Fotelja ima raznih. Možemo ih razlikovati po boji, pa tako imamo crvenih, plavih, zelenih... Razlikuju se i po obliku, kvaliteti, cijeni, udobnosti. Za svakoga, ako nije izbirljiv, nađe se neka fotelja. Kod nas u Hrvatskoj, velika je jagma i potražnja za foteljama. Kao da su na nekoj akciji i rasprodaji. Veoma su tražene. Samo, ove nisu za nas obične smrtnike, u njih mi nećemo sjesti. Je, dragi moji, te su gospodske i nama nedostupne fotelje.
Ove su fine, mekane, udobne, da se rit ne nažulja. Bar tako djeluju na prvu. Kandidata je po priličan broj. Guze se u njima, sve po dvoje, troje. Isprobavaju, mjerkaju čijoj riti bi koja fotelja više odgovarala. Premještaju se malo simo, malo tamo. Ipak je teško donijeti odluku, treba dobro odmjeriti veličinu fotelje i veličinu riti, jer ni te gospodske nisu iste veličine.
Ima tu i izmicanja fotelja. Taman jedan zauzme poziciju i pomislimo kako se ugnijezdio, a onda slijedećeg dana dođe drugi i malo izmakne i uzdrma fotelju.
Zapravo su najspornije boje. Jedan dan prevladava crvena, drugi dan plava. Pa, onda opet ispočetka. Možda bi te fotelje već davno bile razgrabljene i podijeljene da jedan od njih uporno ne pokušava od crvene i plave boje napraviti ljubičastu i od fotelje - trosjed. Davno je svima nama jasno da od te kemije ništa.
Znate što? Meni su te fotelje, bez obzira na konačan ishod sve sivlje i sve tamnije, gotovo crne. I nekako mi se čini da to povlačenje čini te fotelje sve prljavijima, ofucanijima, pohabanijima....
