Nerijetko smo svjedoci skrivanja iz raznih nadimaka, nickova, lažnog predstavljanja. Imamo izvjesnu potrebu nešto reći, onako javno, da svi čuju, pročitaju, ali... Eh, da nije tog vražjeg ali. Čemu to skrivanje? Nismo svi isti i ne razmišljamo jednako, i naravno da je prisutan strah od kritike, osude, gubitka posla. Naš mentalni sklop i razmišljanja su još uvijek daleko iza vremena u kojem živimo.
Iako je Hrvatska demokratska zemlja, još su uvijek prisutni strahovi. Javno reći svoje mišljenje, htjeli vi to priznati ili ne, treba moći i treba imati hrabrosti. Osobito u malim sredinama gdje se gleda stranačka pripadnost. Gdje se poslovi daju ili ne daju ovisno o stranačkoj podobnosti, pripadnosti ili naklonjenosti pojedinoj stranci. Gdje su susjedi i poznanici u stanju izbjegavati te ako nešto kritiziraš. Dokaz tome su ti razni nickovi i pseudonimi.
Da se razumijemo, nisam ni ja bolja. Sakrila se iza lažnih inicijala. Velike li hrabrosti. Ali, pošto sam ženskoga roda, nije mi za zamjeriti. Ipak nemam ono čime je majka priroda obdarila muški rod, ili bar dio muškog roda.
Smeta me nepravda, arogancija, bahatost, neučinkovitost. I zapravo, zašto to ne bih rekla, ukazala na greške, kritizirala ili pohvalila na posljetku. Smatram da je svaka kritika dobro došla, pogotovo pisana u dobroj namjeri. Uostalom, svatko od nas bi se trebao zapitati što se radi i kako, bilo na lokalnoj razini ili državnoj. Na koncu, mi to financiramo i plaćamo. I zbog čega onda da ne napišem komentar, dam prijedlog, sugestiju, kažem svoje mišljenje, ili ako smatram da je nešto dobro učinjeno, pohvalim to? Zašto ne bih iskomentirala kakav događaj koji mi je zanimljiv? Zašto ja ne bih mogla reći Zokiju: Slušajte Zoki, posao Vam ne valja. Ajde, pokažite malo sluha za sitnu raju, poslušajte što misle i govore.
Ili, zašto da ne uputim sugestiju našem gradonačelniku: Lijep nam je grad, no je li naš proračun baš toliko "debeo" da se mogu saditi svako malo maćuhice. Ne bi li bilo bolje posaditi kakve trajnice. Dugoročno gledano, jeftinije je. Ili priupitati nadležne za krpanje rupa na cesti koliko je stajala ona lopata asfalta koju su nabacili u mojoj ulici? I kome oni to mažu oči?
Zašto ne bih pitala saborske zastupnike, bez obzira na stranačke boje, koji je razlog ne dolaska na sjednicu sabora? Ja ga plaćam, a i vi zajedno sa mnom. Čula sam da se u demokratskom društvu tako radi, a mi smo, kažu, demokratska država. Blizu smo dna, i guranje glave u pijesak neće pomoći. Ni meni, a ni nikome od vas.
