KOLAR inflacija je odgovornost Vlade, ne može se prebaciti na trgovce
Sindikati upozorili na probleme u obrazovanju povodom Međunarodnog dana obrazovanja
HAKOM-ova brošura Ključevi sigurnog interneta za 50.000 učenika
Nova TV priprema ponudu za dodjelu nove koncesije
Sabor u petak glasa o vraćanju Josipa Dabre u saborske klupe
Uručeni Sporazumi o preventivnim pregledima za hrvatske branitelje za 2025.
SLJEPĆEVIĆ Naš film govori i o situaciji u kojoj smo danas

  Gospodarstvo

Gdje se pivo vari, dobro stoje stvari

  Mato Pejić           26.02.2012.
Gdje se pivo vari, dobro stoje stvari

Promicati kulturu piva, objašnjavati njegove prednosti, kvalitetu, opisivati turbulentnu mu povijest i predstavljati nepregledno mnoštvo vrsta i tipova, to je bila ideja vodilja, kada smo prije tri i pol godine moj prijatelj, kolega i pivski drug Goran Gazdek i ja pokrenuli internet portal Pivnica.net. Naivni, kakvima nas je Bog dao, vjerovali smo da radimo dobru stvar, koja ima šanse biti prihvaćena, pa možda čak i ekonomski isplativa. Naime, kontali smo, ako nekoliko milijuna ljudi u ovoj zemlji redovito pije pivo, i svake godine popije gotovo četiri milijuna hektolitara zlatnog soka, onda bi valjda trebalo biti dovoljno zanimanja za jedan virtualni kutak, u kojem bi se zanimljivo i kompetentno, ali svakako i privlačno i pitko, govorilo o nenadoknadivosti napitka od ječmenog slada.

Brzo se, međutim, pokazalo da nam je izvjesna jedino muka, odricanje, danonoćno tegobno traganje za informacijama i malo satisfakcije u vidu usmenih pohvala. Da je najviše što možemo dobiti tapšanje po ramenu, ali da se nikakvu ćaru ne moramo nadati. Velike pivovare ne samo da nisu pokazale zanimanje za oglašavanje na ovoj stranici, nego nisu skrivale da im zapravo nije po volji da takvo što postoji, a mali, kojima otvoreno držimo stranu, nemaju para ni za golu egzistenciju. Ipak smo ustrajali u svojoj odluci da hvalimo dobro pivo i da budemo ravnodušni prema onom ne-dobrom, premda će se mnogi zacijelo zapitati zašto smo uopće i krenuli u taj neravnopravan boj, u tu unaprijed izgubljenu utakmicu, tko nas je nagovorio na tu nemoguću misiju, i - što bi rekao pjesnik - kome treba to što sada sanjam?

U stvarima piva situacija je otprilike ovakva: Iako je svijet zlatnog soka zapravo lopta šarena, odlikuje se mogućnošću beskonačnog kombiniranja samo par jednostavnih sastojaka, pa postoje deseci tipova piva, stotine podvrsta i tisuće komercijalnih brendova, ipak je ogromna većina svega što se nudi svijetlo pivo donjeg vrenja unificiranog, standardiziranog okusa, po čemu pivo - da oprostite! - sve više nalikuje na benzin. Naime, kada punite rezervoar na benzinskoj stanici, svejedno vam je iz koje je rafinerije, jer bi svuda trebao biti jednak. Tako je i pivo uglavnom posvuda jednako, pa je s te strane usporedba itekako umjesna, ali dok je to kod goriva imperativ i posve normalna stvar, kod piva to ne bi smjelo biti tako, nego upravo obrnuto.

Pjenušavi napitak kuha se u 169 zemalja u svijetu, ali na samo četrdeset njih otpada preko 92 posto svjetske produkcije, koja ukupno iznosi oko 1,8 milijardi hektolitara godišnje. Globalizacija i bezočno preuzimanje lokalnih pivovara, koje su često u zemljama velike pivske tradicije poput Češke, Njemačke ili Belgije predstavljale nacionalni ponos i obiteljsko srebro, dovela je do toga da na konfekcijsko pivo samo nekoliko  multinacionalnih kompanija otpada pre-ogromna količina svega skuhanoga, a više tisuća malih i srednjih, obiteljskih, gostioničarskih i regionalnih pivovara kuha manje od deset posto ukupnih količina.

Pivo je postalo veliki svjetski biznis a globalni igrači, koji raspolažu enormnim materijalnim bogatstvom imaju sve adute u svojim rukama: okrupnjavanjem snižavaju troškove proizvodnje na smiješne cifre, gradnjom pivovara u zemljama takozvanog trećeg svijeta, ili preuzimanjem postojećih dodatno obaraju cijenu piva snižavanjem transportnih troškova i korištenjem jeftine radne snage, a mogu si priuštiti i da vas sveprisutnom reklamom bezobrazno, drsko, agresivno i uporno uvjeravaju da je to i to pivo zakon, ili da je ono drugo vjerojatno najbolje na svijetu. Mase dakako lako padaju na njihova šarena stakalca koja tako privlačno svjetlucaju, koja su tako slatkorječiva, magnetski privlačna i nude tako jeftino pivo.

