Milanović: Ovo nije porezna reforma
Marić: Svaku kritiku porezne reforme treba gledati kao pozitivnu
Pametno: Porezi sve kompliciraniji, a njihovo administriranje sve skuplje
Branko Grčić: Nova porezna reforma je skromna
Zeleni poduprli najavljenu mjeru dodatnog poreza na šećer
Kujundžić: Demokratsko je pravo oporbe tražiti opoziv ministara
Vozači, oprez: U parkiranom automobilu izmjerena temperatura od 74 stupnja

Geneza jednog čudnovatog straha


  Aktualnosti           Davor Suhan/Moja Rijeka           26.06.2015.         2929 pogleda
Geneza jednog čudnovatog straha

Tjedan iza nas obilježila su dva državna blagdana: Dan antifašističke borbe i Dan državnosti. Organizirane proslave diljem zemlje protječu i ove godine u već tradicionalno različitom psihološkom (psihičkom) ozračju. I dok se Dan državnosti slavi na velika zvona, proslave Dana antifašizma prolaze u grobnoj tišini. Gdje smo mi to mentalno blokirali?

Dobro, ako je blokada mentalna onda je naravno u mozgu, to je jasno – ali što nas je tako puknulo u glavu da smo antifašistički potpuno paralizirani, fizički i psihički – u tolikoj mjeri da spomenicima antifašizma prilazimo samo po službenoj dužnosti?

Znao sam da je u pitanju strah – za agnostike i ateiste racionalan obrambeni odgovor na prijetnje okoline – samo nikako se ne mogu načuditi čega se to boje kršćani.

Istražiti ove razloge bio mi je veliki izazov, a stjecati saznanje o tom jedinstvenom fenomenu usred antifašističke Europe i posebno uzbuđenje – poglavito kad u svome virtualnom  traganju susretnete katoličkog svećenika, antifašistu, koji dobro  razumije svjetovne i duhovne tekovine Crkve u Hrvata stečene u Drugom svjetskom ratu.

Sa svojih preko 200 znanstvenih članaka i tri napisane knjige, posvećene ovoj temi, ugledni bosanski franjevac, teolog i politolog fra Marko Oršolić čini mi se kao vjerodostojan autoritet koji daje sasvim racionalna tumačenja ovoj (neprirodnoj) pojavi:

Vodstvo naše provincije je bilo jako antifašistički usmjereno. U Bosni Srebrenoj je bilo samostana koji su već vrlo rano bili na oslobođenom teritoriju. Jajce, na primjer. Vrhovni štab NOB-a je često boravio u samostanima i mnogi franjevci su bili blisko vezani uz mnoge vodeće ličnosti partizanskog pokreta i postojalo je međusobno povjerenje. Ali, primijetio sam da su mnogi franjevci to krili, od straha da ih se ne strpa u red komunista. Kod nas se i inače antifašizam poistovjećuje s komunizmom, što je smiješno. Dakle, oni su to krili zbog straha od jednog nasrtljivog, globalnog antikomunizma, koji je bio nerazuman, koji nije želio vidjeti da ima jugoslavenskih komunista koji su 1948. raskrstili sa Staljinom i koji su se ogradili od zabluda staljinističkog komunizma i pokušali izgraditi nešto drugo, i koji su na određeni način poštivali i slobodu vjere. Dakle, tu ima puno nerazumijevanja i zato još uvijek kod nas postoji neki strah od antifašizma. Jer ako tako misliš, odmah si strpan u red "crvenih". Kada se Čerčil zajedno sa Staljinom borio protiv fašizma, ne znam zašto bi se onda mi bojali time dičiti! Jer borba sa svjetskim fašizmom nije bila samo ideološka borba, nego i praktična borba - borba za goli život. Žalosno je da ti crkveni arhivi još uvijek nisu dostupni. Žalosno je da i neke političke struje to bojkotiraju do dana današnjeg. Tu se nema što kriti. (prosvjeta.hr)

A da li općenito taj strah od identifikacije s komunizmom bio opravdan, fra Marko također misli da nije:

Komunizam u bivšoj Jugoslaviji bio je nešto sasvim drugo od komunizma u SSSR-u i ostalim zemljama Varšavskog pakta, o čemu sam još 1973. godine govorio u Vatikanu. Tito je još 1948. raskrstio sa Staljinom i staljinistima, tako da se kod nas nikada nisu događale strahote kao u SSSR-u. Grešaka komunističke politike je bilo i u bivšoj Jugoslaviji, ali se to ne može izjednačavati s fašizmom i nacionalsocijalizmom. (Slobodna Dalmacija).

