Za razliku od sunčanih i vjetroelektrana, čija proizvodnja ovisi o vremenskim prilikama, geotermalni izvori mogu osiguravati energiju tijekom cijelog dana i cijele godine. Upravo ta stabilnost čini ih vrijednim dijelom budućeg energetskog sustava, osobito u kontinentalnoj Hrvatskoj, koja se nalazi na geološki povoljnom dijelu Panonskog bazena.
Geotermalna energija pritom nije namijenjena samo proizvodnji električne energije. Voda niže i srednje temperature može se upotrebljavati za grijanje javnih zgrada, škola, vrtića, bolnica, bazena, staklenika i industrijskih pogona. Nakon prve uporabe toplina se može kaskadno iskorištavati za sadržaje koji zahtijevaju sve nižu temperaturu, čime se iz jednog izvora dobiva više gospodarskih koristi.
U tome se krije mogućnost stvaranja novih lokalnih industrijskih ekosustava: geotermalna elektrana može proizvoditi struju, preostala toplina grijati proizvodni pogon ili sušaru, a zatim staklenike, ribnjake, turističke sadržaje ili javne objekte.
Najnoviji pomak zabilježen je na istražnom prostoru „Virovitica 2“, koji obuhvaća područje Virovitice i općine Lukač. Agencija za ugljikovodike početkom veljače 2026. započela je istražne radove na bušotini Virovitica GT-1, planiranoj na dubini od približno 1.300 metara.
Ispitivanja završena u ožujku potvrdila su stabilan dotok fluida do 17 litara u sekundi i postojanje vodonosnog sloja dobre propusnosti. Dobiveni rezultati omogućuju nastavak razvoja niskotemperaturnih sustava namijenjenih grijanju javnih ustanova, drugih zgrada i potencijalnog sustava daljinskog grijanja.
Prvotni koncept predviđa korištenje toplinske energije za objekte na području bivše vojarne i u neposrednoj blizini: Veleučilište u Virovitici, Studentski dom, halu Viroexpo, bazene, škole, vrtić, vatrogasni centar te druge javne, poslovne i turističke sadržaje.
Blizina velikih potrošača važna je jer skraćuje toplovodnu mrežu i smanjuje troškove distribucije. Osim za grijanje, geotermalna energija može se upotrebljavati i za hlađenje, uz primjenu odgovarajućih tehnoloških sustava.
Rezultati bušotine ipak ne znače da sustav grijanja može početi raditi odmah. Slijede dodatne tehničke i ekonomske analize, određivanje optimalnog načina korištenja, projektiranje infrastrukture te osiguravanje novca za izgradnju proizvodnog i distribucijskog sustava.
Najveći elektroenergetski projekt na području županije razvija se na eksploatacijskom polju „Slatina 2“ kod Čađavice. Planirana geotermalna elektrana Zagocha trebala bi imati snagu 20 megavata i koristiti tehnologiju organskog Rankineova ciklusa, odnosno zatvoreni sustav u kojem geotermalni fluid predaje toplinu radnom mediju koji pokreće turbinu.
U prvoj polovini 2026. na tom je polju završena bušotina duboka 4.582 metra, trenutačno najdublja geotermalna bušotina u Hrvatskoj. Izmjerena je maksimalna temperatura vode od 211 Celzijevih stupnjeva. Projekt je dio portfelja društva ENNA Geo, zajedno s istražnim lokacijama Pčelić i Sječe.
To je važan napredak u odnosu na ranije razdoblje, kada se uglavnom govorilo o procijenjenoj temperaturi i očekivanoj snazi buduće elektrane. Postojanje vode visoke temperature sada je potvrđeno, ali prije gradnje elektrane potrebno je dokazati dovoljan i dugoročno održiv protok, završiti razradu ležišta, osigurati ostale bušotine, zatvoriti financijsku konstrukciju i ugovoriti tržišni model proizvodnje električne energije.
Ranije procjene vrijednosti projekta od približno 90 milijuna eura u međuvremenu su povećane. U kolovozu 2024. investicija je procjenjivana na više od 140 milijuna eura, što pokazuje koliko su duboka bušenja, oprema i inflacija povećali kapitalne potrebe projekta.
Ako bude izgrađena s planiranih 20 megavata, Zagocha bi mogla postati najveća geotermalna elektrana s ORC tehnologijom u Europskoj uniji. No projekt još nije dovršen niti je elektrana puštena u rad.
Istražni prostor Pčelić kod Suhopolja također pripada dubokim i visokotemperaturnim geotermalnim sustavima. Obuhvaća približno 33 četvorna kilometra, a na njemu postoje dvije duboke istražne bušotine. Projekt je 2026. postao dio portfelja društva ENNA Geo.
Duboke lokacije poput Pčelića zanimljive su za proizvodnju električne energije jer se na njima očekuju vrlo visoke temperature. Istodobno su financijski najrizičnije: bušotine duboke četiri do pet kilometara mogu stajati desetak milijuna eura, a pozitivan rezultat nije zajamčen.
Geološka istraživanja moraju potvrditi ne samo temperaturu nego i količinu vode, tlak, propusnost ležišta i mogućnost dugoročnog crpljenja bez ugrožavanja resursa. Za održiv rad potreban je i sustav utiskivanja iskorištenog fluida natrag u podzemno ležište.
