Tarife
Izvršni odbor Hrvatske odvjetničke komore, naime, zabranio je polaganje odvjetničke
prisege Vesni Škare Ožbolt, jer se, vidi molim te fiškalskog licemjerja, «nedjeljnim
intervjuom u Večernjaku i nastupom u emisiji Piramida HTV-a ogriješila o propise
Odvjetničkog kodeksa».
Kako se netko tko još nije član Komore može ogriješiti o njen kodeks? Andreis,
u javnosti poznat po žestokoj borbi za obranu nerazumno visoke odvjetničke tarife,
u nekim prilikama čak od 30 do 50 puta veće, nego u, primjerice, Njemačkoj,
i legendarnoj izjavi u Latinici da su odvjetničke usluge skupe jer odvjetnik
kontinuirano mora ulagati u svoje obrazovanje, ima obrazloženje: «Nedopustivo
je da se odvjetnik reklamira, a gospođa Škare-Ožbolt učinila je upravo to. Kodeks
je jasan i pravila su stroga. Komora je u ponedjeljak bila zatrpana prijavama
kolega odvjetnika jer mi ne možemo toliko pratiti tisak. Da je intervju dala
nakon polaganja prisege, sad bi odgovarala za teško disciplinsko djelo».
Andreis smatra da se bivša ministrica propagirala riječima da će "pomoći
ljudima kad postane odvjetnica". Pa što gotovo svaki dan u medijima rade
svi oni odvjetnici koji brane Haaške optuženike? Zar oni ne «oglašavaju» svoje
odvjetničke usluge objašnjavajući novinarima što su toga dana radili?
Presedan u ovom postupku Odvjetničke komore je činjenica da su u Piramidi već
nastupali Anto Nobilo, Veljko Miljević, Željko
Olujuć, Zvonimir Hodak, Ljubo Pavasović Visković
i neki drugi. Sjećam se i neke emisije posvećene Čedi Prodanoviću
u kojoj smo saznali o tome kako provodi slobodno vrijeme, što sluša, kakve filmove
gleda, koji mu je najdraži pisac, bavili se sportom i što najviše voli pojesti.
No, ne znam jeli zbog toga odgovarao za «teško disciplinsko djelo» ili medijima
nije bio zanimljiv.
A zanima me i koliko li se tek kazni naplaćivao poznati zagrebački odvjetnik
Jadranko Črnko. Evo, u kolekciji mojih ploča kojih se još uvijek nisam
riješio je i LP sa njegovim šansonama. Kad god posegnem za njom umjesto krasnih
stihova i glazbe ja čujem Črnkova uvjeravanja da će mi riješiti onu spornu među
koja u Podgorju dijeli dva vinograda. A ja mislio da je taj čovjek samo pjevač!
Črnko, koliko znam, još uvijek nastupa na Šansonfestu, vrlo često se u Vjesnikovoj
rubrici Tribina javljao sa svojim stavovima, a i glazbeni urednici katkad puste
neku njegovu pjesmu.
Nije li se, na kraju krajeva, odvjetnik Hanžeković slikao za
«Gloriju» u raskoši svoje vile?
Ne želim ovdje braniti političarku već građanku Vesnu Škare Ožbolt. Koliko god
to Andreis negirao više je nego jasno da su kolege u ponedjeljak panično zvale
Komoru zato što je svojevremeno htjela smanjiti odvjetničke tarife.
Bedaci
Neuvjerljiva je i izjava da bi bilo strašno da netko "slučaj Škare-Ožbolt"
poveže s politikom, «jer Komora je izvan političkih utjecaja». Valjda misli
da se obraća bedacima, a ne građanima koje pojedini odvjetnici pelješe do nemoralnih
granica. Njegova izjava da su medijski nastupi Vesne Škare Ožbolt nelojalna
konkurencija jer «ljudi su bedasti i mogu pod utjecajem onoga što su pročitali
otići k njoj» to i potvrđuje. On, koji smatra da se, za razliku od liječnika,
profesora, ekonomista ili novinara mora svakodnevno obrazovati, od tih bedastih
građana itekako dobro živi jer bedaki u Hrvatskoj nemaju izbor. Ustvari, možda
i imaju. Za početak mogu osnovati «Udrugu za spas od Lea Andreisa».
Ni crno, ni bijelo, Glas Slavonije, 21.veljače 2008.