Sabor: U srijedu izjašnjavanje o amandmanima na paket poreznih zakona
Bernardić: Vladina porezna reforma je prodavanje magle i SDP je neće podržati
Vasilić: Pred jedinicama lokalne samouprave vrlo stresno razdoblje
Gordana Buljan Flander dobitnica Nagrade za životno djelo za promicanje dječjih prava
Dugine obitelji traže da se omogući udomiteljstvo istospolnim parovima
Vlada suglasna s HDZ-ovim prijedlogom sniženog PDV-a na elektronske publikacije i mahunarke
Za uzgoj goveda, koza, ovaca i peradi 24 milijuna kuna

Foto-finiš


  Etika svakodnevnice           Davor Suhan           26.06.2007.         3332 pogleda
Foto-finiš
Temeljna vjerska dogma Crkve u Hrvata, prema kojoj je stvorena koncepcija spasenja svih krštenih duša sa hrvatskom domovnicom, glasi otprilike ovako: Isus je svojom mukom na križu preuzeo sve naše grijehe, a sve ono što je ostalo ide na teret Josipu Brozu Titu i Slobodanu Miloševiću.


Rijetko kada se događa to da izjava nekog visokog srbijanskog dužnosnika bude u Hrvatskoj dočekana pohvalom. Ali čuda se ipak događaju. To je uspjelo aktualnom predsjedniku Srbije Borisu Tadiću prilikom gostovanja u prošlotjednoj emisiji Nedjeljom u 2. Zamoljen da imenuje najvećeg krivca za posljednji balkanski rat (koji Hrvati nazivaju – Domovinski, a Srbi – Otadžbinski) decidirano je ustvrdio da je Slobodan Milošević u tom pogledu bio “za prsa” ispred ostalih političara. Istom prilikom ispričao se svim Hrvatima za zla koja su im u ime srpskog naroda počinili neki njegovi sugrađani.

“ZA PRSA”, kaže Tadić…Zgodno rečeno. Hoće podsjetiti, da je bilo riječ o utrci sa više ozbiljnih kandidata koji su konkurirali za mjesto glavnog ratnog huškača. Stanković je ostao malo zatečen odgovorom svojeg gosta prema kojem zlatna medalja neupitno pripada Slobi, jer je očekivao da će Tadić nešto da mulja, pa je propustio upitati tko je srebrni a tko je brončani. Ali nema veze, to se ionako zna. Glavno da je Tadić prošao naš maturalni ispit, koji je obavezan za sve Srbe koji žele s nama da se druže.

Koliko to Hrvati cijene, pokazao je i tv. referendum. 71 posto učesnika odmah je odgovorilo da će odnosi Hrvatske i Srbije ubuduće biti bolji, što jednako tako pokazuje i to da je Tadić tijekom emisije ostavio jako dobar dojam na publiku. Ta činjenica svakako ohrabruje. Vidi se da smo mi duhovan narod koji brzo i lako prašta, stoga ovo novostvoreno ozračje povjerenja ne bi trebalo potkopavati nekim niskim ovozemaljskim spekulacijama onih 29 posto političkih sumnjivaca (po svemu sudeći nereformiranih komunista). Svaki pozitivan pomak u odnosima dvaju naroda treba podržati. Zato ja u ovome trenutku osjećam potrebu da ne talasam, već napustim polje politike i preselim se u prostor religije, čijim prostorima vladaju odnosi besprijekorne čistoće.

Ali, da se odmah razumijemo. Pri tome ne mislim na odnose katoličke i pravoslavne crkve. Mislim isključivo na duhovne odnose u poretku vrijednosti kakvi vladaju u onim višim, blistavo čistim sferama Kristove crkve. U biti ja uvijek, svaki puta i u svakom pogledu, tražim odgovore iz te krajnje duhovne perspektive. Zemaljski život je ionako samo treptaj u odnosu na vječnost; previše kratak i previše naporan, stoga, iskreno rečeno, mene samo Raj zanima, jer, kako je rekao jedan moj prijatelj: “Svi kažu da je tamo jako dobro.”

U tom pogledu, daleko više od imenovanja pobjednika koji će ponijeti titulu glavnog huškača ratne balkanske utrke, mene konkretno interesira odgovor na pitanje: Kako se ta cijela utrka vrednuje na onome svijetu? Drže li se i tamo pravila “važno je pobijediti”(pa tako i znati tko je u svemu prvi a tko drugi, treći…) ili se drže onog drugog poznatog načela po kojem “nije važno pobijediti, nego je važno učestvovati”?
Držim da je to jako bitno za rasvijetliti, jer pravilo s naglaskom na “važno je učestvovati” nama Hrvatima nikako ne ide na ruku.

