Gimnazijalci iz Slatine posjetili zajednicu Cenacolo kod Vrbovca i Dječji dom u Nazorovoj u Zagrebu

Učenici trećih razreda gimnazije slatinske Srednje škole Marka Marulića posjetili su zajednicu Cenacolo, nedaleko od Vrbovca, i Dječji dom u Nazorovoj ulici u Zagrebu. Školska psihologinja, prof. Ljiljana Matošević, već niz godina organizira posjet svojih učenika tim ustanovama, ali svake godine to su drugi učenici i svake godine iznova neka nova lica proživljavaju različite sudbine štićenika tih ustanova.

Upoznavanje s načinom rada i životom u tim ustanovama omogućava učenicima proširivanje spoznaja o njima nepoznatoj strani života. “Iako sam već dosta čula i o toj komuni za ovisnike, a i o tome kakvo je stanje u domovima za nezbrinutu djecu, bila sam zaprepaštena kada sam to vidjela vlastitim očima”, izrekla je jedna učenica mišljenje mnogih.

U zajednici Cenacolo slatinske srednjoškolce dočekali su štićenici Jakov i Ivan, koji su im otvoreno i iskreno ispričali svoje životne priče do dolaska u zajednicu, a potom su im pokazali neke prostorije dvorca i njegova okoliša, gdje žive i rade. Puni dojmova s tog neobičnog izleta, učenici su nakon povratka zabilježili neke od njih.

Prema jednom kazivanju, domaćinima zasigurno nije bilo lako stajati pred pedesetak neznanaca i potpuno im se otvoriti. “No zahvalna sam im na tome jer su mi otvorili drukčiji pogled na svijet”, kaže slatinska učenica. Tek u zajednici Cenacolo shvatila je koliko je bila u krivu misleći da nema izlaza ni spasa od ovisnosti: “Nakon svega što sam vidjela i čula ondje, saznala sam ponešto i o sebi. Kada čujete tako iskrene životne priče i shvatite da se to može dogoditi i vama, drukčije gledate na svijet.”

Životne priče mladića u zajednici potaknule su slatinske srednjoškolce na razmišljanje. “Shvatili smo da ovisnost nije rijetka pojava i da se može dogoditi svima nama i dovesti nas u neke probleme. Bio nam je pomalo čudan njihov način života. Naime, oni u zajednici nemaju telefone i televiziju. Razmislili smo jesu li i nama zapravo potrebne te stvari kako bismo bili sretni. Bilo nam je lijepo čuti da su ti dečki svoju utjehu i zamjenu za ovisnost pronašli u radu i molitvi. Najljepše od svega je to što su rekli da su prvi put u životu našli prave prijatelje, koji se druže s njima zbog pomoći, a ne zbog neke koristi”, zapisala je druga učenica.

Posjet zajednici Cenacolo i Dječjem domu mnogi smatraju najdojmljivijom ekskurzijom na kojoj su bili. “Nismo razgledali znamenitosti Zagreba, nego smo doživjeli jedno predivno iskustvo i saznali nešto novo o drugima, ali i o sebi”, napisala je učenica Ivana Žemberi.