U kasno predvečerje za vrijeme boravka u atomskom skloništu došla je ponuda dr. Roka Pleštine da s njegovim timom par učenika koji su bili u posjetu CERN-u iz naše škole provede noćnu smjenu u radu s CMS-om, dijelom LHC-a. Sama pomisao da ću još jednom vidjeti CERN nagnala me je da pustim sve što radim i prihvatim poziv da budem jedan od četvero učenika. Kasno navečer dr. Pleština je došao po nas. Do tada nisam mogao znati što očekivati, ali kada je rekao da ponesemo i deke, topliju odjeću zamislio sam se i počele su dolaziti svakave ideje kako bi to moglo izgledati: u kakvim uvjetima ćemo biti, očekuje li se i od nas kakva podrška, pomoć, što će nam deke uopće? U prijevozu automobilom udaljenom nekih 20 min vožnje do CMS-a dr. Pleština nam je pričao o okolini u kojoj se nalazimo, kako je Hrvatu boraviti u Švicarskoj, pitao nas je o našoj školi i sl.
Stigavši pred ogromnu zgradu uz koju se nalazi još veći hangar uputili smo se u kontrolnu sobu. Tamo je još bila smjena od koje se treba preuzeti posao pa smo čekali da se obave poslovne formalnosti. Nakon što je njegov tim pristigao, upoznali smo se s veoma interesantnim ljudima od kojih nisam mislio da ću moći toliko naučiti, da će nas u jednostavnoj, ali veoma širokoj mjeri upoznati s područjima fizike kojima se oni bave. Rečeno nam je da se ne ustručavamo nešto pitati, da slobodno gledamo i pratimo što nas zanima. I dalje nisam znao što se može očekivati od predstojeće noći. U iznimno zabavnom i ljubaznom timu pronašao se i moj sugovornik.
U razgovoru s Alexom Beaudoin E Van Spilbeeckom, studentom iz Belgije kojemu se približava predavanje i obrana doktorskog rada, dalo se svašta naučiti. Kako CERN surađuje i posluje s mnogim sveučilištima diljem svijeta, pogodan dio te suradnje jest obostran – CERN omogućuje pristup podacima, znanju, resursima i pokusima što se tamo odvijaju sveučilištima u suradnji, a sveučilišta u zamjenu šalju svoje studente u CERN na praksu, daljnje obrazovanje i zaposlenje. Time se zaobilazi klasičan model stipendija koji je u svijetu još uvijek većinski primjenjiv, ali ipak se tu radi o jednom od krovnih istraživačkih centara svijeta.
Primjer takve suradnje je i moj sugovornik, kojemu osim što dobiva radno iskustvo, boravak u CERN-u služi i za završetak njegovog doktorskog rada. Trenutno radi u kontroli i sigurnosti rada detektora u CMS-u u grupi dr. Roka Pleštine iz Hrvatske. Ovo mu nije bilo prvo zaposlenje u CERNu već je radio i na drugim odjelima (npr. Trigger). Njegov posao jest u stvari nadziranje sigurnosti rada cijelog kompleksa. Na preko deset monitora prati rad svih sustava, ventila, cijevi, osigurava ulaze u prostorije osobama koje su za to ovlaštene. Kao i za svaki odsjek na kojemu je radio i za ovaj je morao proći niz stručnih usavršvanja i vježbi. U slučaju da nešto krene po zlu (požar, vlaga, kapljanje plina i ostale nepogodne situacije), oglašava mu se alarm preko kojeg on dalje provodi sigurnosne mjere.
Tijekom noćnih smjena u kojima mora paziti na sigurnost, aktivnost samog sistema je manja, mogućnost za nepovoljnim ishodom je manja stoga je posao i olakšaniji za praćenje. Njegovo područje je nuklearna fizika i blisko je povezan sa istraživanjim koja se provode upravo u CMS-u. Vjerojatnost i praćenje energije, sudari subatomskih čestica, putanje koje uzimaju samo su neke od dijelova fizike koje njegov doktorat obuhvaća, a koji bi mogao uvelike pomoći u daljnjim istraživanjima u CERN-u na samom velikom hadronskom sudaraču (LHC). Također mu je interes i programiranje koje mu pomaže pri njegovim istraživanjima. Nakon razgovora o računalima, operacijskim sustavima i svijetu informatike općenito, pobliže mi je objasnio i samu fiziku onoga čemu znanstvenici danas teže.
Nakon prolaska kroz neke od najpoznatijih jednažbi iz svijeta znanosti proveo me kroz neke kontrolne sustave te mi pokazao rutu sigurnosne provjere koju je bitno učiniti u 24 h. Uslijedio je razgovor malo udaljeniji od fizike – o njegovom životu i boravku u CERN-u, pogodnostima i vrlinama rada tamo i općenito o vlastitim interesima. CERN kao institucija osigurava smještaj i prijevoz za sve potrebe svojih zaposlenih. Sviđa mu se to što CERN okuplja ljude iz cijelog svijeta time otvarajući mogućnost upoznavanja različitih jezika, kultura, osobnosti. Naveo je kako je upoznao mnoge zanimljive ljude i nada se kako će ih ubuduće upoznati još i više. Kako dolazi iz Belgije, često putuje, što zbog blizine (u odnosu na relacije dvaju kontinenata) i iznimno dobre infrastrukture putovanja. Rekao je kako je jednom iz svog mjesta na sjeveru Belgije do svog mjesta rada u CERN-u potrošio svega 4 sata, u što se i sam iznenadio.
Fizika ga je počela relativno kasno zanimati, ali su ga oduvijek zanimala područja koja su vezana za fiziku (astronomija). Time je započeo njegov put u svijet znanosti. Uživao sma u razgovoru s ovim čovjekom i nadam se da će, nakon što doktorira, napraviti veliki uspjeh u svijetu znanosti. Nakon razgovora omogućen nam je bio obilazak CMS-om i put čak 100 m ispod površine u prostorije koje se nalaze uz sam LHC. Kako sam kod svog sugovornika vido na monitorima s kamerama prostorije gdje ljudi (bar ne oni neovlašteni) ne bi trebali ulaziti, nisam očekivao da ćemo posjetiti i te prostorije. Vidjevši sve nakupine hardverske potpore koje zahtjevaju oni najmanji dijelovi CMS-a, shvatio sam da ono malo petljancije za žicama slušalica ili oko kućnog računala su mačji kašalj.
Nakon „prospavane“ noći vratili smo se nazad u atomsko sklonište iz kojeg smo odmah krenuli na daljnje putovanje u Lugano. Neizmjerno sam zahvalan cijelom timu kojega smo posjetili jer su mi omogućili vidjeti nešto za što sam mislio da neću nikada uspjeti vidjeti. Zasigurno su me motivirali za daljnji rad i uistinu pokazali da se s puno volje i rada može postići da radiš ono što voliš, a time doprinosiš ljudima, zajednici, znanosti i sebi. Posjet grupi ovakvih znanstvenika može čovjeku samo produbit želju i interes za fizikom i znanošću općenito i pravi je dokaz da se današnja znanstvena istraživanja uistinu provode za sveopći interes ljudi i u dobre svrhe.
Fran Hercigonja, 4. d
