Drevna virovitička povijest ističe se prema jednoj posebnoj vještini koja je obilježila početak 20. stoljeća na našim prostorima. Među prvima u Europi baš je naša Virovitica imala diletantsku tvornicu za proizvodnju umjetnoga cvijeća. Na prostoru jugoistočne Europe postojala je još jedna takva, i to u Subotici, ali prema asortimanu proizvoda bila je manja uspoređujući s virovitičkom.
Proizvodnja je započela 1920. kada je obitelj Polak u Beču kupila tvornicu umjetnoga cvijeća „Flora". Svoje su proizvodne pogone željeli proširiti pa su izabrali Viroviticu. U Viroviticu su došle tri profesionalne bečke „floraljke" - žargonski nazvane djelatnice tvornice - kako bi naučile mlade Virovitičanke da uspješno izrađuju umjetno cvijeće. Poznato je da 1929. Virovitičku „Floru" kupuje Drago Čeleda i preuzima s njoom šesnaest radnica. Poduzeće je djelovalo do 60-tih godina dvadesetoga stoljeća s prekidom tijekom Drugoga svjetskog rata.
Prva lokacija „Flore" bila je na mjestu današnjega parka nedaleko današnje Katoličke kasične gimnazije s pravom javnosti u Virovitici. Zatim je preseljena u dvorišnu zgradu nedaleko današnjeg „Konzuma". Od 1932. „Flora" proširuje svoje prostore te ima kancelarije, sladišta, velike radionice za izradu mirta-vijenaca, raznih cvjetića i buketa te nadrogbnih vijenaca; radionice za parafiniranje, bojenje i šatiranje te radionice za pravljenje bobica mirte koje su bile izrazito priznate.
Gotovi su proizvodi bili transportirani poštom ili vlakom. Osobita se pažnja pridavala i ambalaži koja je za ono vrijeme bila izrazito moderna.
„Florin" asortiman bio je poznat u cijeloj Kraljevini. Osobito su bili poznati mladenački vijenci, bukete i cvjetni aranžmani za ukrašavanje prostorija. Samim time što su bili trajni, mogli su biti upotrebljeni u nekoliko navrata, a dugo su mogli stajati. Drago Čeleda, svjestan modnih kretanja tijekom svoga vremena, obilazio je sajmove diljem Europe (Beč, Frankfurt) kako bi usavršio proizvodnju. Donosio bi modele, koji bi se prilagođavali zahtjevima našega tržišta. „Flora" je imala i svoga trgovačkog putnika. Za tu potrebu vlasnik je već 1929. Kupio Ford kabriolet, nešto kasnije Fordovu limuziju, a pred Drugi svjetski rat moderan Fiat 1100.
Drago Čeleda je posebnu pozornost pridavao radnicama. Za Martinje i Vincekovo zabave u vinogradu obitelji Čeleda bile su obavezna manifestacija. K tomu, sredinom 30-tih godina prošloga stoljeća u Virovitici je vladala epidemija trahome, teške očne bolesti koja je imala za posljedicu sljepoću. Stoga su u „Flori" radnice obavezno dezinficirale ruke u lizolu sve dok bolest nije u potpunosti nestala.
Tijekom Drugoga svjetskog rata gimnazijalci su nastavu pohađali upravo u zgradi „Flore" jer su virovitičku gimnaziju zauzeli vojnici.
Od 1951. „Flora" mijenja naziv u „Flora - Čeleda Slavica proizvodnja umjetnog cvijeća" u kojoj su zaposele samo dvije radnice.
Godine 1960. „Flora" je prodana Gradu Virovitici. Još je kratko vrijeme radila nadgrobne vijence po narudžbi, do Domovinskog rata. Tada se „Flora" kvalificira više za komunalne usluge i danas je jedna od najuspješnijih komunalnih tvrtki u Republici Hrvatskoj. A za svaki uspjeh u budućnosti zaslužna je bogata prošlost...
Izvor: Katalog izbožbe „Flora - proizvodnja umjetnog cvijeća Virovitica", Gradski muzej Virovitica, kolovoz-rujan 2004., ISBN 953-97624-5-6
Vezani članak
Otvaranje izložbe „Flora - prizvodnja umjetnog cvijeća Virovitica"
KOMENTIRAJTE I IZABERITE TEMU VIROVITIČKE POVJESTICE!
Ako želite saznati nešto više o virovitičkoj povijesti, nekom detalju, događaju ili osobama iz bilo kojega doba, svoju želju možete ostaviti u komentaru ili napisati mail na sljedeću adresu: vlatko.smiljanic@gmail.com.
Digitalizirana biografija o Mari Matočec autora Vlatka Smiljanića od sada je svima dostupna za čitanje na sljedećoj poveznicihttp://issuu.com/smiljanicvlatko/docs/mara-matocec-biografija?mode=window&backgroundColor#222222
