Primorac: U 2023. zaplijenjeno 70 tona duhana i 1100 kilograma droge
Uskoro bi moglo početi punjenje dijela Trakošćanskog jezera
Počeli radovi na gradnji vukovarske obilaznice
Šesnaest hrvatskih LGBTIQ+ organizacija ogradilo se od objave Zagreb Pridea
Bjelovarsko kazalište dobiva profesionalnu predstavu Čaruga
U veljači izdano 3,8 posto manje građevinskih dozvola nego lani
Dječja bolnica u Klaićevoj dobila novi MR uređaj, vrijedan gotovo dva milijuna eura

  Virkas

Gledat ćemo na Virkasu: Što na podu spavaš

  Goran Gazdek           23.01.2024.         1572 pogleda
Gledat ćemo na Virkasu: Što na podu spavaš

Predstava Što na podu spavaš Darka Cvijetića u režiji Kokana Mladenovića nastala je u koprodukciji Gradskog dramskog kazališta "Gavella", Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada, Narodnog pozorišta Sarajevo i Internacionalnog teatarskog festivala MESS – Scena MESS.  Rađena je po romanu Što na podu spavaš koji progovara o temi odlaska vojnika JNA iz kasarni '90-ih, u ovom slučaju one sarajevske. Autor ne zauzima stranu, a progovarajući o užasu rata, o ljudima poput nas, nerijetko još neodraslima, koji su se zatekli u nečem većem od njih samih, gurnutima u nasilje koje je, kad jednom krene, silno teško zaustaviti.

Priča  "Što na podu spavaš" čita se u jednom dahu, s knedlom u grlu i nevjericom u prisjećanju na vremena koja su nas, nedavno, okrutno podsjetila na to što smo možemo napraviti onima s kojima smo dugo živjeli u, možda prividnom, miru. Ispisan kao niz obraćanja u prvom licu, ovaj roman, koji je na sceni oživio u dramatizaciji i režiji Kokana Mladenovića te igri sarajevskih, novosadskih i zagrebačkim glumaca, stvara nam osjećaj, kako je zapisano u promotivnim knjižicma i najavama na webu, da osluškujemo mnogoglasno mnoštvo, pritom nikada ne gubeći fokus i emocionalnu ekspresiju. Cvijetićeva političnost nadilazi nacionalne poglede, ona je u svojoj iskrenoj zagledanosti u one koji su stradali humana i svačija...

Predstave su premijerno izvedene u Novom Sadu (27. rujna 2022.), Sarajevu (9. listopada 2022.) i Zagrebu (20. studenog 2023.). Na Virkasu u Virovitici na rasporedu je 8. ožujka u 19:30 sati. Traje oko dva sata.

Evo što je, nakon zagrebačke premijere, napisala naša suradnica Olga Vujović:

Da završimo ovo…

Poput djeteta koje nestrpljivo čeka da izađe na igralište, tako su i glumci Gradskog dramskog kazališta „Gavella“ nakon tri i pol godine dočekali da zaigraju u „svojoj kući“ pa sada „svaki čas“ gledamo premijere predstava koje su ili netom dovršene ili su premijere bile u kazalištima s kojima je „Gavella“ ušla u koprodukciju. Predstava „Što na podu spavaš“ Darka Cvijetića u režiji Kokana Mladenovića pripada ovim potonjima jer je nastala u suradnji Gradskog dramskog kazališta „Gavella“ (21.11.2023.), Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada, Narodnog pozorišta Sarajevo i Internacionalnog teatarskog festivala MESS - Scena MESS (izvedbe rujan i listopad 2022.).

U dramatizaciji romana „Što na podu spavaš“ sudjelovali su autor, redatelj, dramaturzi Mina Petrić i Dubravko Mihanović te ansambl predstave pa su neke scene prilično izmijenjene ili u ozračju (priča o čizmama) ili u pristupu (Angelov monolog na engleskom i pisanje riječi šišmiš ćirilicom) što je izvedbi dalo neočekivane i zanimljive poruke. Kokanović je režirao Cvijetićev roman „Schindlerov lift“ o životu za vrijeme rata u prijedorskom „Crvenom“ neboderu, pa mu je dobro poznat njegov pripovjedački stil u kojem se snažno isprepliću fikcija i zbilja.

