Primorac: U 2023. zaplijenjeno 70 tona duhana i 1100 kilograma droge
Uskoro bi moglo početi punjenje dijela Trakošćanskog jezera
Počeli radovi na gradnji vukovarske obilaznice
Šesnaest hrvatskih LGBTIQ+ organizacija ogradilo se od objave Zagreb Pridea
Bjelovarsko kazalište dobiva profesionalnu predstavu Čaruga
U veljači izdano 3,8 posto manje građevinskih dozvola nego lani
Dječja bolnica u Klaićevoj dobila novi MR uređaj, vrijedan gotovo dva milijuna eura

  Virovitička povjestica

Franjevci u Virovitici

  Vlatko Smiljanić           19.05.2012.         4810 pogleda
Franjevci u Virovitici

Franjevci ili Red Manje braće (ili Red male braće) crkveni je red ustanovljen po nadahnuću sv. Franje Asiškog (1182.-1226.). Latinski naziv za Franjevce je Ordo fratrum minorum (krat. OFM). Red Manje braće osnovao je Franjo Asiški 1209. godine. Nekoliko godina kasnije, nakon osnivanja reda, o franjevcima se već piše i priča u Virovitici. Uz pavline i dominikance, franjevci su jedini i posljednji katolički red koji se nastanio u našemu kraju.

(Historia osamnaesta)

 Franjevci u Viroviticu dolaze oko 1280. prema nalogu kraljice Marije, vlasnice virovitičkoga posjeda. Tada su imali drveni samostan i drvenu crkvu posvećenu sv. Mariji, vjerojatno u čast kraljici i Bogorodici. Nakon stogodišnje turske hegemonije franjevci su ponovno dobili svoje posjede i crkvu i samostan. Od 1684. osnivaju i svoju župu. Jedan od prvih spomena o ovomu samostanu nalazimo u 18. st. u djelima o. Leonarda Potočnjaka. Između ostaloga o. Leonardo piše kako su franjevci zasigurno ovdje već bili prije Turaka (od 1280.). Nešto pobliže o veličini i izgledu te drvene nastambe franjevaca u Virovitici ne znamo. Budući da su u Virovitici redovito djelovala dva a ponekad i tri svećenika franjevca sve do 1727. zaključujemo da je taj prvi drveni samostan bila obična kuća, koja se nije mogla razlikovati od ostalih kuća u to vrijeme u Virovitici. Godine 1721. upraviteljem virovitičke rezidencije i župe Svetoga Roka postaje o. Dominik Paljak, rođen u Čakovcu. Bilo mu je 32 godine. Odlikovao se poduzetnošću i već slijedeće godine - 1722. - pokreće misao za izgradnju novog samostana u Virovitici. Započinje s pripremama, jer zna da se za takvo zamašno djelo traži i materijalnih i novčanih sredstava koje Franjevci u Virovitici sami nemaju a ne mogu mnogo očekivati ni od svojih vjernika. Po sačuvanom pismu što se čuva u samostanskom arhivu vidi se da je došao na zanimljivu zamisao o pribavljanju građevnog materijala. Obratio se carskoj Komori u Osijeku dopisom od 30. rujna 1722. gdje je iznio kratku i preglednu povijest o dolasku i boravku franjevaca prije Turaka do 1552. i njihov ponovni dolazak 1684., kad su primili i upravu župe i nastanili se "u bijednoj drvenoj nastambi koja je dotrajala", i moli da mu Komora dopusti i odredi: mjesto, neko zemljište u Virovitici, na kome bi Franjevci mogli podići ciglanu (domus latercia) i vapnaru (domus calcina) za izgradnju samostana i crkve. Na istom spisu - četvrta stranica - Komorska inšpekcija Slavonska odgovara da molbu uvažava uz ove uvjete: za podesno mjesto, gdje će podići ciglanu (fornix lateritia), neka se dogovore s gradom Viroviticom; ciglanu mogu podići isključivo za gradnju crkve i rezidencije. U protivnom će se ukinuti. Odobrenje su potvrdili pečatom i svojim potpisom: Aleksander Ivan de Kallanuk i Nikola ing. Šeng, kontrolor Komorske inšpekcije Slavonske, a izdano je u Osijeku, 5. listopada 1722.

Virovitički je samostan svake godine služio 12 Svetih Misa za svoga Utemeljitelja u Ladislavskoj provinciji, a jednako ih služi svake godine po 12 još i danas za dušu plemenitog i darežljivog Andrije Grličića. Velikodušnost i darežljivost traže za uzvrat zahvalnost.