Najbrži gospodarski učinak geotermalna energija mogla bi ostvariti u poljoprivredi. Za grijanje staklenika i plastenika nije potrebna temperatura kakva se traži za proizvodnju električne energije. Dovoljni su plići izvori i niži temperaturni režimi, a toplina se može koristiti i za sušenje žitarica, voća, povrća i ljekovitog bilja, zagrijavanje ribnjaka te procese u prehrambenoj industriji.
Takva proizvodnja poljoprivrednicima omogućuje dulju sezonu, veću kontrolu uvjeta uzgoja i smanjenje ovisnosti o plinu i drugim energentima. Lokalnoj zajednici donosi nova ulaganja, radna mjesta i mogućnost povezivanja primarne proizvodnje s preradom, logistikom i distribucijom.
Posebno je važna mogućnost kaskadnog korištenja. Voda najviše temperature prvo se može koristiti u energetskom ili industrijskom postrojenju, a zatim za grijanje staklenika, sušara i drugih objekata. Nakon predaje topline fluid se vraća u ležište.
Problem je u tome što mali poljoprivredni projekt teško može podnijeti trošak istraživanja, bušenja i toplovodne infrastrukture. Rješenje se zato traži u udruživanju proizvođača, zajedničkim projektima gradova i općina te smještanju staklenika i proizvodnih pogona u blizini javnih toplinskih sustava ili već potvrđenih bušotina.
Mali projekti izravnog korištenja topline ne bi trebali prolaziti jednako zahtjevan put kao velika geotermalna elektrana. Njihovo regulatorno i financijsko razlikovanje moglo bi ubrzati ulaganja i učiniti geotermalnu energiju dostupnijom obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima.
Kod solarne elektrane ulagač unaprijed može prilično precizno procijeniti proizvodnju i trošak opreme. Kod geotermalnog projekta ključni podaci postaju pouzdani tek nakon bušenja. Moguće je potrošiti milijune eura i pronaći vodu koja nije dovoljno topla, nema dovoljan protok ili se nalazi u geološkoj strukturi koja ne omogućuje ekonomsku eksploataciju.
Zbog toga Agencija za ugljikovodike na dijelu lokacija financira početna geološka istraživanja i bušenje. Nakon potvrđivanja temperature, protoka i proizvodnosti, lokacija se može ponuditi investitorima za nastavak razvoja. Država tako preuzima dio najrizičnije faze, dok privatni sektor dobiva kvalitetnije podatke za donošenje investicijske odluke.
Javno dostupna interaktivna karta Agencije za ugljikovodike prikazuje istražne prostore, eksploatacijska polja, podatke o pojedinim bušotinama i geotermalni gradijent. Broj aktivnih prostora mijenja se s izdavanjem dozvola, napretkom istraživanja i prelaskom pojedinih lokacija u fazu eksploatacije.
Trošak bušenja nije jedini izazov. Nakon potvrde ležišta potrebno je financirati proizvodne i utisne bušotine, elektranu ili toplinsku stanicu, izmjenjivače, cjevovode, priključak na mrežu i sustave nadzora. Kod proizvodnje električne energije važan je i tržišni model koji mora osigurati povrat ulaganja uz cijenu prihvatljivu potrošačima.
Geotermalne elektrane imaju veće početne troškove od solarnih i vjetroelektrana, ali zauzvrat nude stabilnu, predvidivu proizvodnju koja ne ovisi o suncu i vjetru. Zbog toga se njihova vrijednost ne može procjenjivati samo usporedbom cijene instaliranog megavata.
Duboka geotermalna energija u Hrvatskoj uređena je Zakonom o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika. Dozvole za istraživanje i pridobivanje geotermalnih voda izdaje ministarstvo nadležno za energetiku, uz operativnu podršku Agencije za ugljikovodike.
No izgradnja cijelog projekta uključuje i prostorno planiranje, zaštitu okoliša i prirode, vodno gospodarstvo, gradnju, energetiku, priključenje na mrežu te, ovisno o namjeni, propise iz područja toplinarstva ili poljoprivrede.
Upravo ta međusektorska priroda može znatno produljiti pripremu. Investitor mora uskladiti niz postupaka koji se vode pred različitim tijelima, dok lokalne zajednice moraju pravodobno osigurati prostorne planove, potrošače i prateću infrastrukturu.
Jedno od mogućih poboljšanja je stvaranje jasnijeg i ujednačenijeg regulatornog okvira koji bi razlikovao istraživanje, proizvodnju električne energije i izravno korištenje topline. Ubrzavanje postupaka pritom ne smije značiti snižavanje standarda zaštite okoliša, podzemnih voda i sigurnosti bušotina.
Geotermalna energija neće preko noći zamijeniti druge izvore niti će svaki istražni prostor postati elektrana. Njezina je najveća vrijednost u mogućnosti proizvodnje stabilne energije i istodobnog povezivanja više lokalnih korisnika.
Za Virovitičko-podravsku županiju to znači nekoliko različitih razvojnih putova: proizvodnju električne energije na visokotemperaturnim lokacijama poput Slatine 2 i Pčelića, grijanje javnih i poslovnih zgrada u Virovitici te korištenje topline u stakleničkoj proizvodnji i prehrambenoj industriji.
Rezultati bušotine Virovitica GT-1 i duboke bušotine kod Čađavice pokazuju da geotermalni potencijal više nije samo pretpostavka. Sljedeći korak bit će teže ostvariti: potvrđene resurse treba pretvoriti u financijski održive projekte, izgraditi toplovode i elektrane te povezati gradove, općine, poljoprivrednike i privatne ulagače u zajednički energetski sustav.
