Kako je moguće da EU ne zahtijeva neka Grčka odmah zabrani Zlatnu zoru? Kako je moguće da EU bez riječi prati što ti klasični nacisti rade svojoj zemlji, a pripremaju Europi? Zapanjujuće je, i ništa manje zabrinjavajuće, da u uniji šute na ono što se čini nužnim: ne zabrani li Grčka Zlatnu zoru, Europi će svanuti krvava.
Ono što se 18. rujna dogodilo u Ateni govori o krahu grčke parlamentarne demokracije: ljevičarskog hip-hop pjevača Pavlosa Fisasa ubila je banda simpatizera, ili članova, Zlatne zore. Kako bismo zločin učinili zornijim, pokušajmo to usporediti s Hrvatskom. Zamislimo ovako: petnaestak članova programatski nacističke stranke, koja ima 17 zastupnika u parlamentu, dočeka antinacističkog pjevača na ulici u središtu Zagreba i nasmrt ga izbodu nožem. Okolne kamere kasnije pokažu da su policajci stajali tu blizu, ali namjerno nisu pomogli žrtvi.
Za Hrvatsku posve nezamislivo! To je dakle danas Grčka: nadamo se da imamo krivo, ali strahujemo da ubojstvo Pavlosa Fisasa signalizira - baš kao nacističko »kapilarno nasilje« dvadesetih - početak konačnoga uspona »stranke« koja namjerno, i simbolikom i programom, naglašava srodnost s NSDAP Adolfa Hitlera. A Europa šuti!
Samo je Joseph Daul, vođa Europske pučke stranke, progovorio o ubojstvu. Ali kako? Ne spomenuvši ni riječju Zlatnu zoru! »Snažno osuđujemo svako nasilje«, priopćio je. Svako nasilje?! Pavlos Fisas nije ubijen slučajno: njegovom su smrću poručili da mogu što hoće. Da je Rubikon prijeđen, i da nema više prepreke koju neće skršiti kako bi se dokopali vlasti. A tada - pročitajte im program. Kopija nacističkog, uz dodatak muslimana.
Jer - očekivano - sve što se poslije ubojstva doznalo, samo produbljuje zebnju. Od ranije se znalo da je više od polovine grčkih policajaca na proteklim izborima glasalo za Zlatnu zoru. Više od deset policijskih službenika na svim razinama otpušteno je ili suspendirano zbog propusta oko Fisasova ubojstva. U ponedjeljak je otkriveno da su partijske nasilnike trenirali - grčki vojni specijalci. »U Zlatnoj zori posjedujemo cijelu vojnu strukturu s najmanje tri tisuće ljudi spremnih na sve«, pohvalio se anonimni član pokreta nedjeljnome izdanju grčkih novina Vima.
Što da dakle misli prosječni Grk, osiromašen i sluđen nedaćama, ali još uvijek privržen miru i toleranciji? Ako imaju tri tisuće batinaša spremnih da ubijaju, rezonira čovjek, i ako je policija na strani Zlatne zore, i ako Zlatna zora tvrdi - kao što tvrdi - da nema veze s ubojstvom, i ako tvrdi - kao što tvrdi - da je sve to urota vlade protiv istine i pravde - onda je možda ipak mudrije ne suprotstavljati im se; štoviše - pridružiti im se!? To je psihološka logika Hitlerova uspona na vlast 1933. Pa ne zovu britanske novine Zlatnu zoru uzalud »klasičnom nacističkom organizacijom u stilu dvadesetih godina prošlog stoljeća«.
A Europe nigdje. Barrosso, van Rompuy, Reding, umjesto što neopravdano strahujete od Syrize, prekinite šutnju i tražite bezuvjetnu, momentalnu i strogu zabranu Zlatne zore, ako vam je stalo do mira na kontinentu i - ako moramo biti baš posve pragmatični - do vlastitoga (političkog) opstanka.
