Situacija u kojoj su poduzetnici, menadžeri i njihove tvrtke (obrti) na početku 2015. mogla bi se vizualizirati scenom iz akcijskih filmova poput onih o Indiani Jonesu. Ona varijanta kad se glavni junak i junakinja nakon dugotrajna strmoglavljivanja napokon zaustave na nekoj izbočini. Slijede dva kratka kadra. U prvom se na licima onih koji padaju vidi olakšanje. Slijede rez i drugi kadar. U kojemu stijena na kojoj su se za trenutak zaustavili puca i akteri nastavljaju padati.
Poduzetnici, menadžeri i njihovi zaposlenici koji su preživjeli šest godina recesije, takav mi je dojam nakon mnogih razgovora s velikim, srednjim i malim biznismenima, osjećaju da su nakon duljeg vremena bar na trenutak prestali padati. Bez obzira na to jesu li nam iz Bruxellesa za ovu godinu predvidjeli rast BDP-a od 0,2 posto samo zato da prognoza za sve članice EU napokon jedanput bude pozitivna, na prijelazu iz 2014. u 2015. stvorila se nekakva krhka ravnoteža. Osobna potrošnja bar nakratko pokazuje da ne pada, izvoz pokazuje rekordan rast na 10,3 milijardi eura, neplaćanja između tvrtki ne eskaliraju, završavaju se neke proizvodne, izvozno usmjerene investicije, industrijska proizvodnja raste...
Stijena će puknuti Na nesreću, trenutak kad gospodarstvo, koje, figurativno, stoji na onoj krhkoj stijeni iz serijala o Indiani Jonesu, treba nekakvo spasonosno uže kojim će se prebaciti na sigurnu stranu događa se u izbornoj godini. Političarima, i vladajućima i oporbenima, uopće nije važno hoće li se biznis opet strovaliti u novu provaliju depresije. Oni raspravljaju o promjenama izbornog zakona!!! A oni koji zarađuju za plaćanje poreza i osiguravanje primanja političara u ovoj ih godini zapravo ne zanimaju. Politička je logika gruba: ako su ti dosadni poduzetnici preživjeli šest godina recesije, mogu i sedmu. Nek ne budu nepristojni i nek budu tiho dok mi ne završimo s mnogo važnijom stvari – svojim uzbudljivim izbornim ritualima.
A 2015. neponovljiva je prilika za nov početak hrvatskoga gospodarsstva. U šest godina mnogo se toga pročistilo. Opstali su samo najžilaviji (isprika što pojednostavnjujem sliku jer ne uzimam u obzir da su opstale i tvrtke koje zahvaljujući političkim i rođačkim vezama i dalje sišu proračunska sredstva koja su priskrbili oni koji su na pravom tržištu). Vlasnici su naučili da se ne uzdaju u bankarske kredite. Menadžeri su naučili iskoristiti sve unutarnje rezerve, unaprijediti procese, optimirati broj zaposlenih. Oni koji su zaposleni u proizvodnim (nužno i sve više izvozno orijentiranima tvrtkama) shvatili su koliko je to radno mjesto dragocjeno.
Populizam važniji od izvoza Takve tvrtke, a ima ih mnogo, posebno u dijelu srednjih i malih poduzeća i u obrtima, sad su sposobne za velike iskorake. Još imaju i minimalnu količinu inovativnoga kadra. Neki od mlađih još nisu krenuli bježati u inozemstvo, a među iskusnijima još ima onih koji znanja mogu prenositi na mlađe prije nego što odu u zasluženu, ali nedostojno nisku mirovinu.
Tim žilavim, preživjelim sredinama treba paket pomoći. Od sredstava koja neće morati vraćati uz kamate od deset posto do stručnjaka koji će ih provesti do sredstava iz fondova EU. Treba im predah od idiotskih novih propisa koji im uzimaju dio kapaciteta potrebnih za inovacije i osvajanje novih tržišta. Mnoge tvrtke koje su prošle predstečajne nagodbe vratile su se na tržišta. Treba im hitno neki fond rizičnoga kapitala da ih ne ubiju otplate preostalih obveza iz prijašnjih života. Ako se za kupnju socijalnog mira moglo ići nekonvencionalnim zamrzavanjem franka, može se i za kupnju oporavka poduzetništva. Samo treba imati dugoročne pameti i državništva.
Jednom riječju, Hrvatskoj treba ekonomska politika koja će se usredotočiti na one koji mogu povući sve generatore rasta BDP-a. Pokazuje se da je to jedino izvoz! Lani je rastao za 8,4 posto! Pa zar smo, kolektivno uzevši, zaista takvi idioti i slijepi kraj zdravih očiju da i dalje ne vidimo što je jedini logičan put?
Ako se na trenutke i vidi zrno inteligencije, bojim se da će se taj plamičak ugasiti kako se budu približavali izbori za parlament. I SDP i HDZ opet počinju igrati na nepotrebne megainvesticije. Bez obzira na to tko pobijedi, kreatori ekonomske politike opet će tri godine lutati bespućima vlastitog neznanja ili pogrešnih procjena onih koji bi trebali razumjeti ekonomiju. Poslovni sektor u Hrvatskoj zbilja je žilav. Ima onih koji će i takav scenarij preživjeti. Samo, nakon svakih će izbora superjunaka biti sve manje.
