Zeleno-lijeva koalicija: Izađite na izbore, sada napokon imate za koga glasati
Sud časti isključio Josipu Rimac iz HDZ-a
Cappelli: Nema razgovora s onima koji naštimavaju račune
Živi zid: Ministar Ćorić neprijatelj je svakog hrvatskog kućanstva
Demokrati: Ustaški poklič konačno treba trajno zabraniti
VLADA Na teret proračuna udžbenici za učenike slabijeg imovinskog statusa
Vlada: Iz proračunske zalihe 1,1 milijuna za udrugu Palčići
        02.08.2006.         2050 pogleda
Evo me!


Evo me nakon 17 dana ponovno u Virovitici, našem malom gradu, staroj dami, kako mu to u svakoj prilici tepa Trpimir Markotić, popularni radijski voditelj, novinar, urednik, direktor i sveprisutni konferansije. Listam novine s datumima od sredine do kraja srpnja i vidim da ovdje i nije bilo tako dosadno i da kolege nisu trebale posegnuti u teglu s kiselim krastavcima: nekadašnji političar, dužnosnik lokalne uprave i član HDZ-a s pedofilskim sklonostima navodno napastovao trinaestogodišnju djevojčicu; Škvarić bejzbol palicom pokušao ubiti Grdića, oca svoje djevojke Aleksandre, poznate bivše hrvatske misice; neki se tamo izboli noževima, inspektori zaustavili ilegalno šljunčarenje…

- Pa ti si svaki put kada se u Virovitici dogodi kakvo sranje na godišnjem ili na putu – zeza me prijatelj s kojim u Boomu rado popijem pivo, a slično su primijetile i dame na kiosku kod kojih svako jutro kupim naramak novina.
- Bit će da se u Virovitici stalno događaju sranja pa ne mogu omanuti – odgovorio sam.

U stvari, proteklih 17 dana savršenome me je boljelo uho, ili što već boli u takvim prigodama, za sve što se dešava u Virovitici! Zato se valjda ide na godišnje odmore. Isključio sam mobitel, laptop ostavio kod kuće, televizor nisam palio, računalu se nisam približavao, a čitao sam samo lokalni dnevni tisak (Zadarski list i Slobodnu Dalmaciju) koji je u tih 17 dana donio tek jednu jedinu vijest koja ima veze s našim gradom i to agencijsku, poslanu iz Zagreba – o cijenama dionice šećerane «Viro» na Zagrebačkoj burzi.

Da nisam ovisnik o novinama, da mi ne trebaju kao što pušaćima treba duhan, eto, ne bih više od dva tjedna vidio ime svoga grada otisnuto na novinskom papiru. Virovitica mi se tih dana činila stoljećima daleko! Hvala svima onima koji su imali razumijevanja pa me nisu davili i gnjavili.


Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Blog urednika



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.