Banner
U Hrvatskoj 10 slučajeva majmunskih boginja, očekuje se dolazak cjepiva
Hrvatska po stanovniku godišnje baca oko 71 kilogram hrane
Djeci iz Ukrajine darovani bicikli, romobili, role i oprema
Na Makarskom primorju više od 55.000 gostiju
U Međimurju otvoren vidikovac na Mađerkinom bregu s pogledom na četiri države
Njemački predsjednik: Putin vodi rat protiv europskog jedinstva
Neslužbeno: gorivo će pojeftiniti

  Aktualnosti

Gandhi iz Vukovara

  Boris Pavelić/Novi list           15.10.2015.         1017 pogleda
Gandhi iz Vukovara

Ratne traume nisu odličja, nego nezaslužena kazna. Nisu nagrada, nego teret. Nisu zasluga, nego prokletstvo. Ne treba ih veličati, nego liječiti. Tome nas je učila prešućena mirotvorka Ljiljana Gehrecke, predsjednica Europskog doma Vukovar, koja je preminula u pretprošlu srijedu, 7. listopada, a da su njezinu smrt spomenuli tek najbliži suradnici, i tek pokoji rijetki novinar.

Potpisanome nije bila darovana čast da osobno upozna gospođu Gehrecke. Ali, nije upoznao ni Gandhija ni Martina Luthera Kinga, pa ih svejedno, s dobrim razlozima, smatra vrijednim poštovanja i sljedbeništva.

Ne spominjemo uzalud te velikane: Ljiljana Gehrecke imala je mnoge osobine Gandhija i Kinga. Ni oni, uostalom, nisu bili mitološki nadljudi, u kakve ih je idolopokloništvo pretvorilo; bili su smrtnici poput nas, susjedi iz ulice, s uobičajenim manama i slabostima, ali nadareni moralnom odgovornošću, organizacijskim sposobnostima i radnom upornošću koja im je omogućila da pokrenu i predvode povijesne promjene na bolje.

Gospođu Gehrecke odlikovale su slične osobine. Već fiziološkom pojavom utjelovljavala je nenasilje: porculanski krhka, posjedovala je onu rijetku gandijevsku snagu koja, premda fizički nemoćna, čvrstoćom karaktera može nadvladati svako brahijalno nasilje. Govorila je graciozno, pažljivo artikulirajući svaki glas, odgovorna prema riječima, demonstrirajući sposobnost duboke i trajne koncentracije koja odaje fokusiran, odgovoran i dobrohotan um.

Takva, rijetka u gomili, odlučila je posvetiti se nemogućemu – u Vukovaru se suprotstaviti veličanju patnje, pa krenuti suprotnim, jedinim razumnim putem, koji znači: pomoći ljudima da sami razgrade i pobijede vlastitu muku.

Uspjela, kako znamo, nije, ali – kada dobri uopće uspijevaju? A opet – što bismo da takvih nema? Tako je Ljiljana Gehrecke život okončala ondje gdje ga skončavaju svi koji šire dobrotu na ovome svijetu: među trajnim uzorima.

Ali danas, potpuno je nepoznata. Rijetki mediji koji su je spominjali čak ni biografske osnove nisu pedantno istražili. Prema podacima njezinoga Europskog doma Vukovar, rođena je 1938. pored Gline. Djetinjstvo i mladost provela je u Vukovaru, radni vijek sveučilišne profesorice ekonomije u Beogradu i inozemstvu. U rano proljeće 1996., kada su se počeli nazirati izgledi da bi u Vukovar napokon mogao doći mir, vratila se u svoj porušeni grad, i pokrenula Europski dom, mjesto razgovora, terapije, razumijevanja i uvažavanja.

Gospođa Gehrecke znala je da se društvo ne može poboljšati bez osobne, unutarnje promjene. Najtežim ratnim stradalnicima pomagala je – i mnogima pomogla – da sami razgrade i nadvladaju vlastitu patnju. Time je u svijet unosila razumijevanje i mir, a iz njega istjerivala nasilje i rat.

Ne predlažemo ovdje da joj date ulicu ili dignete spomenik, jer takve geste moraju biti rezultat razumijevanja, a ne političkoga i moralnog licemjerja. Ali, pokušajte bar razumjeti što je zapravo činila prešućena i zaboravljena mirotvorka Ljiljana Gehrecke, Gandhi iz Vukovara, ta velika duša, ta žena budućnosti. 

Kolumna Pronađena zemlja Borisa Pavelića, Novi list

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Aktualnosti