Dokaz da čak ni novonastala pandemija ne može otkloniti žeđ ljubitelja umjetnosti za zanimljivim kulturnim sadržajima, kao ni želju umjetnika za stvaranjem, ovih nam dana donosi mali istarski teatar koji punom parom priprema nove kazališne komade. Kazališna družina Teatar Fort Forno osnovana početkom veljače 2020. godine u ova je (za kulturu izazovna) vremena ostvarila velik uspjeh te stekla status najmlađe umjetničke organizacije u Republici Hrvatskoj, ponudivši tako kazališnim daskama nužan „kulturni optimizam“. Osnivači navedene kazališne družine, redatelj Robert Raponja i kazališna producentica te voditeljica KDTFF-a Jasminka Mesarić, s nama su razgovarali o ovom svježem teatru u kojemu je svoje kreativne vještine pokazalo i nekoliko mladih virovitičkih umjetnika.
Kako je započela kazališna priča Teatra Fort Forno?
- Teatar Fort Forno jest dio priče o umjetničko-kulturnoj ponudi Općine Bale i Mon Perina d.d. turistima, gostima i domaćim ljudima tijekom ljetnih mjeseci. Atraktivne lokacije: renesansni trgovi i austrougarske tvrđave naprosto su mamili da se osmisli i domisli teatar u Balama koji će privlačiti svojim sadržajem i formom ljude različitih profila i interesa pa smo krenuli kreirati teatar jakih dojmova i energije koji nadrasta jezične barijere i uspostavlja komunikaciju temeljenu na zračenju dobrih vibracija.
Kazalište je smješteno u istarskim Balama, no okuplja i talentirane umjetnike iz drugih krajeva Hrvatske, čak i nekoliko mladih Virovitičanki i Virovitičana. Koliko članova ima ovaj mladi teatar?
- Riječ je o teatru koji radi i gradi se kroz projekte. Za svaki projekt okuplja se autorska ekipa koja je voljna posvetiti se kreativnom i istraživačkom radu. Do sada je u našim projektima sudjelovalo pedesetak glumaca, glazbenika, scenografa, kostimografa, oblikovatelja svjetla, lutkara... Taj broj se širi.
Po čemu Fort Forno odskače od tradicionalnih kazališta?
- Zadali smo si cilj – biti otvoreni prema svim kazališnim formama s akcentom na uspostavljanje suigre s razovrsnom publikom, i to u prostoru tvrđave Fort Forno u Balama. Ove godine pokrenuli smo manje produkcije: predstave za najmlađe, monodramske forme i manje kazališne forme koje mogu gostovati te smo već do sada u umjetničkoj organizaciji Teatar Fort Forno ostvarili lijep broj izvedbi u Osijeku, Vukovaru, Virovitici, Medulinu, a planiramo i dalje gostovati na festivalima, što u zemlji, što u inozemstvu.
Zanimljiva je sintagma koja se često spominje uz vaše kazalište, a odnosi se na „kreativni dijalog“ svih sudionika kazališne predstave. Kako taj dijalog funkcionira u praksi?
- Jedina svrha i cilj kreativnog dijaloga jest u njegovom kontinuiranom trajanju što podrazumijeva otvorenost svih aktera u svakoj fazi rada na projektu, a posebice tijekom igranja predstave. Kreativnost se treba njegovati i hraniti, oplemenjivati kako bi se obnavljala, bila uvijek svježa. Da bi se postigao kvalitetan dijalog, svaki akter mora biti u stanju suspendirati vlastita mišljenja i uvjerenja, ne nametati svoja uvjerenja, već ostaviti mogućnosti novim spoznajama na svim razinama bića. Stvaramo kazališne priče da bismo poticali dijalog o različitim aspektima čovjekovog djelovanja u prostoru i vremenu sada i ovdje – stoga jest naš dijalog i aktualan, provokativan.
Predstave Teatra odaju dojam da se snažna emocija i dojam pokušavaju izmamiti vizualnim sredstvima, često apstraktnom estetikom, pokretom, svjetlom i bojom, doknse možda nešto manje pažnje pridaje tekstu i govoru. Kako publika reagira na ovakav oblik teatra?
- Teatar se gradi od puno elemenata, a osnovni je uvijek zanimljiva priča, stoga surađujemo s piscima koje pišu za naš teatar. Za sada su naši autori i dramaturzi Boris Senker, Kordelija Paldin, Filip Jurjević i Nina Peručić. Teme za naše prve predstave domislili smo zajedno s idejnim i materijalnim utemeljiteljem Tetra Fort Forno gospodinom Pliniom Cucucrinom. Prve dvije predstave, „Istarske priče“ i „Sanjari budućnosti“, bazirane su na preispitivanju krucijalnih događaja iz istarske povijesti te je inspiracija crpljena iz kulturno-umjetničkog nasljeđa, kao i iz povijesnih činjenica. Duhoviti i pronicljivi dramatičar Boris Senker kreirao je tako vrlo originalne dramske tekstove na više jezika: hrvatskom, talijanskom, njemačkom, engleskom, slovenskom, uz stalno prisustvo istarske čakavice i specifičnog baljanskog dijalekta. Dakle, glumci su morali savladati vrlo složene govorne radnje. Govor jest najsloženiji oblik komunikacije i sve govorne radnje koje smo kreirali u našim predstavama bile su izazovne, neobične – upustili smo se u jezičnu avanturu, na zadovoljstvo publike koja je toplo pozdravila i prihvatila naše predstave.
Iza teatra su već tri predstave, dvije ambijentalne („Istarske priče“ i „Sanjari budućnosti“) te predstava za djecu i mlade „Putovanje Zbrdazdolijom“. Što jesen donosi Teatru Fort Forno?
- Očekuje nas igranje humorne monodrame „Jedna od sestara“ Kordelije Paladin, u izvedbi Katice Šubarić, te premijerna izvedba predstave „U kažnjeničkoj koloniji“, u režiji Vjere Vidov, koja nastaje u koprodukciji Teatra Fort Forno, Kazališta Virovitica i Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku. Riječ je o suvremenoj lutkarskoj obradi novele Franza Kafke. U toj predstavi, uz doc. art. Nenada Pavlovića, igraju i studenti osječke Akademije za umjetnost i kulturu iz Virovitice: Davor Tarbuk, Mihael Elijaš i Silvijo Švast. Za likovni identitet predstave (scena, lutke i kostim) također su angažirani Virovitičani, točnije Krešo Tomac i Sanda Štrković.
Više o Teatru Fort Forno doznajte na njihovoj službenoj stranici, a nastanak predstava pratite na njihovoj Facebook stranici
