VIROVITICA
- U caffe baru & galeriji Boom u subotu 20. listopada od 19 sati gostovat
će autori Algoritmove biblioteke KaLibar, Ivan Vidić, Igor Kokoruš i Zoran Tomić.
Moderator će biti Kruno Lokotar, najnagrađivaniji hrvatski urednik i urednik
biblioteke KaLibar. Ivan Vidić, najizvođeniji hrvatski dramski pisac, predstavit
će romane „Gangabanga“ i „Violator“. Igor Kokoruš gvorit će o svom blogu Plodovi
zemlje i zbirci priče „Muškarci su iz birtije, žene su s placa“, a Zoran Tomić
svoj roman objavljen prošlog tjedna „Nebo su prekrili galebovi“.
Igor
Kokoruš Lebowski je rođen 1975. godine u Sarajevu, ali već 1978. mijenja bosanske
planine za bilogorske brežuljke, te se seli u Bjelovar. U osnovnoj školi pokazuje
interes za poeziju, zatim se prebacuje na epistolarnu formu, u kojoj osvaja
svoja prva priznanja u obliku ukradenih ženskih poljubaca. Na vrhuncu inspiracije
proglašava se stručnjakom za muško-ženske odnose, što mu donosi niz značajnih
angažmana.
Paralelno s karijerom stručnjaka (dr. Lebowski), pokušava napredovati na književnom
planu (Igor Kokoruš), pa tako objavljuje u raznim offline i online medijima.
Jedan je od poznatijih hrvatskih blogera (leb.mojblog.hr), njegov blog Plodovi
zemlje posveta je Hamsunu. Prvu zbirku priča «Muškarci su iz birtije, žene su
s placa» (Algoritam, 2006.) sastavio je odabirom najboljih priča s bloga i dopisivajem
novih. Trenutno radi kao redovni predavač u svim važnijim bjelovarskim birtijama,
a zna biti i gostujući predavač u nekim zagrebačkim.
«Sad ti to zovu smećnjak» (štafeta priča osviještenog komunalca)
«Nebo
su prekrili galebovi», štafetni roman-prvijenac Zorana Tomića svojom fabulom
luta (sub)urbanim pejzažima Velegradeca i okolice slijedeći njegove stanovnike
– brbljave klošare, kurve u zrelim godinama, bešćutne političare, neshvaćene
homoseksualce, studente, depresivne uredske službenice, smetlare... – i njihove
priče. No to lutanje, kao naizgled besciljna radnja, kako roman sve više odmiče,
ispisivat će sve jasniji tlocrt i portret Grada, priče će se usložnjavati a
naizgledne slučajnosti ukidati, epizode serijalizirati, dok ne sine jedinstvena,
iznenađujuća «milenijska fotografija snimljena skrivenom kamerom».
Velegradečku vrevu i moving, gradski kotao u kojemu se unatoč stalnom krčkanju
i previranju ne događa sinergija, teško da je moguće dati drugačije negoli je
to učinio Zoran Tomić: stilski i tonom heterogeno – jer u babilonijadi narječja
i jezika prisutne su i tužne i sretne sudbine – u konačnoj izvedbi – hrabro
i uspješno. «Nebo su prekrili galebovi» je roman ulica i njihovih profesionalaca,
roman u kojemu se istraga i mašta skladno dopunjuju. Čitanje ovog romana je
lako i brzo kao rolanje dugonogih ljepotica po asfaltu u kojemu ne nedostaju
figure, opasni skokovi, strmine i zavoji, a u ciljnoj ravnini – iznenađenje
s «mirisom» ekološkog univerzalizma.
Zoran Tomić (1967.) proveo je prvih dvadeset godina života uglavnom na cesti između Kaštela i Splita. Sljedećih dvadeset provodi u Zagrebu, gdje uspješno završava studij anglistike i talijanistike, a umalo i poslijediplomski studij amerikanistike. Prije nego što se bavio –istikama, isticao se radom na utovaru cementa i vina, na poslovima čistača brodova, pomoćnika stolara i električara. Poslije se oprobao u trgovini, humanitarnom radu i prevođenju. Trenutno je zaposlen kao politički savjetnik. Svira gitaru u perspektivnom zagrebačkom bendu. Suprug je Lori, a otac Ana-Mariji i Lauri. „Sad ti se to zove smećnjak / Nebo su prekrili galebovi“ (štafeta priča osviještenog komunalca) mu je prva objavljena knjiga.
Ivan
Vidić (Zagreb, 1966.) je diplomirao na Akademiji dramskih umjetnosti. Piše kazališne
komade, filmske scenarije i prozu. Živi u Zagrebu. Drame: Harpa (1991), Putnici
(1993), Groznica (1995), Ospice (1997), Bakino srce (1999), Velika Tilda (2000),
Octopussy (2003), Grupa za podršku (2003), Veliki bijeli zec (2004), Onaj koji
se sam govori (2005), Život u sjeni banane (2006.) i dr. Knjige: Drame (2002),
Gangabanga – roman (2006).
