Živimo u vremenu kada nas zasipaju nove, nažalost, ružne vijesti, negdje u daljini opet ječe bubnjevi rata,. kriza je posvemašnja. Opet bi neki puške i „kalašnjikove" u ruke, kao devedesetih, misleći da nešto opet moraju braniti, ne shvaćajući da su zapravo napadnuti od neukosti, gramzivosti interesnih grupa, nekulture i netolerancije, promašenih politika i političara, strančarenja u kojem je stranka sve, a kritičko mišljenje pojedinca, ništa, onih koji bi opet profitirali na nacionalnim mitovima i koji nikada neće shvatiti da iz rata ne izlaze samo slavljeni generali, već duhovno i fizički sakati ljudi koji nemaju ni za trakice i iglice za mjerenje šećera u krvi, i koji nikome više ne trebaju, zaboravljeni od zahuktalih gomila.
Ovim rečenicama, napisanim u prosincu 2012. godine, danas tako aktualne, naša redakcija obilježava godišnjicu smrti Ljube Rubena Weissa. Naš ih je kolumnist napisao u članku Geh fort und drehe nicht um (Idi dalje, ne okreći se) u kojem se zahvaljuje bečkom prijatelju Draganu Peraku na lijepim riječima i značaju knjižare koji je Ljubo vodio u Beču.
Politolog, novinar, pjesnik, publicista i knjižar Ljubo Ruben Weiss umro je 22. travnja 2015. godine u 66 godini. Nako završene gimnazije u Virovitici gdje je rođen, do 1991. godne živio je u Zagrebu, a do 2006. u Beču kada se vraća u Viroviticu. Pisao je za brojne novine i časopise na portalu Virovitica.net objavljivao je redovnu kolumnu Kota Lj. R. Weissa.
