"Što je seksi tijelo? ...hoću reći, Pamela Anderson u sebi ima više 'proteza' nego ja i nitko je ne naziva invalidom!" Tom je izjavom izazvala smijeh i pljesak publike na TED konferenciji Aimee Mullins (ispod videa imate izbor srpskih i hrvatskih titlova), žena rođena bez obje fibule, one druge kosti u nogama. Zbog toga nedostatka liječnici su joj kao bebi za njen prvi rođendan umjesto poklona amputirali potkoljenice. Sve godine života nakon te operacije posvetila je vježbanju hodanja na raznim protezama da bi konačno u mladosti postala glumica, atletičarka i foto-model.
Krešimira Butkovića sam upoznao na Facebooku. Prije nego sam saznao da je kvadriplegičar na nekim sam internet stranicama pročitao njegovu poeziju, pročitao neke njegove kolumne na portalima, svidio mi se njegov stil, a onda je Krešo preplivao barbatski kanal na Jadranu. Pa što onda? Što blebeću ti "besposleni" novinari? Tek tada sam, budala, shvatio da je on bio invalid koji je plivao samo rukama i pobijedio more u kojemu je prije mnogo godina stradao.
Aimee priča kako je trebala govoriti pred 300 mališana i kako je prije ulaska u dvoranu čula njihove učitelje gdje šapću djeci "Ne gledajte u njezine noge da joj ne bude neugodno." Ona je na to zamolila odrasle da je ostave par minuta nasamo s djecom i potom ohrabrila mališane da gledaju u njene noge. Potakla je njihovu maštu da joj pomognu izmisliti protezu nalik na životinjske noge koja bi je učinila super-ženom i omogućila preskočiti kuću. Nakon nabrajanja raznih životinja koje skaču i trče, jedno je dijete reklo "A zašto ne bi letjela?" Svi su se u dvorani oduševili. Potreban je jedan sasvim drugi pogled, samo jedan trenutak u našemu umu i mi više ne žalimo ljude nego u njima vidimo potencijal.
Krešo živi u zemlji koja svojim standardom i imbecilnom politikom gazi čak i bolesne (vidi članak o zakonu koji mom prijatelju Frediju uskraćuje lijek za tešku bolest), a Aimee živi u zemlji koja joj je omogućila specijalne proteze od ugljičnih vlakana po uzoru na noge geparda. Ni jedno ni drugo sebe ne vide kao invalide, a ne vidim ih ni ja. Krešo pliva u 'opasnim' vodama koje su mu upropastile mnoge šanse, a Aimee trči na onim nogama koje su trebale bespomoćno ležati na krevetu dovijeka, te osvaja nagrade u atletici.
Društvo se mijenja, da evociram riječi Aimee iz njezinog ohrabrujućeg govora. Više ne govorimo o tome kako prevladati nedostatke i zbrinuti invalide. Mi sve više govorimo o tome kako poboljšati čovjeka. Razmišljamo o potencijalu koji svaki čovjek u sebi ima. Zbog toga japanski inženjeri rade na sve boljim tipovima egzoskeleta kako bi pružili mogućnost invalidima da učine pokrete deset puta teže nego što bi mogli. Proteza više ne popunjava nedostatak - proteza je simbol, kao i Krešino plivanje, da je čovjek arhitekt vlastitog identiteta. Najgore što možemo učini je ne gledati u invalide, izbjegavati ih pogledom. Dapače. Gledajte u njene noge i ne žalite zbog Krešine nesposobnosti, te cijenite potencijale koje svi imamo.
Završimo stihovima Shakespearea: "Ako nas ubodete, zar ne krvarimo? Ako nas golicate zar se ne smijemo?" Da, Pamela Anderson ima čak više 'proteza' u sebi nego Aimee Mullins, obje krvare, obje se smiju. Razlika je samo u tome kako gledamo u njihove noge.