Razlog je slijeći:

Temeljna vjerska dogma Crkve u Hrvata, prema kojoj je stvorena koncepcija spasenja svih krštenih duša sa hrvatskom domovnicom, glasi otprilike ovako: Isus je svojom mukom na križu preuzeo sve naše grijehe, a sve ono što je ostalo ide na teret Josipu Brozu Titu i Slobodanu Miloševiću.

Obzirom da je sasvim izvjesno kako je drug Tito prilikom svog državničkog susreta sa Svetim ocem sebe u tom pogledu zbrinuo (samo Vatikan o tome šuti), sve naše nade uprte su u Slobu. Ali to vrijedi samo u slučaju da se njegovoj zlatnoj medalji i na Nebu pridaje isti značaj kao što se pridaje na Kaptolu. U protivnom, svi učesnici utrke smatraju se pobjednicima, bez obzira što je Slobo za prsa bio ispred svih.

Koliko ja poznajem Sveto pismo, ta varijanta je svakako moguća, jer prema onome što tamo piše, Isus se u mnogim pogledima nije slagao s Crkvom. Prvog Papu čak je nekoliko puta javno ukorio. Jednom kad je lagao, a drugi puta kad se htio potući sa rimskim vojnicima. Zato sam gotovo siguran da je njegovo mišljenje i dandanas po mnogim pitanjima različito, pa tako i prilikom vrednovanja pobjednika i poraženih. Intuicija mi nekako govori da je On, za razliku od Kaptola, daleko više skloniji varijanti s pravilom “nije važno pobijediti, važno je učestvovati”.

U tom slučaju, glede naše spasilačke koncepcije, neslavno prvo mjesto Slobodana Miloševića za sve nas, grupno i pojedinačno, nije od neke velike koristi. Dapače, možemo samo konstatirati da su mnogi od nas u velikoj frci jer se za nosiocima sva tri odličja trčalo masovno. Spašava nas jedino to što je Isus bio jako sklon praštanju. Nema toga kome on ne bi oprostio. Zato je možda najbolje da svatko preispita svoju dionicu utrke, pokaje se za svoje grijehe i zamoli za oprost. Upravo onako kako je to učinio Boris Tadić… Nije fer da se on jedini izvuče…A još je uz to i pravoslavac.


Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

1.7.2007. 21:22
Zašto se vode protiv građana Hrvatske režirani sudski procesi, ako znamo da je isto karakteristika mračnih totalitarnih režima. Kada je opet zavladao mrak. Upalite svijetlo.
1.7.2007. 13:59
Valda zato što smo još jedina zemlja u svijetu koja se od neprijatelja brani fašističkim pjesmama i pozdravima, uz svesrdnu podršku Vlade i saborskih zastupnika.
prco
1.7.2007. 12:55
neznate
ja ću vam reć

