U ono vrijeme dok je Izbornik hrvatske nacionalne nogometne vrste ulazio u Brisel, uze prvu jedanaestoricu nasamo te im putem reče: "Evo, ulazimo u Brisel i Ćirin Sin bit će predan glavarima novinarskim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt i predati poganima da ga izrugaju, izbičuju i razapnu, ali on će drugi dan poslije utakmice uskrsnuti."
Igrači ga gledaše u čudu, ali tek kada vidješe koga je stavio na mjesto defanzivnog veznog, shvatiše o čemu im govori. A kada je momčad izašla na teren, među našim navijačima zavladao je tajac. Čak ni struka nije mogla vjerovati što to izvodi.
Bijaše među farizejima čovjek imenom Nikodem, po zanimanju sportski menadžer. U poluvremenu on dođe Izborniku i reče mu: "Izborniče, znamo da si od Boga došao kao nogometni učitelj jer nitko ne može činiti zamjene u momčadi kakva ti činiš ako Bog nije s njime." Odgovori mu Štimac: "Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne dogovori sa Zdravkom, ne može činiti to što ja činim!"
U taj čas pristupe rezervni igrači pa zapitaše svi uglas: "Treneru, zašto mi ne igramo?" On dozove mladog hajdukovog tića, postavi ga posred njih i reče: "Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao ovo dijete, nećete ući u igru."
Tada se mladac osokoli pa upita: "Šefe, koliko puta da im oprostim ako se ogriješe o mene, govore mi stalno da sam tovar!? Do sedam puta?" Kaže mu Štimac: "Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam." "Dobro", klimne mali ponizno pa nastavi: "A koje mi je dobro činiti da uvijek budem u prvih jedanaest?" Štimac mu reče: "Što me pitaš o dobrome? Jedan je samo dobar! Ali ako hoćeš sačuvati mjesto u početnom sastavu, čuvaj zapovijedi." Ovaj ga upita: "Koje?" Izbornik reče: "Ne uklizavaj bez veze! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne simuliraj! Poštuj oca i majku, glavnog i linijskog suca.! I ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga!" Kaže mu mladić: "Sve sam to čuvao. Što mi još nedostaje?" Reče mu Štimac: "Hoćeš li biti savršen, moraš paziti što pišeš na fejsbuku." "Aha, kužim", reče klinac i otrči na teren.
Utakmica je završila 1:1. Svi su bili pomalo tužni, samo je Izbornik bio zadovoljan.
Drugi dan pristupe mu neki novinari pa, samo da ga iskušaju, počnu propitkivati: "Je li dopušteno u ovako važnoj utakmici zamijeniti iskusnog igrača golobradim početnikom, s kojega god razloga?" Ćirin Sin odgovori: "O rode nevjerni i opaki! Dokle mi je biti s vama! Dokle li vas podnositi! Što vam smeta kod malog? To što je on vjernik, katolik i Dalmatinac, ili zato što igra za Hajduk!?"
Tko može neka shvati.