KOLAR inflacija je odgovornost Vlade, ne može se prebaciti na trgovce
Sindikati upozorili na probleme u obrazovanju povodom Međunarodnog dana obrazovanja
HAKOM-ova brošura Ključevi sigurnog interneta za 50.000 učenika
Nova TV priprema ponudu za dodjelu nove koncesije
Sabor u petak glasa o vraćanju Josipa Dabre u saborske klupe
Uručeni Sporazumi o preventivnim pregledima za hrvatske branitelje za 2025.
SLJEPĆEVIĆ Naš film govori i o situaciji u kojoj smo danas

  Glazba

Eurovizija je veliki spektakl i definitivno nije sve samo u pjesmi

  Vladimir Grgurić/Glasslavonije.hr           12.05.2018.
Eurovizija je veliki spektakl i definitivno nije sve samo u pjesmi

Vjerojatno nema čovjeka koji ne voli glazbu te zapjevati i zaplesati u raznim prilikama. Neki je vole više, neki manje, a pojedini se pronađu u nekim njenim posebnostima. U Hrvatskoj ima dosta ljubitelja najvećeg europskog glazbenog spektakla Eurovizije, a postoji i Udruga obožavatelja eurovizijskog festivala.

Jedan od velikih fanova Eurosonga je i Nikica Hat (45) iz Čačinaca. Nikica je Eurosong zavolio još kao dijete.

- Odrastao sam u Njemačkoj i tako počeo pratiti Euroviziju, jer mi je to bio jedan od rijetkih kontakata s našim jezikom. Godine 1983. nastupao je Daniel Popović s pjesmom “Džuli”, i postao je silno popularan. To je doba tinejdžerskog časopisa BRAVO i Daniel je postao jedan od zvijezda u njemu. Kao klinac bio sam ponosan što je netko s našeg prostora tako poznat u svijetu. To me povuklo i svake godine jedva sam čekao Euroviziju i nastup nekoga od naših – počeo je Nikica, koji i danas čuva mnoštvo snimljenih prijenosa Eurovizije na videokasetama.

Žao mi je Franke

Nakon više od 30 godina praćenja natjecanja, Hat ima svoje favorite.

- Od naših izvođača kroz povijest Eurosonga najviše mi se dopao Goran Karan s pjesmom “Kada zaspu anđeli”, iz 2000., kako pjesmom tako i scenskim nastupom. A što se tiče meni najbolje pjesme uopće, kroz povijest Eurovizije ima ih mnogo, počevši od “Hold Me Now” Johnnyja Logana, “Gente di mare” Umberta Tozzia i Rafe, preko “Fly On The Wings Of Love” braće Olson, pa sve do “If I Were Sorry” Fransa, uz još mnoge druge. Najčešće mi se dopadnu pjesme koje i ne pobjede. Kako se mijenjala tehnologija tako se mijenjao koncept Eurovizije. U mojim počecima praćenja tog natjecanja, nakon što je pjesma izabrana na nacionalnoj razini, nije se smjela puštati do tadašnje Eurovizije, što je danas nemoguće zbog YouTubea i ostalih društvenih mreža. Ali i tada se snimalo videorekorderom kako bi ti pjesma ušla u uho. Ima mnogo simpatizera Eurovizije, ali i mnogo hejtera. No, čar Eurovizije, kakva god bila, uvijek je posebna i lijepo ju je pratiti - kaže Nikica koji je, naravno, pratio i prvu polufinalnu večer u Lisabonu, kad je nastupila naša Franka Batelić koja nije prošla u finale.

– Spominje se politika, susjedsko bodovanje, ali sve je to jedan veliki spektakl i nije samo pjesma u prvom planu. Ali to daje dodatnu čar tom natjecanju. Otac sam dviju kćeri i sina, i kćeri sam 'navukao' na Eurosong. Ta večer, kad je izbor pjesme Europe, pripada samo nama. Svatko je uz svog favorita, najčešće uz moje, a često je žustro pogađanje kako će glasovanje koje zemlje završiti. Što se tiče ovogodišnjeg nastupa Franke, žao mi je što smo potrošili jednu sjajnu pjevačicu s prosječnom pjesmom, a ovogodišnje pjesme koje favoriziram su pjesme Irske i Njemačke, iako rijetko kad pogađam pobjednika, pogotovo u novije doba - kaže Nikica, koji je gledanjem Eurovizije “zarazio” i kćerke Anamariju (18) i Ivanu (10).

Najluđi tjedan

Maturantica Anamarija posebno je zavoljela ovu glazbenu priču.

- Krenulo je još od malena, tata je imao snimljene prijenose još iz 1990-ih, a ja bih voljela uvijek ih iznova pregledavati, ali prvo svjesno gledanje Eurovizije koje mi je ostalo u sjećanju je definitivno pobjeda Grčke 2005. i Helena Paparizou s pjesmom “My Number One”. Nakon toga je eurovizijski tjedan i službeno počeo biti najluđi tjedan u našoj obitelji, jer je tata dobio svoga saveznika u ljubavi prema Eurosongu – kaže Anamarija, koja nam je otkrila svoje omiljene pjesme.

- To je jako teško pitanje s obzirom na to da svake godine imam bar dva-tri favorita, ali ako bih morala birati, u mojih top tri ulaze Belgija 2015., Švedska 2011. i Mađarska 2014. To su pjesme koje se i danas nađu na mojoj playlisti. Uvijek ih rado poslušam, ali i mnoge druge, jer neke pjesme s Eurovizije uđu u uho tek nakon godina slušanja – nastavlja Anamarija koju smo pitali da usporedbi pjesme koje se izvode na Euroviziji s današnjom glazbom mladih.

- U prijašnjim godinama bila je velika razlika između eurovizijskih pjesama i pjesama popularnih među mladima, no s godinama se ta razlika sve više smanjuje. Najvažnije na Euroviziji je da se proda pjesma, što uključuje što originalniji nastup, od kostima do riječi pjesme, a sve obvezno mora biti zapakirano u kič i šljokice. Ista je situacija i na današnjoj estradi pa me ni ne čudi činjenica da sve više mojih prijatelja počinje pratiti Euroviziju. Ove godine su mi favoriti slični kao tati, ali vidjet ćemo jer nikada ne pobjedi onaj tko se nama sviđa – zaključila je Anamarija. Iako tvrdi da uz kćeri i supruga “mora” u dane Eurovizije biti uz TV ekrane, supruga Kornelija također je zavoljela najglamurozniju europsku glazbenu priču pa se nerijetko uključi u razgovor i raspravu koja je pjesma bolja.

- Suprug Nikica i kćerka Anamarija vatrenu su fanovi i uz njih je sada i mlađa kćerka Ivana, i kada se gleda jednostavno moraš baciti oko na TV. Zapravo su najzanimljiviji njihovi razgovori i rasprave – zaključila je Kornelija Hat. Večeras je u izravnom prijenosu na Hrvatskoj televiziji finale Eurovizije u Lisabonu i bit će itekako zanimljivo, a Hatovi ne mnogu dočekati novu zabavnu večer u svom domu.

Komentari




Još iz kategorije Glazba