Ali, gledajte, ako se nekog piva kuha stotinu ili više milijuna hektolitara svake godine, a proizvodi se u pedeset pivovara u približno toliko zemalja na tri ili četiri kontinenta i ako je u svakoj, ama baš svakoj boci tekućina navlas ista, hoćete li povjerovati da je to uistinu prirodni i zdrav proizvod, što bi pivo po definiciji trebalo biti, ili ćete u to ipak posumnjati. Naime, kuhate li pivo zaista onako „kako Bog zapovijeda" onda ćete u istoj pivovari samo veoma teško i iznimno rijetko imati dva puta za redom šaržu potpuno jednakih svojstava. Sitnu razliku učinit će nijanse u sladu, i u vodi, i u kvascu, i u hmelju, čak i u atmosferskim prilikama, tlaku, temperaturi, jer okus piva „gleda i vedra i oblaka" a na kraju ovisi čak i o raspoloženju majstora pivara, i o tome je li on toga dana ustao na lijevu ili desnu nogu, jer njegova vještina i ljubav prema pivu daju onaj poseban pečat i stavljaju paraf na gotov proizvod. Evo još jednog detalja - sve češće male pivovare u gotovo pivo dodaju određenu količinu novog kvasca, koji izaziva naknadno vrenje u bocama, pa nije svejedno kupite li to pivo odmah nakon flaširanja, ili kasnije, i koliko.

Zbog svega toga treba širokim narodnim masama otvoriti oči, otkriti im vrli novi svijet pivskog raznovrsja, podastrijeti im paletu pivskih specijala, pokazati im da upravo u bogatstvu vrsta, postupaka, okusa, mirisa i boja leži ono najbolje što im zlatni sok može dati. I da je daleko bolje izdvojiti koju kintu više, pa popiti par boca sjajnog piva, nego se za bagatelu oblokati gajbom nekakvog korporacijskog bućkuriša, od kojeg će vas sutra boljeti glava.

Eto, zato smo preuzeli svoju nemoguću misiju i zato svojim čitateljima objašnjavamo da ono što u samoposluzi kupite za tri groša, što ima rok trajanja godinu i pol i čemu na etiketi piše da ga treba piti ledeno hladno, valja izbjegavati u širokom luku, a da se isplati potruditi i pronaći piva malih, provincijskih pivovara, koje opskrbljuju samo vlastitu pivnicu ili par dućana, koje se ne filtrira i ne pasterizira, koje dolazi u sijaset pojavnih oblika, u širokom spektru boja i raskošnoj paleti mirisa i aroma, i bukea, i svačega.

S prijateljem Goranom godinama redovito idem u München na Oktoberfest, i tamo smo imali puno vremena i prilike pretresati svoje pivske stavove. Kako on ima dugogodišnje iskustvo s internetom, uglavnom s vlastitim news portalom, a ja sam iza sebe imao na desetke nastavaka dviju pivskih kolumni na lokalnim radio stanicama i knjigu priča o pivu Pjenušave vedute, dugo smo razmišljali o tome kako bi bilo dobro da krenemo sa stranicom posvećenom pivu, pivopijama i pivskom gospodarstvu.

No, kako smo obojica novinari u lokalnim medijima, to nije bilo lako uklopiti u redovne obveze. Određeni „manevarski prostor" se otvorio kada sam 1. travnja 2008. počeo raditi u daruvarskom tjedniku češke manjine Jednota, pa je to ujedno i datum koji smatramo danom službenog pokretanja pivske stranice. Druga je pogodnost moga novog posla bilo to što sam solidno ovladao češkim jezikom, a kako Česi puno i često pišu o pivu, a njihovo je pivo uostalom za hrvatskog pivopiju oduvijek bilo „tiha patnja," odjednom je na raspolaganju bilo more izvora za zanimljive priloge na stranici. K tome, značajno su povećane mogućnosti putovanja u Češku, često i službeno, a putem se uvijek svrati u kakvu dobru pivnicu ili malu lokalnu pivovaru, pivski muzej ili dućan, pa bi nakon svakog takvog puta na Pivnici osvanula pokoja reportaža obilato garnirana fotografijama.

Od prvog dana, projekt pivske Internet stranice naišao je na nepodijeljenu naklonost svih kojima je na srcu pivo i njegova kvaliteta, pa smo lako za suradnju pridobili mnoga vrhunska pera i istinske znalce. Sve do nedavne smrti zdušno je s nama surađivao profesor Vladimir Marić, napisavši seriju eseja o vezi piva i popularne kulture, češki pulmolog i pivski ekspert dr Zdeněk Susa oduševljeno je prihvatio ideju da njegovu Veliku češku pivsku knjigu prevedem i objavljujem na stranici, a složio se i objavljivanjem tiskane verzije, koju sada pripremamo. Iz tjedna u tjedan sjajno surađujemo i s časopisom Vijenac i profesorom Mladenom Klemečićem, koji za te novine piše pivsku kolumnu, koja jednom možda također bude ukoričena. Već je potpuno pripremljena za tisak i knjiga Pjena i njezina braća, priče o parapivskom, zbirka kolumni, koje je na Pivnici sustavno pisao poznati novinar Dražen Matošec, a kada je o knjigama riječ - u rubrici Pjenušave vedute u tjednom ritmu postavljane su moje pivske priče iz istoimene knjige, koja je izišla 2003. godine, a sadržavala je radijske i novinske kolumne o dragocjenoj tekućini.

Uz reportaže, kao najvrjednije štivo na ovoj stranici, posebno dobro primljena je rubrika Moje pivsko iskustvo, u kojoj su svoje osobne doživljaje iz susreta sa zlatnim sokom podijelili mnogi novinari, pisci, glazbenici, ali i ljudi iz posve drugih branši, kao što su tehnolozi, menadžeri ili povjesničari. Slijedeći zapaženi projekt je rubrika pivo u stihu i prozi, u kojoj objavljujemo opise piva iz pjesama i proznih djela najrazličitijih autora, kao i eseje poznatih novinara o ulozi koju je pivo, i uopće alkohol, odigralo u životu i djelu umjetnika pisane riječi. Veliki broj tih priloga po prvi put je objavljen kod nas, a prijevode i prepjeve s češkog, njemačkog, engleskog i slovenskog priredio sam sam.

Kruna svih naših napora je projekt Nacrtaj mi krigl, proizišao iz moje ljubavi prema pivu i prema stripu. Shvativši kako se u stripovima često pojavljuju kadrovi u kojima junaci piju pivo, počeo sam istraživati i pisati tekstove o pivu u stripu i u likovnoj umjetnosti općenito, koji su objavljivani u strip magazinu Kvadrat, časopisu Virovitička pusa, te na kraju na portalu Pivnica.net. Još prije jednog tuceta godina nastala je prva izložba Nacrtaj mi krigl, a preklani je nastala nova za Dane prvog hrvatskog piva u Osijeku. Ubrzo je zanimanje za tu izložbu pokazao gradski muzej Virovitica, pa je nastala velika izložba na trideset velikih panoa, sa 101 primjerom pivskih kvadrata stripa, koja je upravo na uvidu javnosti u gradskom muzeju Bjelovar. U međuvremenu ju je vidjela publika u Pakracu, gdje je - kao i u Virovitici - bila glavni sadržaj Noći muzeja, pa u Daruvaru i u Zagrebu.

Na stranici su još intervjui, pivske vijesti iz Hrvatske, regije, Europe i svijeta, među kojima prevladavaju one iz Češke, pa Oktoberfest, poslovice, aforizmi i izreke o pivu, priče o ljudima koji sami kuhaju pivo ili skupljaju pivske suvenire i memorabilije, linkovi na mnoge zanimljive pivske web adrese, recepti za jela koja se pripremaju s pivom... ukupno gotovo dvije tisuće članaka u dvadeset i dvije kategorije, plus bogata foto i video galerija, plus stranica na društvenoj mreži facebook... Sve to u svrhu pouke, ali kroz zabavu i užitak u smislu one češke narodne Gdje se pivo vari, dobro stoje stvari.

Kad to vidim ovako na jednom mjestu, i samom mi se čini da radimo veliku, dobru i hvale vrijednu stvar i da bismo možda ipak mogli ostvariti povijesni rezultat u misiji promicanja dobrog piva. No, hoćemo li u tome uistinu i uspjeti? Hoćemo li stvarno nekoga nagovoriti da pivo ne bira po cijeni i televizijskoj reklami, nego po svome ukusu, i hoćemo li ikoga naučiti što je to dobro pivo? U Češkoj, koja se nekako stalno nameće kao svijetli uzor, sve je jači, glasniji i prisutniji trend okretanja pivskim specijalima. Sve češće niču mini pivovare koje kuhaju pravo pošteno, čestito češko pivo jak se patří i otimaju dio pivskog kolača od korporacijskih divova. Već ih je diljem Češke više od stotinu, a najavljeno je skoro otvaranje desetak novih. Hoćemo li nešto slično uspjeti učiniti u Hrvatskoj, gdje je također otvoreno nekoliko mini pivovara, množe se homebreweri i na police dućana tu i tamo stigne pokoji pivski specijal skuhan od mješavine više vrsta slada i nekoliko tipova hmelja?

Ma, ruku na srce, vjerojatno nećemo, jer ipak se nije šušu s rogatim bosti. Ali radimo to iz čiste ljubavi i dubokog uvjerenja, a osjećaj da činite dobru stvar ne može se platiti novcem. Premda malo novca ne bi bilo a odmet. Ipak, ako ovim što radimo uvjerimo i jednog jedinog pivoljupca i otmemo ga iz kandži pohlepnog pivskog moloha, preodgojimo ga od konzumenta konfekcijskih patoka u sladokusca koji se napaja u rajskom vrtu pivske raznovrsnosti, smatrat ćemo da smo svoju nemoguću misiju izvršili.

Članak je objavljen u časopisu Susreti, glasilu Hrvatsko-češkog društva

Više na portalu Pivnica.net

Komentari




Još iz kategorije Gospodarstvo