HRVATSKA

zašto?
prco
30.6.2007. 18:21
U kojoj državi je obrana države protuzakonita i gdje su sudionici bili proganjani i osuđivani,ajte molim vas navedite mi barem jedan primjer,hvala.
Darko Duga
29.6.2007. 22:52
Upravo to što si naveo yyy, je dokaz da u budućnosti treba stvarati i težiti društvu, koje bez obzira čiji je zločin i iz kojih pobuda netko čini zločin ga sasjeće i kazni u trenutku kada je on još zločin pojedinca. Problem nastaje kada se iz zločina pojedinca napravi društveni zločin. Kažem ljudi u psihi imaju imaju potrebu da budu pravedni. Onog trenutka kada ljudi vide nepravdu i zločin, a sustav stane uz zločinca i njegov zločin, tada se ljudi uvijek formiraju u suprotnu formaciju. Evo primjer: U tekstu je spomenut Isus. Dakle u ono vrijeme je sustav kaznio nevinog čovjeka, kao da se radi o najtežem zločincu. Sustav je znao da Isus nije kriv za nijedno kazneno djelo, međutim samljeo ga je zbog interesa sa strane. Dakle sustav je definitivno počinio zločin, što je rezultiralo onim što mi danas imamo. Normalno da je isto radikaliziralo društveno-političku scenu, jer isto je bunt protiv nepravde, koju je počinio sustav. Pazite, nevjerovatno kako je klišej zločina svagdje isti, a i posljedice su iste. Uzmite koliki su pojedinačni nekažnjeni zločini počinjeni na crncima i jednog dana su se isti udružili (M.Luther King). Kada bi se zločin, gledao samo kao zločin i kada bi ga sustav po svojim institucijama procesuirao pošteno, ne bi dolazilo do stvaranja novih formacija, kojima skoro uvjek, temelj stvaranja bude nepravda. Kakvu je dobrobit za budućnost donijelo homogeniziranje na vjerskoj ili nacionalnoj osnovi? To Vaše pitanje treba preformulirati i zaključiti da nekažnjeni zločin, za kojeg se nedvojbeno utvrdi da je zločin, a ne kazni se možda je kratkoročno rješenje, ali dugoročno ne donosi dobrobit, već tektonske društvene poremečaje i promjene. Stoga onog trenutka kada sazrijemo i nećemo voditi režirane postupke, čime zločincu društvo u njegvom zločinu pomaže, postat će stabilno društvo.
29.6.2007. 16:10
29.6.2007. 15:41
Zaboravljeno je spomenuti i raznorazne Udruge iz Domovinskog rata koje na svoj način podupiru ekstremiste!
yyy
29.6.2007. 15:38
Darko, kažeš ovako:
“Svaki nekažnjeni zločin rezultira udruživanjem ljudi u razne formacije (vjerske zajednice, političke stranke, udruge, sindikate i sl). Sve te formacije služe za mijenjanje u budućnosti svake podloge koje je dovela do zločina, da se isti ne dogodi drugome.”
Jeli to doista tako? Imam dojam da većina udruživanja koja su nastala kao reakcija na nekažnjene zločine često puta samo još više radikaliziraju društveno-političku scenu i produbljuju postojeće antagonizme. Vjerski fundamentalizam u arapskim zemljama je tipičan primjer toga. A ni kod nas sličnih primjera ne manjka. Kakvu je dobrobit za budućnost donijelo homogeniziranje na vjerskoj ili nacionalnoj osnovi?
Darko Duga
26.6.2007. 22:11
Zašto se žrtve zločina ne solidariziraju, sa žrtvama drugih zločina. Interesantno pitanje koje nisam mogao dugo dokučiti. Sve je krenulo kada sam pred deset godina postao sam žrtva zločina. Osnovali smo i udrugu kroz koju je prošlo nekoliko stotina različitih žrtava. Interesantno kako se nikada žrtva jedne skupine zločina ne solidalizira sa žrtvom druge skupine zločina. Interesantno kako se žrtva seksualnog zločina neće solidalizirati primjerice sa žrtvom korupcije. Tako je i sa ratnim zločinom, kažem svaki zločin je samo zločin. Genetika, odnosno njegovo nastajanje i kraj je isti. Primjerice teško da će se solidalizirati učesnik domovinskog rata sa primjerice sudionikom Vijetnamskog rata. Osnovni je upravo razlog što da bi netko svatio težinu zločina, treba se staviti u kožu žrtve , treba shvatiti da je to čovjek koji ima svoje ime i prezime, da je on osoba, a žrtva zločina jednostavno je zaukupljena svojim zločinom i jednostavno smatra da to što se je njoj dogodilo je nešto najgore. Imao sam situaciju gdje su žrtve zločina, pričali kako udruge kakvu smo mi osnovali trebaju biti institucije, kako će uvijek biti u pomoći. Međutim. žrtva zločina skoro redovito želi se vratiti u normalni život i kada se njezin problem riješi ustvari ne želi više imati nikakve veze s time, a kamo li da se solidalizira i pomaže žrtvama drugih vrsta zločina. Jednostavno to nije sposobna. Vrlo je velika greška što različite grupacije smatraju da se bore protiv različitih vrsta zločina, a u biti zločin je samo zločin i tako bi se trebali postaviti.

