, kao važnog dijela identiteta zajednice. Predsjednica virovitičkog ogranka Ivana Vidak Teskera istakla je kako se ljudi ne bi trebali sramiti svoga govora, već ga njegovati kao jezik uz koji su odrasli, kojeg treba sačuvati, njegovati i prenijeti onima koji dolaze poslije nas.
„Danas je zaista veliki dan, i za nas Mikeše i za one koji to nisu. Inicijativa nije od jučer do danas, nego proces koji je trajao i imao svoj put. Odluka možda nekome neće izgledati od presudne važnosti, ali nama, pogotovo nama koji se bavimo jezikom, ona to je jer predstavlja još jedan korak u očuvanju lokalne jezične baštine, identiteta i bogatstva Virovitice. Profesorica sam hrvatskoga jezika i moj prvi seminarski rad bio je baš na temu mikeškog govora. To je emocija koju nosim sa sobom i bilo mi je jako drago kad je moj seminarski rad, među stotinjak drugih, bio izlagan upravo na mikeškom. “, rekla je Ivana.
Posebno je najavila izdavanje zbirke pjesama Natalije Vida, pisane na mikeškom, koja će obuhvatiti oko dvjesto pjesama s raznolikim motivima.
i
UPIS U REGISTAR KAO ALAT ZAŠTITE IDENTITETA
Voditeljica Službe za pokretnu, etnografsku i nematerijalnu kulturnu baštinu pri Ministarstvu kulture i medija Tatjana Horvatić izrazila je zadovoljstvo brzinom i kvalitetom organizacije predstavljanja upisa mikeškog govora u Registar kulturnih dobara kao nematerijalno kulturno dobro.
Prije svega nekoliko dana donijeli smo rješenje i vijest objavili na službenim mrežnim stranicama, a već je postala vidljivo prihvaćena i prepoznata u lokalnoj zajednici. To je zato što jako dobro prepoznajete svoju baštinu i što je to jasan znak da znate kako je treba čuvati“, rekla je.
Posebno je istaknuta uloga Gradskog muzeja kao prijavitelja, doprinos stručnih službi i povjerenstava koji su sudjelovali u postupku i objasnila proceduru: „Prijavitelj je ispunio prijavni obrazac i uputio ga nadležnoj konzervatorskoj službi u Požegi, gdje je naš uvaženi i cijenjeni kolega Žarko Špavić dao pozitivno mišljenje. Nakon toga je dokumentacija stigla u Ministarstvo, gdje je Stručno povjerenstvo za utvrđivanje svojstva nematerijalnih kulturnih dobara na svojoj sjednici u rujnu prošle godine odlučilo da se mikeški govor upiše u Registar kulturnih dobara. Obrazloženje i rješenje pripremila je članica Povjerenstva, gospođa Ivana Kurtović Budja iz Instituta za hrvatski jezik, a Ministarstvo je potom, putem Uprave za zaštitu kulturne baštine, rješenje i službeno donijelo“.
HRVATSKA MEĐU PREDVODNICIMA ZAŠTITE NEMATERIJALNE BAŠTINE
Mikeški govor danas se nalazi u skupini od 35 dijalekata i govora koji su upisani u Registar kulturnih dobara i proglašeni nematerijalnim kulturnim dobrima. „To je iznimno važno jer su govori i dijalekti jedan od najvažnijih pokazatelja identiteta određenog područja i lokalne zajednice. Oni su najbolji pokazatelji suživota ljudi i posebnosti koje se kroz govor i dijalekt oblikuju i prenose. Područja se najviše razlikuju upravo po svojim govorima i jezičnim izričajima, a zaštita je iznimno važan alat u sprječavanju gubitka tradicije i identiteta. Prepoznavanjem nematerijalne kulturne baštine i njezinim upisivanjem u Registar kulturnih dobara nastojimo spriječiti taj gubitak“, rekla je Tatjana Horvatić.
U posljednjih dvadeset godina, otkako je Hrvatska potpisala UNESCO-ovu Konvenciju o zaštiti nematerijalne kulturne baštine u Registru kulturnih dobara upisano je 242 elementa nematerijalne kulturne baštine, što je, ocjenjuje voditeljica Službe za pokretnu, etnografsku i nematerijalnu kulturnu baštinu pri Ministarstvu kulture i medija, iznimno velik broj. „Hrvatska je bila među prvim državama koje su potpisale Konvenciju i nastavit ćemo hrabro tim putem, uz pomoć struke, ali i uz pomoć onih koji su u ovom procesu najvažniji – nositelji baštine: lokalna zajednica i ljudi koji u toj baštini žive i koji je trebaju prenositi s koljena na koljeno budućim naraštajima, kako smo se obvezali Konvencijom, ali i vlastitom moralnom odgovornošću, zaključila je.
Nazočne su pozdravili virovitičko-podravski župan Igor Andrović i gradonačelnik Virovitice Ivici Kirin, a u programu su sudjelovali i oni koji su najzaslužniji za promicanje danas zasštićeno nematerijalno kulturno dobro - Mijo Pavelko i Draško Zidar jer već više od tridest godina, svake nedjelje na Radio Virovitici, ali i na brojim javnim skupovima te u predstavama Kazališta Virovitica (Mikeški kabare) utjelovljuju likove Mikeša i Prce divaneći mikeškim jezikom.
