VIROVITICA - U caffe baru & galeriji Boom u subotu 20. listopada od 19 sati gostovat će autori Algoritmove biblioteke KaLibar, Ivan Vidić, Igor Kokoruš i Zoran Tomić. Moderator će biti Kruno Lokotar, najnagrađivaniji hrvatski urednik i urednik biblioteke KaLibar. Ivan Vidić, najizvođeniji hrvatski dramski pisac, predstavit će romane „Gangabanga“ i „Violator“. Igor Kokoruš gvorit će o svom blogu Plodovi zemlje i zbirci priče „Muškarci su iz birtije, žene su s placa“, a Zoran Tomić svoj roman objavljen prošlog tjedna „Nebo su prekrili galebovi“.
Igor Kokoruš Lebowski je rođen 1975. godine u Sarajevu, ali već 1978. mijenja bosanske planine za bilogorske brežuljke, te se seli u Bjelovar. U osnovnoj školi pokazuje interes za poeziju, zatim se prebacuje na epistolarnu formu, u kojoj osvaja svoja prva priznanja u obliku ukradenih ženskih poljubaca. Na vrhuncu inspiracije proglašava se stručnjakom za muško-ženske odnose, što mu donosi niz značajnih angažmana.
Paralelno s karijerom stručnjaka (dr. Lebowski), pokušava napredovati na književnom planu (Igor Kokoruš), pa tako objavljuje u raznim offline i online medijima. Jedan je od poznatijih hrvatskih blogera (leb.mojblog.hr), njegov blog Plodovi zemlje posveta je Hamsunu. Prvu zbirku priča «Muškarci su iz birtije, žene su s placa» (Algoritam, 2006.) sastavio je odabirom najboljih priča s bloga i dopisivajem novih. Trenutno radi kao redovni predavač u svim važnijim bjelovarskim birtijama, a zna biti i gostujući predavač u nekim zagrebačkim.
«Sad ti to zovu smećnjak» (štafeta priča osviještenog komunalca)
«Nebo su prekrili galebovi», štafetni roman-prvijenac Zorana Tomića svojom fabulom luta (sub)urbanim pejzažima Velegradeca i okolice slijedeći njegove stanovnike – brbljave klošare, kurve u zrelim godinama, bešćutne političare, neshvaćene homoseksualce, studente, depresivne uredske službenice, smetlare... – i njihove priče. No to lutanje, kao naizgled besciljna radnja, kako roman sve više odmiče, ispisivat će sve jasniji tlocrt i portret Grada, priče će se usložnjavati a naizgledne slučajnosti ukidati, epizode serijalizirati, dok ne sine jedinstvena, iznenađujuća «milenijska fotografija snimljena skrivenom kamerom».
Velegradečku vrevu i moving, gradski kotao u kojemu se unatoč stalnom krčkanju i previranju ne događa sinergija, teško da je moguće dati drugačije negoli je to učinio Zoran Tomić: stilski i tonom heterogeno – jer u babilonijadi narječja i jezika prisutne su i tužne i sretne sudbine – u konačnoj izvedbi – hrabro i uspješno. «Nebo su prekrili galebovi» je roman ulica i njihovih profesionalaca, roman u kojemu se istraga i mašta skladno dopunjuju. Čitanje ovog romana je lako i brzo kao rolanje dugonogih ljepotica po asfaltu u kojemu ne nedostaju figure, opasni skokovi, strmine i zavoji, a u ciljnoj ravnini – iznenađenje s «mirisom» ekološkog univerzalizma.
Zoran Tomić (1967.) proveo je prvih dvadeset godina života uglavnom na cesti između Kaštela i Splita. Sljedećih dvadeset provodi u Zagrebu, gdje uspješno završava studij anglistike i talijanistike, a umalo i poslijediplomski studij amerikanistike. Prije nego što se bavio –istikama, isticao se radom na utovaru cementa i vina, na poslovima čistača brodova, pomoćnika stolara i električara. Poslije se oprobao u trgovini, humanitarnom radu i prevođenju. Trenutno je zaposlen kao politički savjetnik. Svira gitaru u perspektivnom zagrebačkom bendu. Suprug je Lori, a otac Ana-Mariji i Lauri. „Sad ti se to zove smećnjak / Nebo su prekrili galebovi“ (štafeta priča osviještenog komunalca) mu je prva objavljena knjiga.
Ivan Vidić (Zagreb, 1966.) je diplomirao na Akademiji dramskih umjetnosti. Piše kazališne komade, filmske scenarije i prozu. Živi u Zagrebu. Drame: Harpa (1991), Putnici (1993), Groznica (1995), Ospice (1997), Bakino srce (1999), Velika Tilda (2000), Octopussy (2003), Grupa za podršku (2003), Veliki bijeli zec (2004), Onaj koji se sam govori (2005), Život u sjeni banane (2006.) i dr. Knjige: Drame (2002), Gangabanga – roman (2006).
