U nedjelju, 1. veljače, Branimir Glavaš zatražio je obustavu kaznenog progona Željka Sačića . U petak, 6. veljače, glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan obustavio je kazneni progon Željka Sačića, pa zatražio ostavku tužiteljice koja je progon pokrenula, zagrebačke državne odvjetnice Željke Pokupec. Zar je moguće da Cvitan nije bio svjestan te koincidencije? Ili to, možda, nije koincidencija? Zar je kauzalnost?
»Ne progonu hrvatskih branitelja!«, grmio je Branimir Glavaš te večeri pred tisuću simpatizera, na derneku za njihova osuđenog heroja. »Neću o sebi, nego o Željku Sačiću, novoj žrtvi progona. Zbog njega, ako treba, treba podignuti novi braniteljski šator pred zgradom DORH-a!«, vikao je.
Bilo je to nedjelju. Sljedeći petak ujutro, glavni državni odvjetnik zove Pokupec u ured, obavještava je da povlači njezinu optužnicu protiv Sačića i traži da podnese ostavku. Pokupec odmah odstupa.
Čak i da nema uznemirujućeg poklapanja s Glavaševim zahtjevom, smjena bi pokrenula mnoga pitanja. Zna se da je riječ o radišnoj i beskompromisnoj tužiteljici koja je vodila najteže slučajeve: od teških ratnih istraga poput šverca oružja bivših pripadnika Legije stranaca ili predmeta što su pratili suđenja u Haagu, preko krivotvorenja hrvatskih putovnica za mafijaše i gospodarsko-medijsko-političkih afera poput Vidoševića ili Core medije, do istraga o zloupotrebama u policiji.
Pokupec su mnogi mrzili i objeđivali; prljavi tisak širio je uvredljive i seksističke glasine. Već bi to bio razlog da je šef zaštiti – a dogodilo se obrnuto. Ne sjećamo se da je ikada državni odvjetnik s toliko namjernog publiciteta odbacio tako važnu suradnicu.
Takvo što, rekli bismo, čini se samo zbog naročito teškog prekršaja. A u ovom slučaju, tužiteljica je razriješena zato što je – radila svoj posao. Podnijela, zamislite, optužnicu! Pa dobro, ako Pokupec i jest loše radila, zašto je smijenjena baš zbog optužnice ratnom generalu?
Zašto nije suspendirana koji dan ranije, kada su njezini tužitelji zakasnili podnijeti optužnicu protiv Vinka Mladinea? Zar nije apsurdno ne kazniti tužitelja zato što je nekoga zakasnio optužiti, a kazniti ga zato što – nije zakasnio?
Dinko Cvitan dosad nije dao razloga za nepovjerenje u njegovu profesionalnost. Štoviše, USKOK je pretvorio u strah i trepet korupcionaša svake vrste. No ovaj put sumnjamo u opravdanost, profesionalnost i odabir trenutka Cvitanova zahtjeva za ostavkom Pokupec, naročito zato što bi eventualni kazneni progon Sačića mogao otvoriti slične, politički mnogo osjetljivije slučajeve.
Indicije dopuštaju mogućnost da je optužnica protiv Sačića povučena, a Pokupec maknuta, samo da bi se ispunili zahtjevi Glavaša i, ne tako davno, Karamarka, koji je tužiteljima nekoliko puta otvoreno prijetio, zahtijevajući da ne provode ono što on smatra »nezakonitim istragama«.
Ako je Pokupec žrtvovana takvoj vrsti interesa, Cvitan je prodao dušu profesije i stupio na put propasti, povevši sa sobom i ovo malo zakonitosti što ju je Bajić kako-tako sklepao.
