Godine 1993. Ujedinjeni narodi proglasili su današnji dan (17. listopada) Svjetskim danom borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti. Najveća pošast u širokom spektru siromaštva svakako je glad. Gorljivi stručni zagovornici genetskog inženjeringa obećavali su trajno riješiti taj globalni svjetski problem još krajem dvadesetog stoljeća, što je u državnim parlamentima mnogih zemalja stvorilo fanatično ozračje velike nade, i velikim svjetskim bio-korporacijama osiguralo mnoge zakonske privilegije. Ali unatoč svim prognozama, stvari se nisu pomakle s mjesta. Dapače, tek sada imamo problem. No, iako je problem globalni, rješenja su lokalna.
Bila je to i jasna poruka regionalne „Međunarodne konferencije o GMO – Etika ili interes“ (održana upravo na ovaj dan prošle godine u Beogradu), nakon što je indijska aktivistkinja dr. Vandane Shiva učesnicima ovog skupa predstavila svoju Gandijevsku borbu za ISTINU.
O tome smo već pisali u svibnju 2013., na ovom istom mjestu, posvetivši dužnu pozornost akciji Globalnog saveza za slobodu sjemena, koja je naišla na veliku potporu i u Hrvatskoj. Obzirom da je riječ izuzetno važnoj zakonskoj regulativi čija procedura usvajanja zakonskih propisa prolazi uglavnom neprimjetno, uz posvemašnju medijsku nezainteresiranost, ovoga puta, sukladno prigodi današnjeg dana, dobro je ponovo podsjetiti na istu temu.
Razlog upriličenja još jednog takovog susreta je sasvim praktične prirode, motiviran ciljem prijedloga o preuzimanju najboljih zakonskih rješenja onih zemalja koje su ovo područje uspjele regulirati u interesu vlastitih nacionalnih interesa, što je ionako postala praksa Hrvatskog sabora, poznatom po prepisivanju tuđeg zakonodavstva, čije pravne akte prilagođavamo domaćim prilikama.
Pa kad već redovito prepisujemo zakone zemalja EU, prepišimo i jedan Indijski – koji uspješno štiti svoju domaću poljoprivredu od monopola moćnih sjemenskih korporacija, kao što je poznati američki gospodarski div Monsanto.
Dr. Vandana Shiva, kvantna fizičarka i ekološka aktivistkinja, autorica je više od 20 knjiga i dobitnik velikog broja prestižnih nagrada, kao što su: Pellegrino Artusi Award 2000, John M. Berry Sr. Leadership Award, The Golden Plant Award, Medal of the Presidency of the Italian Republic. Osnivačica je pokreta za očuvanje biodiverziteta i prava poljoprivrednika 'Navdanya' te direktor Istraživačke fondacije za znanost, tehnologiju i prirodne resurse. Aktivno učestvuje u kampanjama protiv GM tehnologije.
Iz njenog jednosatnog izlaganja izdvajamo slijedeće:
„Ako pogledate što GMO industrija tvrdi, vidite da ponavljaju tri stvari:
1. Osiguravamo veći prinos, imamo rješenje za glad u svijetu (i zato svatko tko nam stane na put stvara glad).
- 2. Smanjili smo upotrebu kemikalija i radimo u korist prirodnog okruženja i održivosti.
- 3. Donosimo napredak poljoprivrednicima
Da li ste ikada čuli da je netko iz te industrije ili Monsanto rekao: 'Mi također želimo posjedovati patente nad sjemenom.'
Zašto skrivaju stavku o intelektualnoj svojini? A to je glavna stvar u cijeloj ovoj prići. Vlasništvo nad sjemenom i patentiranje sjemena, kao i vlasništvo nad intelektualnom svojinom je glavni cilj i tema o kojoj nikada ne govore niti riječi. I nitko tko o njima piše to nikada ne spominje. Radi se o velikoj šutnji. I to je šutnja koju mi moramo prekinuti. Onoga dana kad počnemo ograničavati patente, Monsanto će biti gotov – i GMO također. Jer ako ne mogu naplaćivati poreze i dadžbine, neće više biti zainteresirani. Njih ne zanima tehnologija. Njih samo zanima mit o tehnologiji koji im donosi pravo na vlasništvo. A taj nacrt za pravo na vlasništvo, kao što sam spomenula, je napravio Monsanto, u sklopu zakona Svjetske trgovinske organizacije (WTO). Od tog dana smo se počeli boriti protiv toga.
Indija je stvorila različite mjere zaštite u svom zakonu. Ja sam bila član komisije za nacrt zakona o biljnim i genetskim resursima, koji je kasnije postao Zakon o biljnim resursima i pravima seljaka. U sklopu tog zakona je članak koji seljacima garantira pravo na to da mogu čuvati, razmjenjivati, poboljšavati, razmnožavati i prodavati sjeme. Jedini zakon na svijetu koji garantira prava seljacima.
