Naglim razvojem tehnologije i tehnike u proteklih stotinu godina svijet je postao globalno selo, no razmjeri migracije svjetskog stanovništva u posljednjih 20 godina (poticano širenjem zapadne „demokracije“ ) stvorili su to da cijela planeta postaje polako globalna multikulturalna zajednica, što predstavlja primarni politički i kulturološki izazov 21. stoljeća. Europa je upravo na takvoj kušnji. Jesmo li spremni na to?
Najbolji odgovor na ovo pitanje dala nam je ovih dana vlada Slovačke, poručivši europskim dužnosnicima da njihova država (glede prihvata sirijskih izbjeglica) pristaje pružiti utočište samo kršćanima, a razlog tome navodi nedostatak vjerske infrastrukture potrebne za prirodnu integraciju nekršćana u slovačko društvo.
Muslimani se zbog toga ne bi osjećali kao kod svoje kuće – glasi diplomatska ispričnica slovačkog ministarstva unutarnjih poslova – pa će ih zato, vođeni brigom za njihovu vlastitu dobrobit, ispratiti van svojih granica.
Ali naravno da nije riječ o brizi, nego o strahu, utemeljenom na predrasudama, što je najteži oblik kulturne zaostalosti koji svijet može zamisliti. I, ono što je najgore, teško ga je iskorijeniti, jer je ukorijenjen na znanstvenoj osnovi – usvajanjem programiranih uvjerenja koja održavaju ljudski rod u stanju programirane podijele.
Zahvaljujući vrlo sofisticiranim psihološkim tehnikama mentalnih modulacija, vjerske, rasne i nacionalne razlike postale su temelj održivog razvoja modernog imperijalizma – obnovljivi izvori kriznih žarišta, čija se kontrolirana spontanost odvija po potrebi.
Funkcioniranje ovog tehnološkog procesa lako je moguće promatrati na sebi, i to najbolje u vrijeme večernjeg dnevnika, kada je ljudska pozornost s najvećom dozom duševne i mentalne koncentracije tempirana na skupljanje informacija o dnevnim događajima. Ako tada, buljeći u tv ekran, poslije neke dramatične vijesti (koja otprilike završava rečenicom: Javlja CNN!...Ili: Izvještava BBC!) steknete osjećaj da vam je onako spontano došlo za pucat – to je pouzdani znak da ste u programu.
Kako se obraniti?
Jednom prilikom, prije nekoliko godina, prisustvovao sam jednoj veoma razložnoj filozofskoj raspravi nekolicine mladih fizičara, na temu kritike praktičnog uma. Ta starovjekovna antička povezanost fizike, logike i etike još je uvijek veoma živa pa su takve vrste razgovora znale često ispuniti vrijeme njihovih druženja. Jedne rečenice dobro se sjećam:
Kontrola misli jedini je oblik slobodne volje podređene čovjeku. Ovladati vlastitim mislima, znači pobijediti svijet.
Onima koji se bave jogom (sve popularnijim oblikom tjelesne i duševne relaksacije) ova misao sigurno zvuči poznato. A meni se čini (čak sam i potpuno siguran) da je takva mentalna praksa jedino sredstvo učinkovite obrane od programirane agresije.
Neke alternativne škole uvele su prakticiranje ove metode u redovni nastavni program, a zanimljivo je ovom prilikom spomenuti da jednu takvu vodi Otac Charles Ogada, katolički svećenik iz Reda Očeva Svetog Duha. Škola se nalazi u Zambiji, a pohađaju je djeca katolika, hindusa i muslimana.
Kažu da se jako dobro slažu; razumiju tuđu kulturu – i nemaju straha jedni od drugih.
