Fra Rozo Palić održao je u župnoj crkvi sv. Roka u Virovitici korizmenu duhovnu obnovu pod nazivom «Put do novog života s Bogom», u kojoj je vjernicima govorio o prisutnosti i posljedicama grijeha, o mogućnosti novog početka s Bogom i snazi molitve u svakodnevnom životu vjernika.
NET: Kako biste objasnili čovjekovu potrebu za duhovnim u ovom vremenu materijalizma?
Fra Rozo: Krenuo bih s time da je čovjek duhovno i tjelesno biće i gdje god on nastoji isključiti tu duhovnu sferu, on upada u nešto što ga silno zarobljava i vodi ga prema jednom zatvorenom putu. Svaki bijeg u materijalizam još je veća čežnja za onim duhovnim, a kada tu čežnju materijalno ne ispuni, čovjek se osjeća frustriranim, izgubljenim. Čovjek je danas, s obzirom na ritam života u opasnosti da presječe svoje korijenje, tu potrebu za duhovnim, za Bogom.
NET: U razgovoru s ljudima, što primjećujete da ih najviše muči i što jedna ovakva duhovna obnova može učiniti po tom pitanju?
Fra Rozo: Čini mi se da se čovjek danas nema na što osloniti. U masi informacija i medija, on danas živi negdje u zraku, traži sve veće reklame, sve veće plakate koji ga na kraju ostavljaju praznim, neispunjenim. Zato je potrebno vratiti se onoj temeljnoj stvarnosti, a ta je da čovjek počiva na dlanu Božje ruke. U duhu materijalizma, koji možemo poistovjetiti sa zrncima pijeska, čovjek nema svoju stijenu na kojoj može nešto sigurno graditi i zato se svakodnevno lomi i u duhu i u tijelu. Tu, u tim lomovima, samo živa Božja riječ, samo Krist može postati i ostati osloncem. Važnost duhovne obnove je u tome što kroz tih par dana čovjek stane u trci s vremenom, zaviri u vrijednost svoga identiteta i otkrije povjerenje u sutrašnjicu uz Krista. Mislim da će potreba za duhovnim obnovama biti sve veća, da će biti sve izraženija ta potreba ljudi da se nakratko povuku od svega.
NET: Vrijeme je korizme, svjedoci smo komercijalizacije i pomoditeta koji nastaje prilikom korizmenog posta, odricanja, korizmenog vremena uopće. Koji je pravi smisao Korizme?
Fra Rozo: Mnogo sam puta znao naglasiti; Bogu ne treba naša ljubav, Bogu ne treba ništa jer je on bogat sam u sebi, nego smo mi potrebni Božje prisutnosti, Božje slave. Korizma je privilegirano vrijeme upravo za naš poklon Bogu. Jer, bit korizme je skrivenost, to je vrijeme nutarnje duhovne obnove, nutarnjeg hoda. Kršćanin je bitno čovjek koji nutarnjim očima gleda sve i korizma je zapravo put ozdravljenja tih nutarnjih osjetila, kako bi mogao odgovoriti na Božji poziv, da i sam bude svjedočanstvo u okolini u kojoj živi, da prepozna Božju prisutnost u svom životu, a ne reklama tko se čega odriče za vrijeme korizme.
NET: Mnogi ljudi danas nisu vjernici, ne idu u Crkvu, ne mole se, ističu da nemaju potrebu za «nečim višim». Ipak, i oni ponekad navrate po savjet ili pomoć. Kako na ispravan način tada svjedočiti?
Fra Rozo: Ja ne vjerujem da postoje ateisti, jer time što smo ljudi Bog već prebiva u nama. Isus je utjelovljena Božja riječ u svojoj je ljudskosti zagrlio svakog čovjeka. Znak prisutnosti Božje je i besmrtna duša. Svaki čovjek ima priliku otvoriti se Božjoj prisutnosti u sebi. Trebamo svakog čovjeka prihvatiti kao dijete Božje. Oni koji se deklariraju kao ateisti nose u sebi predispoziciju za prihvate Boga. Vjera se očituje svakodnevnim svjedočenjem, a neka nas vodi misao sv. Ivana od Križa da će nas Bog na zalazu našega života suditi po ljubavi, ni po jednom drugom mjerilu. A u ljubavi bi mi kršćani trebali prednjačiti.