Naravno, Monsanto uopće nije bio oduševljen tim zakonom pa su 2004. godine pokušali krišom provući zakon o sjemenu da bi poništili zakon o pravima seljaka i da bi poništili zakon o biološkoj sigurnosti, tako što su probali ishoditi ubrzani proces odobravanja GMO sjemena zaobilaženjem testiranja. Mi imamo jak zakon o biološkoj sigurnosti. Pokušavaju promijeniti taj zakon… i ako biste napravili mapu svijeta, vidjeli biste da gdje god postoji takav zakon, postoji i pokušaj da se on promjeni.
Kad je zakon iz 2004. godine predložen (zakon o obaveznoj registraciji ) po kojem bi i se najmanji poljoprivredni proizvođač morao registrirati kod centralnih vlasti da bi dobio odobrenje za ono što radi ( što bi značilo troškove za registraciju, trošenje vremena sa birokracijom – a svi znamo kakve su birokracije – i što je najgore, to bi značilo da vam netko može odbiti ono što su vaši preci sigurno uzgajali tisućama godina i kaže da to nije dovoljno dobro, po kriterijima koji nisu u skladu s prirodnom evolucijom poljoprivrednih usjeva, tj. kriterijima kvalitete, diverziteta i otpornosti), onda sam s tim zakonom proputovala moju zemlju uzduž i poprijeko. Uradili smo ono što radimo u Indiji, i mislim da je to potrebno i Europi, a to je ono što smo naslijedili od Ghandija: Borba za istinu!
Moramo se boriti za istinu. Ghandi se prvi puta borio za istinu 1906. u Južnoj Africi, kada je režim primoravao ljude da se registriraju. Radilo se o obaveznoj registraciji ljudskih bića na osnovi rasne pripadnosti. I Ghandi je rekao: 'Nećete nas raspoznavati po rasama, mi smo svi jednaki građani.'
On je poveo indijsku zajednicu ka nevjerojatnom 'Sategre'. Kasnije kad se vratio u Indiju prenio je to na indigo. Bili smo primorani uzgajati indigo, a ne hranu. Predvodio je 'Sategre' u indijskoj regiji Campaner.
1913. godine Britanci su rekli: Mi se možemo toliko obogatiti porezom na sol i time što ćemo spriječiti Indijce da proizvode svoju sol, tako što ćemo držati monopol na sol takozvanim zakonom o soli.
Ghandi je pješke otišao na Dandi plažu, podigao sol sa plaže i rekao da priroda daje besplatno. Nama je potrebna da bi preživjeli i mi ćemo je nastaviti vaditi. Nećemo se povinovati vašem zakonu…Takozvana 'Sategre' soli.
Nas je to inspiriralo i nastojimo raditi na stvaranju 'Sategre' sjemena. Ja sam to radila i 2005. godine poslije stupanja na snagu zakona iz 2004. Prešla sam Indiju uzduž i poprijeko i odnijela 100 000 potpisa našem premijeru dr. Manmohan Singu. Rekla sam mu: Mi smo u Gandijevoj zemlji…I vi možete donijeti taj zakon, ali mi ga nećemo poštivati. Tako da nema potrebe da ga donosite.
U međuvremenu je i parlament počeo uviđati o čemu se radi…Taj zakon iz 2004. nikad nije izglasan, jer sadrži klauzulu o odgovornosti, prava seljaka su zagarantirana, i prava seljaka da čuvaju svoje sjeme su apsolutno zaštićena. I zato naravno više nije bio od koristi Monsantu. Međutim, danas postoje pokušaji da sličan zakon progura Europska komisija. Upravo sada se na tome radi. 6. svibnja ove godine, Europska komisija je predala prijedlog zakona. A tragedija Europe je u tome što nekolicina lobista (industrije) predstavlja sebe kao 'Europa'. Lobisti ulaze u komisiju i rade što im se prohtje i odjednom su oni ti koji su 'Europa'.“
Bez ikakve namjere da donosimo slične prosudbe, ili prejudiciramo ikakve sumnje u hrvatske međunarodne ugovore, ponašanje velikih i bogatih navodi na razuman oprez malih i siromašnih, što zaslužuje barem minimum pozornosti i odgovornog političkog razmišljanja.
Danas, na Svjetski dan siromaštva, kada je milijunima gladnih zabranjeno uzgajati vlastito sjeme, a politička korupcija i upravljački voluntarizam domaćeg tržišta prijete sličnim ugovornim ropstvom, ovo iznimno zanimljivo izlaganje dr. Vandane Shiva savršena je prilika za takav čin.
