Porinom nagrađivani splitski jazz sastav engleskog slenga, američkog izričaja i mnogo širokih dobačaja (širih od Hrvatske), ''Black Coffee'', u sklopu Virkasa gostovao je u Glazbenoj školi Jan Vlašimsky i Boomu. Ovdje nas zanima onaj edukativni nastup, u školi.
Grupa koja je u dosadašnjoj karijeri objavila 11 albuma, gostovala na brojnim međunarodnim jazz, soul i etno festivalima i ostvarila više nego plodonosne suradnje s najpoznatijim glazbenim umjetnicima, od legendarnih Boška Petrovića i Arsena Dedića do Zdenke Kovačićek, Meri Cetinić, Gabi Novak, Tedija Spalata, Matije Dedića, TBF-a i mnogih drugih vrhunskih fah majstora širom svijeta - Bobbya Watsona, Larrya Willisa, Jamesa Williamsa, Tynera McCoya, Michaela Breckera, Milesa Griffitha, Tonya Pancelle.
U izjavi za Virovitica.net, vođa sastava je izrekao radist sviranja u Virovitici, u kojoj do sada nisu nastupili. Posebno se radovao nastupu u Glazbenoj školi gdje je najavio edukacijsku svirku i razgovor sa učenicima. Ali, ovi vrsni glazbenici svojom svesrdnom željom, velikim trudom i visoko kvalitetnim nastupom u školi su svirali za manje od dvadesetak znatiželjnika i ljubitelja jazz izričaja od kojih je bilo svega troje učenika s kojima ne znamo jesu li ''stigli'' od ''velike navale'' i malo porazgovarati!
Od 357 učenika, kako piše na internet stranicama, koji pohađaju ovu, ''brojnim priznanjima za rad i djelovanje sa iznimnim ostvarenjima značajnim za razvoj županije u području znanosti i prosvjete'' glazbenu školu i ''djelujući u suvremeno opremljenim prostorima'' njeni brojni glazbeni učitelji, ujedno i pedagozi uspjeli su animirati, zainteresirati, pridobiti, skupiti ili
barem dovesti svega par učenika klavira, bubnja, bas gitare ili pak lijepog ženskog glasa i pjevanja da nešto pogledaju, čuju, osjete i dožive?!
Glazbena škola u kojoj glazbenici pokazuju takvo zanimanje i u kojoj ''bježe'' jedni od drugih, nestaju u vidu vakuma a trebali bi svuda i na svakom mjestu jedni druge podupirati, doživljavati i družiti se jer je njihova misija na ovome svijetu jedinstvena i univerzalna nimalo ne služi na čast nit potvrđuje sve ono hvale vrijedno prethodno navedeno.
Potegoše ljudi iz Splita do Virovitice a ono ništa! Čak se nitko od domaćina nije udostojao niti uvodne riječi prozboriti jednim običnim pozdravnim govorom kako i dolikuje ako si uljuđen i pravi domaćin, ne živiš na lovorikama i nisi prepotentan ili pak provincijskih manira.
Svi muzikolozi, pedagozi, svirci, dirigenti, direktori, čistačice i tajnice, štimači instrumenata i vozači, svi nabrojeni djelatnici da su došli već bi pola dvorane bilo popunjeno. Možda ''reklama'' nije bila na nivou? Ili tamo još ''spavaju zimski san'' s obzirom da kalendarski još uvijek traje?
Da je događaj uistinu bio, što se ''najavljene'' publike tiče, pravi fijasko, može se zaključiti i po internetskim portalima na kojima se ''ispucavaju slike'' kao gradski vatrometi kada se, naravno, ima što i koga prikazati pa kad ''to'' izostane jednostavnom rečeničnom brzinskom formulom to se poprati i ''uveliča'' slikom dotičnog benda u višestrukim varijantama prikrivši pravo stanje stvari koje eto, u izvjestiteljskom vidokrugu i dosegu, dotičnih, nije bilo registrirano
pa tako ni zapisano.
Ne znamo zbog čega se borci za istinu izbjegavaju i bore da ju ne objelodane? Ili možda stvarno ne vide? Ako ne vide kako mogu onda istinito i pouzdano izvještavati?
Čudnovato...
U svakom slučaju treba se do poda sagnuti i zahvaliti svim posjetiteljima i onima koji su imali dobru namjeru u svemu ovome koje nam nimalo ne služi na čast kao gradu, ljudima koji se trude i rade u njemu i naravno njegovoj 'reputaciji u kulturnom svijetu glazbenika, ovaj je put ispalo običnih glazbenjaka.
Čuli su se na kraju ovog posjetiteljskog debakla i ovi komentari: Zbog čega ovaj koncert nije održan u kazalištu poslije neke, recimo, kraće predstave pa bi neki ljudi možda i ostali pa sa pridošlim zaljubljenicima u jazz bi to već bilo nešto publike? Ili bi recimo, možda slijedeći puta ovakav događaj trebalo prebace u ''Monte Cristo''. Tamo je uvijek ima.
