Starim prosvijetljenim rokerima sigurno je ostao u sjećanju davni hipijevski slogan koji je 60-ih godina prošlog stoljeća prijetio slomom svjetskog poretka. Miris cvijeća širio se trulim Zapadom, opijajući mlade utopijskom idejom šarenih boja: da se može živjeti samo od ljubavi, uz psihološku podršku lake droge, seksa i rokenrola. Na kraju su ipak prevladali narodnjaci. Dubljom glazbenom analizom uzroka i posljedica ovog velikog prevrata, kao i novim perspektivama u vremenu i prostoru, bavimo se u ovotjednoj kolumni.
Za početak krenimo kronološki. Godina je 1966., u napetom ozračju blokovske podjele, kada dvije vodeće svjetske supersile odmjeravaju svoju političku pamet snagom oružja, na zapadnoj obali SAD-a (u bogatom dijelu San Franciska) javljaju se hipiji – društveno nekontrolirani američki omladinci, koji vjeruju da ljudi nisu postali od majmuna. Ako možda i jesu onda je bilo vrijeme ubrzati evoluciju. A u tom pogled ovi dečki i cure pokazuju odlučan karakter:
Ne priznaju nacije. Žele mirnim putem, prakticirajući bratstvo, srušiti svakodnevne granice koje dijele ljude: nacionalne, rasne, vjerske, spolne, klasne, a i one ideološke. Zamišljali su svijet bez ikakvih razlika među ljudima, bez religija, nacionalnosti, materijalnosti koje dijele ljude. Voljeli su prirodu i borili su se za njezino očuvanje. Borili su se za vječni mir u svijetu i ljubav među svim ljudima. „Mržnja i rat ustupit će mjesto miru i ljubavi. Sve će se podjele utopiti u bratstvu ljudi, a svuda će odjekivati glazba“, to je bilo njihovo zamišljanje svijeta nakon hippy pokreta, tako je izgledao hippy svijet. (Wikipedija)
I sada ono najvažnije:
U to doba rock nije više samo tinejdžerska plesna glazba, on je definitivno glazba revolucije koja predstavlja izraz nezadovoljstva i nade za novu generaciju koja želi “živjeti umjesto da preživljava”, “voljeti umjesto da tolerira”, “hodati umjesto da trči”, “otkrivati umjesto da uči”. Slušali su: Janis Joplin, Grace Slick, Bob Dylan, The Beatles, Rolling Stones, The Who, Iron Butterfly, Frank Zappa, Jefferson Airplane, The Greatful Dead, Big Brother and Holding Company...
Isto tako (ili je to samo bio pričin) bijaše u našim krajevima (gorskim i panonskim, alpskim, moravskim i jadranskim), sve do samog raspada Juge. A onda na samome kraju, kada je postalo jasno da je vrag već odnio šalu, umjesto da nam se dogodi Woodstock, nama se dese Čavoglave – masovni prebjeg generacije rokera u narodnjake.
A svi kažu, slušali smo rock…. Često se time i hvale…. Da, moguće da jesu…I Miško je slušao, ali vezanih ušiju. Očito je sasvim da su tako slušali mnogi pa nije ni čudo da je malo onih koji su nešto od slušanog uspjeli i čuti – a kamoli razumjeti što im se svira i pjeva.
Za većinu onih koji su se furali na rokenrol bila je to, budimo iskreni, neka vrsta glazbenog pomodarstva. Stihijsko drmuckanje u ritmu i nesvjesno glasanje u stihu. Malo je onih koji su istinski kužili u čemu je stvar.
No istini za volju, nitko nas tome nije ni učio. Na satu glazbenog tome se nije pridavala pažnja, jer nitko slutio nije što nam se sprema. Kada smo shvatili, bilo je kasno.
Ali uvijek se može sve iz početka. Pitanje je samo odakle početi?
Možda najbolje s onoga mjesta gdje smo nekada davno zastali u koraku, odrasliji za godine i mudriji za spoznaju. Ovoga puta (a to treba posebno naglasiti) sa novim smislom u starom poretku vrijednosti, koji su još u svojoj kasnijoj glazbenoj meditaciji osvijestili i sami Beatlesi: Ljubav, joga i rokenrol.
Čisto da ne bude zabune.
.jpg)