Tajnovita velicina ljudske osobe više je od svih mikro i makrokozama, više od cudesa
atomske strukture i od prostranstva galaksija. Odatle proistjece i tajnovita velicina imena koje osobu
oznacuje neizbrisivim biljegom. Iza imena osoba, stvari i pojmova krije se stvarnost koju cesto
razotkrivamo otkrivanjem imena obavijenih velom tajni. Ipak, nešto zauvijek ostaje tajno i
skriveno, “sub rosa” (pod ružom), kako bi rekao stari Rimljanin. U toj tajnovitosti nalaze se razlozi
privlacnosti traganja za pronalaženjem istine, odnosno za otkrivanjem imena.
Otkrivanje imena cesto djeluje kao šok ili kao eksplozija koja ruši, ali i potice. Manzonijev
Bezimeni iz “Zarucnika” ne djeluje tako strašno zato što ne bi imao imena, nego upravo zato što ga
ima, ali ga se ljudi ne usuduju reci, izustiti, pa on za citatelja oznacuje snagu tajne.

Dakle vjerske zajednice, političke stranke, udruge, sindikati i sl. su posljedica, kada jedan zločin počini sustav. Kada sustav ne kazni počinitelja, a jednostavno je nepravda u ljudskoj psihi neprihvatljiva.

26.6.2007. 20:58
Od ovakvih pjesama se ježim. Da li bi to trebala biti patriotska pjesma? Bože me saćuvaj takvog patriotizma. Bolesno!!!
26.6.2007. 20:25
Darko, meni samo nije jasno zašto žrtve zločina nisu solidarni sa žrtvom sa druge strane, već se solidariziraju samo sa žrtvama u krugu svoje nacionalnosti. ZAŠTO je to tako? Nisam vidio niti čuo za niti jednu žrtvu koja je pozdravila sudski proces koji je pokrenula neka druga žrtva suprotne nacionalnosti.
Darko Duga
26.6.2007. 20:04
I da zaključim analizu zločina. Najgore je svakoj žrtvi zločina, gledati nikada kažnjenog zločinca, kako uživa u svom životu, dobiva dobru plaću, ljetuje na moru, dobiva promaknuća ima svu moguću zaštitu i poštovanje, a žrtva, ah žrtva, ta njen se glas uopće ne čuje.......
Darko Duga
26.6.2007. 19:14
Sam ću ubit svog jednica
Nož u srce rinut žene
Neg da vidim od tuđinca
Slobode mi porušene!

Tko to izvest gotov nije
U tom naša krv ne bije!

Sam ću upaliti krov nad glavom
Pripravit si grob gorući
Neg da tuđin mojim pravom
U mojoj se bani kući