Kamen temeljac za gradnju današnje crkve i samostana postavljen je 23. srpnja 1726. O tomu događaju svjedoči sljedeći tekst o. Dominika Paljka:

„Pod upravom oca Elzearija Besedičeka, jubilarnog lektora, definitora Provincije oca Anzelma Dolera, Kapistrana Štibera, Ambrozija Sakašića, Ladislava Szente, te oca Godfrida Mauzera, kustosa i Dominika Paljaka, upravitelja virov. rezidencije započeta je gradnja ovoga samostana (Virovitice) dana 23. srpnja 1726. Temeljni kamen blagoslovio je namjesto oca Elzearija Besedičeka otac Antun Fabsić, isluženi definitor i aktualni magister novaka. Kamen temeljac je namjesto gospodina Andrije Gerlechicha, apostolskog sindika, postavio gospodin Đuro Vugrinchich, čazmanski kanonik."

 Samostanska zgrada je dobrim dijelom podignuta i dovršena kroz nešto više od dvije i pol godine. Potočnjak kaže do 1729. Potvrđuje to i činjenica, da je Virovitica 23. travnja 1729. na provincijskom sastanku u Varaždinu proglašena i podignuta na samostan kao što smo to već prije naveli. A mogla je postati samostanom, ako je samostanska zgrada prikladno uređena za provođenje samostanskog zajedničkogživota. Potpuno dovršen i sa svim potrebnim namješten osiguran bio je tek 1751. To je zapisano od druge ruke na koricama one spomenute knjige u samostanskoj knjižnici u prijevodu: "1751. samostan je potpuno sazidan i dovršen. Dovršio ga je gvardijan o. Ignacije Junak, rođen u Varaždinu."

Po uobičajenom načinu izgradnje i virovitički samostan ima oblik zatvorene pačetvorine. Djeluje kao utvrđenje, jer su mu vanjski i unutrašnji zidovi preko jednog metra široki, a razlog je u tome što se iznad današnjeg prvog kata namjeravao u budućnosti dodati i drugi kat. Zidan je ciglom a dodavano je i kamenje.
Zapadno krilo samostana proteže se od juga prema sjeveru i duljina mu iznosi oko 38 metara. U katu ima 8 prozora a u prizemlju 7 i izlazna vrata u samostansko dvorište, u koje se inače ulazi iz grada kroz zidana velika vrata.
Sjeverno krilo se nastavlja u pravom kutu od zapada prema istoku i duljina mu je 35 metara. U katu ima 9 prozora. Radi blagovaonice u prizemlju to je krilo široko 11 metara. Za dva je metra šire od zapadnog i istočnog krila.

Ova dva samostanska krila podignuta su od 1726. do 1729. godine. Istočno krilo je sagrađeno tek 1750. do 1751. godine, jer je tada već bila sagrađena i crkva, pa se samostan i s istočne strane mogao povezati sa crkvom. Duljina je tog krila 38 metara a ima u prizemlju i u katu po 11 prozora.

OD SADA I VI MOŽETE BIRATI TEMU VIROVITIČKE POVJESTICE!

 Ako želite saznati nešto više o virovitičkoj povijesti, nekom detalju, događaju ili osobama iz bilo kojega doba, svoju želju možete ostaviti u komentaru ili napisati mail na sljedeću adresu: vlatko.smiljanic@gmail.com.

Biografija o Mari Matočec, autora Vlatka Smiljanića, dostupna je za čitanje i preuzimanje na ovoj poveznici: http://issuu.com/smiljanicvlatko/docs/mara-matocec-biografija

 U sljedećoj historiji će biti riječi o knjizi Željka Weissa, Židovi Virovitice i okolice              (1790. - 2011.)

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

mastermind
22.5.2012. 1:17
Od svog tog katoličkog svećenstva, franjevci su mi uvijek bili najsimpatičniji zbog svog svoje skromnosti.. Kad sam bio dijete išao sam nedjeljom na vjeronauk kod franjevaca. Kako nam je bilo lijepo tamo, nedjelja mi je bila najdraži dan u tjednu, jedva sam čekao da dođe nedjelja. S franjevcima smo svirali, pjevali, igrali nogomet, crtali... Stvarno nam je bilo prekrasno, zauvijek su mi ostali u lijepoj uspomeni..
Mikeš09
21.5.2012. 20:00
Članak je kao i inače odličan samo što manje riječi kao vrlo upadljiva ``hegemonija``tako često spominjana na partijskim sastancima i obračanja narodima bivše države...ne primjeren riječnik za jednog mladog i modernog talenta...inače ``prevlast u tom i tom smislu``bilo bi ljepše i primjerenije...ostavit se tuđica ima ih i previše...


Još iz kategorije Virovitička povjestica