Slično razmišljanje dijele i mnogi fratri franjevačke provincije Bosne Srebrene, no hrvatski biskupi o svemu tome misle drugačije, zato radije posjećuju Blajburg i Goli otok negoli Jasenovac – ali fra Marko tvrdi da su oni „neozbiljni i ne shvaćaju vrijeme u kojemu živimo“.  

Bojim se i pomisliti kamo nas to može odvesti.

Smrt fašizmu, sloboda narodu!

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

ba? joza
26.6.2015. 23:12
Poštovani!

Vi ste citirali fra Marka Oršolića te ste time totalno obezvrijedili svoju kolumnu. Tu je poanta cijele priče.

Teme je inače indikativna jer treba reći da je Hrvate i u vrijeme komunizma trebalo tjerati na komunističke proslave. Nikada oni nisu išli dobrovoljno što god vi mislili. To su činjenice.
Davor
26.6.2015. 22:43
@bać joza, ono što ja zamjeram svim tzv. antikomunistima je to da brkaju komunizam sa političkim režimima. Ja kad govorim o inkviziciji, ne govorim o kršćanstvu… a kad govorim o kršćanstvu, ne govorim o inkviziciji. Počnimo razlikovati ideologiju od politike pa će biti manje nesporazuma.
A glede fra Marka, znam na što ciljate, no mislim da je oko toga besmisleno raspravljati jer (osim što se ni po tome pitanju nećemo složiti) ono nema veze sa temom kolumne. Umjesto fra Marka mogao je biti i neki drugi katoličkih svećenik sličnih svjetonazora.
ba? joza
26.6.2015. 22:00
Poštovani Davore?

Znate li tko je fra Marko Oršolić? Da znate, sve bi vam bilo jasno!

Po prirodi stvari, svaki čovjek je antifašist, jer nitko normalan ne može zastupati stavove kakve su zastupali fašisti. Mislim da smo tu svi načisto.

O antikomunizmu bi se dalo raspravljati. O postupanju komunista i njihovog totalitarnog režima povijest pomalo dolazi do istine iako su je oni pokušavali zataškavati od 1945. Zlo koje su nanijeli hrvatskom čovjeku je nemjerljivo s bilo kojim zločinom protiv hrvatskog čovjeka.

Pozdrav!
Davor
26.6.2015. 21:38
Poštovani darko, da puno ne duljim, kontekst Vašeg komentara sam shvatio i mislim da bi se nas dvoje oko ovog pitanja već poslije jedne kave lako razumjeli. Ali s Vama, poštovani bać joza, teško da bi išlo…Vaš antifašizam, a poglavito antikomunizam, uopće ne kužim (najte mi zameriti) :)
ba? joza
26.6.2015. 19:54
Poštovani Davore!

Sve ovo vaše pisanje je palo u vodu kada ste za odgovor na postavljeno pitanje citirali "uglednog bosanskog franjevca, teologa i politologa fra Marko Oršolića". Time ste pokazali da zapravo ne tražite odgovor nego nešto podmećete Hrvatima.

Kada će se konačno shvatiti da antifašizam i komunizam nisu isto. Svi spomenici u poslijeratnoj Jugoslaviji, a prema tome i u Hrvatskoj, nisu bili spomenici antifažizmu nego veličanju komunizma. Tu je odgovor na vaše pitanje. Antifašisti u Evropi nisu činili tolika zlodjela vlastitom narodu koliko su ga činili komunisti, a osobito Rusi.
zigi7darko
26.6.2015. 15:53
Poštovani Davore,

opće ludilo će prestati kada stasa generacija roditelja koja svoju djecu neće hraniti sa bolesnim stvarima, ne znajući da na takav način siju zlo!
Apsolutno je pri tome nebitno hoće li ti roditelji biti poput mene potomci ustaša i članova Wehrmachta ili partizana.
Zlo je duboko ukorijenjeno, treba vremena, još nekoliko desetljeća da nestane...
Jer, ako ja stavim na glavu kapu mog djeda ustaše, ili obučem uniformu tatinog tate koji je bio Wehrmachtsoffizier, kako mogu zamjeriti onoj nekoj imaginarnoj "drugoj strani" na isticanju njihovih simbola.

Prošlo je 70 godina.

Rekao bih da treba biti čovjek!

Nijemci su pokazali kako se to radi!

Lijepi pozdrav i svako dobro!


Još iz kategorije Aktualnosti



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: