Banner
U Hrvatskoj 10 slučajeva majmunskih boginja, očekuje se dolazak cjepiva
Hrvatska po stanovniku godišnje baca oko 71 kilogram hrane
Djeci iz Ukrajine darovani bicikli, romobili, role i oprema
Na Makarskom primorju više od 55.000 gostiju
U Međimurju otvoren vidikovac na Mađerkinom bregu s pogledom na četiri države
Njemački predsjednik: Putin vodi rat protiv europskog jedinstva
Neslužbeno: gorivo će pojeftiniti

  Putujem i pišem

Gdje je nestao osmijeh, gdje se skrivao?

  Slobodan Kadić/Glas Slavonije           26.07.2022.         742 pogleda
Gdje je nestao osmijeh, gdje se skrivao?

Sve je manje iskrenog osmijeha! Gradovi i države prolijeću mojim videokrugom. Posljednjih sam mjesec dana obišao pola Europe i jedna tema me izuzetno muči, a to je nedostatak osmijeha koji je u turizmu itekako važan. Ne očekujem slatki Japan, ali bar dio Zemlje Izlazećeg Sunca značajno bi pomoglo - piše Slobodan Kadić u kolumni Putničke svaštaruje Glasa Slavonije.

Dobrodošlica
 
Smatram da bi Hrvatska turistička zajednica trebala ponovno započeti s kampanjom osmijeha i gostoprimstva, jer doista mislim da nam toga sve više nedostaje. Krenimo od Osijeka! Kada ste zadnji put vidjeli da se netko od prodavača, policajaca, blagajnika, od srca nasmijao prilikom pružanja neke svoje usluge, i tako vam uljepšao dan? Kada ste vi nekome na taj način uljepšali dan? Slična je situacija i na Jadranu. Nedavno sam bio na Braču, najviše su se od srca smijali konobari i kuhari s Balkana koji su tamo na privremenom radu, a naši su mi otočani djelovali prilično sumorno. Kad sam pomislio da je bila riječ o subjektivnom osjećaju, onda se moja tvrdnja ili možda "puka tlapnja" opet potvrdila. Da, Hrvatskoj doista treba mnogo više osmijeha, jer se turisti na svakom koraku žele osjećati dobrodošlo.

Idućih nekoliko dana Osijek je domaćin velikog međunarodnog gimnastičkog natjecanja na kojeg stižu stotine gimnastičarki i gimnastičara iz cijeloga svijeta, a zasigurno će željeti popiti kavu, ili pojesti sladoled u kafiću ili slastičarni u kojoj vi radite, ili netko iz vaše obitelji, ili možda nešto kupiti. Nasmiješite im se, neka osjećaju jedinstvenu dobrodošlicu, baš kao što se vi želite osjećati kada npr. otputujete u Portugal, u Brazil, ili možda Tursku. Neću sada ulaziti u temu zašto se sve manje smijemo, jer se tim vjerojatno bave psiholozi (a možda i politolozi), ali čvrsto vjerujem da je za to kriva prilično teška ekonomska situacija kad nam se teško smijati, kada u džepu imamo sto kuna i pritom mislimo kada će sljedeća plaća i kako prehraniti obitelj. Sve mi je to jasno, ali ako želimo biti zemlja puna života, to onda trebamo i pokazati i dokazati. Naravno da bih prije početka sezone organizirao edukaciju za sve naše turističke djelatnike, i podsjetio ih što se od njih očekuje, a ne stvari prepustio slučajnom turizmu! HTZ se vjerojatno bavi važnijim stvarima, a možda zapostavlja one koje su zapravo - besplatne i ljudske! Sezona je već krenula, slične kampanje još nema na televiziji, pa sam se odlučio angažirati i zamoliti vas kao čitateljice i čitatelje Putničkih svaštarija da osmijehom pokažete koliko smo različiti od drugih država svijeta i naših gostima kojih je i u Slavoniji sve više - uljepšate godišnji odmor ili boravak u našim restoranima, kafićima, trgovinama i hotelima. Pitajte ih kako su, zaželite im lijep dan i odmor, pokažite im gdje se jede najbolja pizza, na kojoj tržnici su jagode najfinije, ili tko peče najbolji burek sa sirom u biblijske noćne sate?!

Kako iscijediti?

Jutros sam automobilom doputovao iz Splita preko prijateljske nam Bosne i Hercegovine. Na nekoj 0-24 benzinskoj, teško pamtljivog imena, u cjeniku je navedeno da u danonoćnoj ponudi imaju sok od cijeđene naranče. Prekrasno, pomislio sam. Šok je tek uslijedio. Ispostavilo se da taj sok, unatoč mnogo naranči u zdjeli, za jutarnjom smjenom rade samo pripadnice nježnijeg spola, jer znaju rukovati aparatom (!?), a u noćnoj smjeni kršni i smrknuti momci navikli na utakanje dizela ne znaju cijediti agrume, pa su me zamolili da naručim neki sok koji je zapakiran. Od šoka sam odustao i od kave, na brzinu izabrao neki voćni sok i odlutao van. Nevjerojatno koliko su te mlade duše djelovale nezainteresirano, pospano i demotivirajuće, kao da su prije smjene okopale jutro krumpira, ili pošpricale zlatice. Odlučio sam da u tu benzinsku teško pamtljivog imena (ali pamtljive lokacije) - više nikada ne kročim.

Ne bih rekao da BiH ne želi biti turistička država, ali tamo je turizam definitivno zadnja rupa na svirali!? Da se slična situacija dogodila u Hrvatskoj drukčije bih reagirao, ali ovo me samo podsjetilo da svatko treba voljeti posao koji radi, a posao ugostitelja nije mačji kašalj, posebice kada su u pitanju usluge i turizam! I na koncu konaca, izvadite osmijeh iz ormara, sada se od srca nasmiješite i krenite u nove radne pobjede. Ah, da, putovanja su nam na vidiku, što se više smijemo i govorimo tim univerzalnim jezikom, bit će nam ljepše! A gdje je nestao osmijeh, gdje se skrivao, jako dobro znamo!
 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Putujem i pišem