Roman „Što na podu spavaš“ sastoji se od poglavlja u kojima nam se naizmjence obraćaju autor i njegovi junaci, od kojih je najvažniji autorov brat Bota, koji odlazi u Sarajevo na služenje vojnog roka (8.3.1992. polaže zakletvu) i preko njega pratimo sudbine mladih vojnika koji pokušavaju napustiti kasarnu, njihov strah od mržnje s kojom se susreću, namjerne i slučajne smrti, povratak kući, odlazak na ratište i obiteljska sjećanja.

Priče su potresne i mučne, ali neki detalji su tako nevjerojatni da ne dvojim da su istiniti. Usprkos ubijanju i užasu, Cvijetić opisuje i nježne epizode, ali scena koja budi nadu jest razgovor Bote i Arifa na krovu jednog američkog tržnog centra kada shvate da su 1994. ratovali jedan protiv drugoga: „Pa se Arif i ja gledali. Prestali raditi. Obojica nemoćni. Ratovali za domovinu, da odemo iz nje, što dalje. „Hajde, Bota, da završimo ovo.“ Kaže on. „Da. Da završimo ovo“, kažemo uglas.“ I njih dvojica znaju da bi trebali završiti oboje: i neprijateljstvo i krov.

Pogled na scenografiju (Marijela Hašimbegović) izaziva snažnu nelagodu jer sliči „frižiderima“ u mrtvačnici i doista, kada se otvore vrata, unutra leže skvrčeni ljudi u donjem rublju … Sve je sivo i metalnog sjaja pa takva, nazvat ću je, vizualna „hladnoća“, čini pravi okvir za prikaz turobnih sudbina. Većina muškaraca nosi uniforme a njihove sive tonove prate i haljine (Marita Ćopo) tako da je scena gotovo jednobojna: tek tu i tamo po neki crni ili plavi odjevni predmet. Uz originalnu glazbu Irene Popović Dragović, snažnu poruku nosi sevdalinka „Što te nema“ koju pjeva Senka (Maja Izetbegović), djevojka u koju je Bota (Darko Radojević) bio zaljubljen. Ta ljubav je (tada) bila bez perspektive ne samo zato jer on bježi iz Sarajeva, nego i zbog njihovih različitih nacionalnosti.

Redatelj je u predstavu uveo samog autora tako da Darko Cvijetić naizmjence tumači zbivanja i „piše“ na pisaćem stroju (naslovi se pojavljuju na pozadini čime izvedba prati strukturu romana) a zvuk tipkanja (skoro već zaboravljen) koji zvuči poput pucnjave, izaziva snažnu tjeskobu. Osim navedenih ključnih glumaca, istaknula bih nastup Tene Nemet Brankov u ulozi mame koja svojim staloženim nastupom pokušava uspostaviti ravnotežu između ratnog ludila i ljubavi među bližnjima (oca igraju Ivan Grčić i Igor Pavlović). Iz svakog kazališta nastupilo je četvero glumaca koji su se uspješno dopunjavali rasporedivši pravilno teret emocija pa uz već nabrojene to su : Sven Šestak, Nikola Baće, Aleksandra Pleskonjić, Stevan Uzelac, Saša Krmpotić, Merima Lepić Redžepović i Aldin Omerović.

Nagrade:

72. Festival profesionalnih pozorišta Vojvodine, Zrenjanin 2023.
- nagrada za najbolju predstavu u cjelini
- nagrada za najbolju režiju: Kokan Mladenović
- nagrada za najbolju žensku ulogu: Maja Izetbegović
- nagrada mladom glumcu: Darko Radojević
- nagrada za najbolju scenografiju: Marijela Hašimbegović

68. Sterijino pozorje, Novi Sad 2023.
- Sterijina nagrada za glumačko ostvarenje: Saša Krmpotić
- Sterijina nagrada za dramatizaciju: Kokan Mladenović, Mina Petrić, Darko Cvijetić, Dubravko Mihanović i ansambl predstave
- Sterijina nagrada za scenski pokret: Amila Terzimehić
- Nagrada producentske kuće "Scomediasco" za epizodu: Aleksandra Pleskonjić

Festival Novi Tvrđava Teatar, Čortanovci, 2023.
- najbolje predstava u cjelini
- nagrada za režiju: Kokan Mladenović
- specijalna nagrada za tekst i izvedbu: Darko Cvijetić

18. Joakimfest, Kragujevac 2023.
- grand prix "Joakim Vujić": najbolja predstava u cjelini
- specijalna nagrada grada Kragujevca za režiji: Kokan Mladenović
- nagrada žirija publike: najbolja predstava

36."Gavelline večeri":
- nagrada za najboljeg redatelja: Kokan Mladenović

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Virkas