Taman ususret fašniku, koji se održao17. veljače u Baranjskom Petrovom Selu, razveselila nas je vijest o tome kako su baranjske buše – tradicionalne strašne maske, slične onima kvarnerskih zvončara - zajedno sa baranjskim pokladnim običajima zaštićene kao nematerijaIno kulturno dobro pri Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske. Buše, navodno, ishodište vuku iz vremena turskih bitaka. Prema predajama, stanovništvo se odijevanjem u ovčju kožu i maske sa rogovima izrađenima od vrbinog drveta nastojalo zaštititi od opasnog neprijatelja. Pokladna tradiciija od tada pa do danas prekinuta je jedino za vrijeme Domovinskog rata.
Baranjski šokački vez zaštićen je na isti način još 2021. godine, a danas imamo deset nositelja liste. Više o tome doznali smo u Etnološkom centru baranjske baštine u Belom Manastiru. „Među nositeljima je i jedan pripadnik snažnijeg spola, Pavo Franjin, koji radi na svom tkalačkom stanu i izrađuje nošnje, a ima i svog nasljednika, tridesetogodišnjeg Filipa Golubovog Cara“, ispričala nam je voditeljica centra Jasmina Doboš.
Među deset nositelja je i osnovna škola Draž u kojoj se tradicionalni baranjski običaji njeguju kao vannastavna aktivnost. Djeca osnovnoškolskog uzrasta na taj način uče izrađivati baranjski vez na način na koji su to radile njihove bake i prabake.
Od Jasmine smo doznali i kako u Belom Manastiru postoji i stari vinski podrum u vlasništvu Milana Dvornića – samoukog slikara, vinara i etnografa - velikog ljubitelja baranjskih običaja i tradicije - te je upravo zbog toga podrum prava mala etno-zbirka u kojoj je zadržano sjećanje na to kako se vino proizvodilo davnih dana. U malim količinama Dvornić vinificira sortu kadarku, koja je autohtona u Vojvodini, ali je nekada bila široko rasprostranjena na području Srijema i Baranje.
DOMAĆI PROIZVODI PO SUPER CIJENAMA
U Etnološkom centru, osim zanimljivih eksponata, dočekala nas je i vrlo privlačna „izložba“ suhomesnatih delikatesa za koju se pobrinuo OPG Branko Radonjić. Kuleni, seke, kobase, pečenice i ostale delikatese kojima nismo mogli odoljeti proizvedeni su od svinje mangulice koja je otporna na većinu suvremenih bolesti, pa i na svinjsku kugu koje je nedavno poharala Slavoniiju, a s kojom obitelj Radonjić nije imala problema. Uzgajaju 200 svinja, koje se hrane u ritu i u šumi – pretežno žirom - a u ovom trenutku nisu spremni na veću proizvodnju jer žele zadržati kvalitetu.
Malo dalje, u mjestu Podolje, od 2022 godine sirana Lenđel proizvodi vrhunske sireve, zahvaljujući slobodnom uzgoju krava na pašnjacima i vlastitoj proizvodnji hrane za životinje. Osim što velik naglasak stavljaju na dobrobit životinja, jako brinu o kvaliteti svojih proizvoda i tvrde kako je tajna savršenog okusa u kombinaciji moderne tehnologije i tradicionalnih receptura.
.jpg)
Usprkos značajnim ulaganjima i poslovanju u kojoj sudjeluje cijela obitelj i još 9 zaposlenih, sirevi imaju nevjerojatno povoljnu cijenu što je više nego dovoljan razlog da ovu siranu uvrstite na svoju bucket listu kada ste u posjetu ovom dijelu lijepe naše.
VINO, VINO, VINO
Bor-Anya sa mađarskog se prevodi kao „vinska majka“ ili „majka vina“, a posjetiti Baranju bez uživanja u bakhovoj kapljici gotovo da je svetogrđe. Mnoge je iznenadila činjenica kako Baranja ima podjednak broj sunčanih sati godišnje (oko 2200) kao i naš najsunčaniji otok Hvar, sa razlikom hladnih noći koje pogoduju nakupljanju iznimno važnih kiselina u grožđu.
U vinu je, navodno, voljela uživati i Crvena Marta, feudalka duge crvene kose, koja je vladala današnjim Zmajevcem. To se mjesto prije stotinjak godina zvalo Vörösmart (što na mađarskom znači upravo Crvena Marta), prema spomeutoj, vrlo okrutnoj vladarici koja je naplaćivala prelazak preko Dunava po visokoj cijeni od jednog zlatnika. Ljude koji nisu mogli platiti, tjerala je na rad u svojim vinogradima, a pritom ih je tukla i bičevala. Glave joj je došao dobri kralj Matija Korvin, koji je čak u Budimu čuo za glasine o Martinoj zloći te se pošao sam u njih uvjeriti. Prerušen u siromašnog seljaka, zatražio je prijevoz skelom preko Dunava te je - glumeći da nema zlatnik kojim bi platio – završio u vinogradu. Po povratku u Budim, poslao je Marti pismo kojim ju upozorava na to kakvih se strahota nagledao, a Marta – sada uplašena za svoju sudbinu – natovarila je na kočiju sve svoje zlatnike i zajedno s njom se utopila u Dunavu.
Današnji život stanovnika Zmajevca nije baš tako težak, ali kako doznajemo od Ivana Gerštmajera, četvrte gerneracije vinara u ovom malom mjestu, veliki problem je iseljavanje. Ovdje danas živi manje od 200 stanovnika, a prije rata bilo ih je oko 1500. „Zmajevac je prije 200 godina bio centar vinarstva i vinogradarstva Baranje. Podrum Gerštmajer potječe iz 1854. godine, a takvih je u Zmajevcu nekada bilo preko 250. Danas se trend vinarstva pomalo vraća u ovaj dio Baranje, a želimo vjerovati da i mi, kao najstarija vinarska obitelj ovog kraja, pridonosimo tom oporavku“, govori Ivan
U svojih 13 hektara vinograda Gerštmajeri uzgajaju osam sorata: graševinu – koje ima najviše, chardonnay, rajnski rizling, traminac, pinot bijeli, pinot sivi te cabernet sauvignon i frankovku. „Tradicionalno se ovdje vina rade s ostatkom šećera tako da svo grožđe beremo dosta kasno. Ne vjerujemo u čuvanje vina i smatramo da ga treba piti dok je mlado. 90 posto vina prodamo na kućnom pragu, nešto malo u Zagrebu i Rijeci. Od godine do godine u pravilu prodamo sve“, kazao je Ivan.