autor Dimitrije Demetar

Vidite zločin je kada ste nevini, a budete osuđeni, kada ste nevini, a budete zatvoreni ili uopće na bilo koji način kažnjeni, kada vam se nepravedno šeću po vašoj kući i imovinu vreće meću. Kad tražite pravdu, a pravde niodkuda.
Darko Duga
26.6.2007. 18:37
Iako sumnjam da moji sugovornici imaju dovoljno intelekta, da samnom kvalitetno raspravljaju o zločinu, a posebice o genetici zločina, eto da probam objasniti.
YYY vrlo je naivno postavljati teze mi skrivili, oni skrivili. To je znak da nikada niti jedan zločin ne želite doista osuditi, a još važnije spriječiti ga u budućnosti. Svaki zločin je u svojoj biti jednaki. Svaki zločin ima ime i prezime počinitelja. Zločin, bez obzira bio ratni ili civilni ima istu genetiku, isti početak i isti kraj. Niti jedan zločin nije strašan, ako nema ime i prezime. Stoga treba uvijek utvrditi i nabrojiti krivce i žrtvu zločina. Da bi shvatili zločin, trebate se prvo staviti u atmosveru zločina i u poziciju žrtve. Najbolje da zamislite sebe u koži žrtve i tada vam zločin jedino može postati strašan i u vama izazivati osječaje za kažnjavanje zločina, njegovih počinitelja i još važnije stvarati obrambene instrumente da se takav zločin se dogodi, a kamo li da u budućnosti ostane nekažnjen.
Ajdemo u analizu zločina.
Ja sam Darko Duga. Kako je prema meni počinjnen zločin i kada je tko postao sudionikom zločina? Kada se može u konkretnoj stvari govoriti o zločinu pojedinca, zločinu države i zločinu građana. Donajposlje koje su posljedice nekažnjenog zločina? U 1997. godini je poštanska djelatnica Branka Ledinski isplaćivala novce koje sam ja trebao dobiti, neovlaštenim osobama. Znači radi se o pojedinačnom djelu koje je počinila osoba. Kada god sustav države reagira ispravno, radi se o pojedinačnom zločinu. Međutim kada sustav zakaže radi se o zločinu države. U konkretnom slučaju je dužnost države bila kazniti Branku Ledinski, međutim ne državno tijelo Financijska policija uzima takve lažne dokumente i umjesto da optuži počinitelja istoga štiti i optužuje mene. Niti jedan zločin ne može egzistirati, ako uz samog zločinca ne stanu uz bok oni koji su dužni sankcionirati zločin. Tako je sudski knjigovodstveni vještak Đurđa Dušić znajući da nisam primio novac i to iz nalaza sudskog vještaka za rukopise dr. Željka Sabola, proglasio novce koje nisam primio mojim primicima. Sudac Vesna Piškorec osuđuje mene nevinog čovjeka svijesno znajući da nisam kriv. (to je isto kao u nekim drugim zločinima da je žrtva ubijena i sl.) Institucije umjesto da kažnjavaju, počinju činiti zločin u ime Hrvatske, jer svaka presuda se donosi u ime države. Znači imamo imena zločinaca Branka Ledinski, Đurđa Dušić i Vesna Piškorec, ali se njihov zločin pokriva. Sada imamo zločin koji je počinila država. To još uvjek nije dovoljno da govorimo yyy mi i oni. Naime ti kao građanin nisi odgovoran za taj zločin jer ne znaš ni da je počinjen ni tko ga je počinio, ni kako ga je počinio. Kada ti kao građanin postaješ zločinac. Onog trenutka kada sam ti ja sada ispričao što se dogodilo, a ti šutiš. Tada se već može govoriti mi smo počinili zločin, odnosno i tada ga ne čine oni koji ne šute. Dakle svaki zločin, kada postaje masovni zločin? Kada u zločinu sudjeluje počinitelj, država i građani. Osnovno pitanje je koga i kako kazniti? Zato postoji sud za ljudska prava ( postoje i drugi međunarodni sudovi) koji u biti kažnjava državu, jer ona je prema međunarodnom pravu dužna sprečavati, a ne zajedno sa počiniteljem sudjelovati u zločinu. Svaki nekažnjeni zločin rezultira udruživanjem ljudi u razne formacije (vjerske zajednice, političke stranke, udruge, sindikate i sl). Sve te formacije služe za mijenjanje u budućnosti svake podloge koje je dovela do zločina, da se isti ne dogodi drugome.

ss
26.6.2007. 17:04
hehe naš ćaća domovine je ima nacionalističkih ideja i izjava LOL (pravi A. Starčević)
26.6.2007. 17:03
J.E. koncepcije proizlaze iz dogmi. Što ima u tome čudno?
yyy
26.6.2007. 16:33
Jesu li i Srbi koji sada reže na Tadićevu ispriku isto čitali knjige dr. A. Starčevića ili oni citiraju nekog drugog? Nekako ste mi jako slični. Samo sam to htio reći. I Thompson obožava A. Starćevića, a i ja ga cijenim, ali eto razmišljamo potpuno drugačije. Vrlo interesantno!
dr. Ante Starčević
26.6.2007. 16:18
Neznam, kada sam ja stvarao nije postojao Tadić, niti rat 90-ih. Blento jedan malo si pročitaj. o čemu je još davno govorio dr. Ante Starčević, a to je nažalost stalno aktualno. I za sto godina ćemo se isto ponašati.
J.E.
26.6.2007. 16:10
Najprije je bila dogma pa onda koncepcija spšenja ?

Kako to objasniti ?
yyy
26.6.2007. 15:39
Dr. Starčević, isto za sebe misle i oni Srbi koji zamjeraju Tadiću na isprici. Nalazite li ikakve sličnosti između Vas i nijh? Ili da spomenemo još jednu Vašu zajedničku manu, a to je da skrivate glavu u pjesak za nesreće koje smo "mi" skrivili drugima.
J.E.
26.6.2007. 15:18
Zar smo zaboravili: Bravo Davore! Nenadmašno !
Uz to, evo i nekog Starčevića. Tko je taj?
Zar nam Tito, poslije Biblije , nije dosta?
Tito i Biblija.
Alfa i omega !

No, bolje i fanovi nego falanga !
dr. Ante Starčević
26.6.2007. 13:44
Mi Hrvati imamo dvije narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učiniše


Još iz kategorije Etika svakodnevnice



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: