Slavonija ima golem voćarski potencijal i mogla bi postati značajan izvoznik i pokretač razvoja s brzim otvaranjem više tisuća radnih mjesta. Smatra to Stjepan Zorić, predsjednik klastera Slavonska jabuka, te dodaje da je ostvarenje toga nužno žurno pokrenuti određene promjene - piše Glas Slavonije.
- Prije svega trebalo bi izgraditi infrastrukturu za trženje koja je sastavni dio svake primarne proizvodnje. Recept je vrlo jednostavan, a uspio je u svim uspješnim poljoprivrednim regijama Europe. Zašto ne bi i u nas? No ovo što se sada događa s cijenama poljoprivrednih proizvoda apsurdno je i to neovisno o poremećaju na tržištu Europske unije, a izazvano je ruskim embargom. Stvoren je, naime, višak poljoprivrednih proizvoda prema procjeni organizacija proizvođača veći od šest milijardi eura vrijednosti. One zemlje koje su ulagale u infrastrukturu za skladištenje tu situaciju sada lakše podnose te sada imamo i primjer da Europska komisija plaća poljskim proizvođačima voća naknadu za čuvanje plodova u svojim hladnjačama - kaže Zorić, te dodaje kako je sada njihova proizvodnja od oko tri milijuna tona voća zbrinuta i čeka bolje uvjete na tržištu, a naša će istrunuti u voćnjacima.
Zorić nadalje navodi kako neorganiziranost naših proizvođača sada dolazi na naplatu.
- U vrijeme kada su otkupne cijene jabuka u Italiji i Austriji 3,5 kn/kg za prvu klasu, u Vojvodini, koja nije članica EU, voćari dobiju 3,5-4 kn/kg za prvu klasu dok u Hrvatskoj kilogram jabuke idared prve klase naši otkupljivači otkupljuju po 1,5 kn/kg, s tim da tu valja napomenuti da ih ne plaćaju na vrijeme jer nisu isplatili ni lanjsku proizvodnju u cijelosti. Osim toga, mi plaćamo još transportni trošak do hladnjače otkupljivača koji uz to još i samovoljno korigiraju pravilnik o klasiranju koji vrijedi u cijeloj EU i u Vojvodini, samo ne u Hrvatskoj. Plod jabuke prve klase kod njih je promjera sedam centimetara pa nadalje, a u nas je 7,5 centimetara pa nadalje, što značajno utječe na naš prihod - kaže Zorić te dodaje da zbog neorganizranosti u organizacije proizvođača, hrvatski voćari nisu mogli ni podnijeti zahtjev za isplatu prvog programa pomoći EU voćarima i povrtlarima u iznosu od 125 milijuna eura jer zahtjev za isplatu komisiji podnose organizacije proizvođača, a ne ministarstva i EU komisija sredstva isplaćuje izravno proizvođačima.
- Zato smo u ovom drugom programu pomoći dobili samo mrvice, kada je Ministarstvo poljoprivrede zatražilo da nam ipak odobre podnošenje zahtjeva preko Ministarstva poljoprivrede zato što smo nova članica te se nismo stigli organizirati. Odbili su nas s obrazloženjem da smo se pet godina pripremali za ulazak u EU i da smo trebali već biti spremni za ovakve situacije - kaže Zorić.
Inače kod raspodjele pomoći najvažniju ulogu imaju EU parlamentarci i njihovo lobiranje pa su tako poljski voćari svoje EU parlamentarce digli na uzbunu i sve pokrenuli bez obzira na stranačku pripadnost da izvuku što više novca, i to su i uspjeli.
- Od ukupnog iznosa pomoći 125 milijuna eura poljski su voćari dobili 100 milijuna eura. Tu kao primjer može poslužiti i naša proizvodnja mandarina koja je pretrpjela beznačajnu štetu u odnosu na proizvodnju jabuka, ali su 'njihovi' EU parlamentarci s juga izlobirali da dobiju tri puta veću naknadu od proizvođača jabuka. Nismo kivni na njih, drago nam je da su jedinstveni kad su takve stvari u pitanju, ali smo žalosni što mi naše EU parlamentarce iz Slavonije iz različitih stranaka ne možemo natjerati ni da kavu popiju skupa, a kamoli da zajedno lobiraju za gotov novac koji bi nam bar malo ublažio ovu financijsku katastrofu koju doživljava cijela poljoprivreda, a trenutno najviše proizvođači jabuka - kaže Zorić.
Ovdje valja istaknuti i da su se naši voćari pri obilasku voćarskih regija po EU uvjerili kako se tamošnji proizvođači trude razviti kulturu lokalnog trženja i konzumiranja hrane koju i proizvode te ih i dodatno potiču.
- Tom njihovom lokalpatriotizmu svjedoci su svi koji putuju Europom. U Toscani je, primjerice, nezamislivo da vam konobar ponudi vino, vodu ili sok koji nisu iz regije, na Tirolu, kamo puno naših građana odlazi na zimovanje, nezamislivo je da hoteli poslužuju nešto što nije iz njihove regije. O Francuskoj, Austriji ili Švicarskoj da i ne govorimo. Sve regije imaju i suptilne metode pomoći poljoprivrednicima koje su inače zabranjene mimo zajedničke europske politike. U Rimu je nemoguće da djeca u vrtićima, školama, fakultetima i javnim ustanovama jedu voće i povrće koje nije iz njihove šire regije, a kod nas je normalno da u školama djeca dobiju jabuke uvezene iz Slovenije i još pritom proizvedene u dvorištu Nuklearne centrale Krško - zaključuje Zorić.
