VOĆIN, 14. srpnja – U Voćinu ovoga tjedna boravi dvanaest mladih francuskih entuzijasta, koji u okviru projekta CIRCEB («Putujući cirkus za ohrabrenje djece Balkana»), voćinsku djecu poučavaju cirkuskim vještinama. U središtu Voćina, pored Hrvatskog doma, prvoga se dana okupilo šezdesetak mališana, a danas ih je ostalo tridesetak od kojih je dio, u dobi od sedam do četrnaest godina, aktivno uključen u program poučavanja i sudjelovat će na predstavi koju će u subotu izvesti za mještane Voćina. Vježbaju i igraju se svakodnevno od 9.30 do 13 sati. U četvrtak, u 18 sati, francuski volonteri izvest će predstavu u Ćeralijama pored škole, a u petak, u 19 sati, u središtu Slatine, ispred kavane «Tena».
«Ovo je svojevrsna radionica u kojoj radimo dvije stvari: s jedne strane djecu poučavamo umjetnosti, plesu, sportu… ali ne izravno vezanim uz cirkus i, s druge strane, poučavamo iz cirkuskim vještinama i kako prirediti cirkusku predstavu», kaže nam Michel Séjan, koji nam je u dvije-tri riječi predstavio i ostale članove ekipe: Laetitiu, Sophi, Shirley, Jérômea, Nathalie, Marianne, Françoisa, Metthieua, Lauru, Maxime i Diane.
Na pitanje je li im jezik prepreka u komunikaciji s djecom, Michel (Mićko, kako su ga već nazvali u Voćinu) kaže da je njihov «jezik» igra.
«Neka djeca govore malo engleski i puno nam pomažu u sporazumijevanju, a tu je i Vlatko iz Crvenog križa. Naučili smo i mi nekoliko riječi hrvatskog, na primjer «Kako se zoveš?», «Koliko imaš godina?» i tome slično. No, osnova naše komunikacije je – igra», objašnjava Michel, napominjući kako zapravo uče jedni od drugih.
Ima i zanimljivo objašnjenje zašto je odabran baš cirkus kao «tema» ove radionice: «Htjeli smo aktivnost koja će dobro utjecati na zdravlje, i tjelesno i duševno, a da to ne bude nikakav oblik natjecanja, borbe za prestiž, već zabava. Zato se tako dobro i sporazumijevamo – cirkus je naš jezik. U cirkusu isto tako imate ljude iz različitih dijelova svijeta, različitih rasa, ali kada započne predstava sve te granice i razlike nestaju. Svi se razumiju bez obzira koji jezik govore.»
Ova skupina studenata ili tek netom zaposlenih mladih visokoobrazovanih stručnjaka nakon Voćina otputovat će u Bosnu i Hercegovinu gdje ih željno očekuje oko dvjestotinjak djece u Tuzli i Kladnju, zatim u Srbiju u Čačak i Požegu i konačno u Crnu Goru u Berane i Turjak.
![]() |
![]() |