U trenutku kad je s nedjelje na ponedjeljak Hrvatska postala punopravna članica obitelji EU, u Rio de Janeiru počelo je finale Kupa konfederacija između Brazila i Španjolske. U prijašnjim okolnostima navijao bih za Brazil.
Nema ljepšeg nogometa od njihova. E, ali stvari su se upravo s prvim sučevim zviždukom promijenile. Ako sam od prvih minuta 1. srpnja 2013. primljen u obitelj od oko pola milijarde institucionaliziranih Europljana, ne bi li se očekivalo da navijam za naše Španjolce? Nažalost, novo EU-domoljublje nije sretno završilo. Oni tamo iz Južne Amerike naprašili su naše s Iberijskog poluotoka 3:0.
Namještanje glave Ovo se može činiti kao zafrkancija, ali stvari ipak nisu na razini doskočice. Parafrazirajući staru uzrečicu o odnosu prema politici, danas se može reći da ako čovjek u Hrvatskoj ignorira članstvo u EU, to nimalo neće smanjiti utjecaj Bruxellesa na njegov život. Dakle, racionalno gledajući, građaninu Hrvatske, uključujući poduzetnike i menadžere, ne preostaje drugo nego prihvatiti novu realnost. Ili, kako to svojim menadžerima voli objasniti jedan uspješni hrvatski poduzetnik kad uvodi neke nove proizvode ili mijenja poslovnu i razvojnu politiku: 'Treba namjestiti glavu na promjenu!'
E pa, da pokušam!
Na gotovo svakom Liderovu klubu izvoznika jedan od članova, dekan ZŠEM-a dr. Đuro Njavro, iznese tezu da s ulaskom Hrvatske u EU prodaja robe na tržištima drugih 27 članica više nije izvoz, nego prodaja na unutrašnjem tržištu. Nikad se u vezi s tim ne složim s njim, ali hajde da prihvatimo takav pristup. Ako donedavna vanjska trgovina postaje unutrašnja, onda i sve vijesti iz politike ili ekonomije iz zemalja članica, koje su do sada u novinama tretirane kao vanjske, postaju unutrašnjopolitičke.
Pa više nije vanjska politika to što se u Portugalu trese vlada i što je Vitor Gaspar, tamošnji ministar financija, koji je bio kreator programa oporavka Portugala nakon bankrota, podnio ostavku. Sad ću morati pratiti što će raditi njegova nasljednica Maria Luís Albuquerque. Ako Portugal opet upadne u bankrot, a Hrvatska još ne, onda ćemo vrlo vjerojatno iz našeg proračuna morati pomagati braći Portugalcima.
Također, više ne možemo samo tako uživati u problemima koje s državnim financijama imaju naši prijatelji Slovenci. I potezi što ih vuče nova slovenska premijerka Alenka Bratušek nisu više nevažni. I to može pozitivno ili negativno utjecati na klimu u zoni EU. A mi smo, jelte, članovi te zone.
Očitati bukvicu Amerima! Više ni sukob Europe i SAD-a zbog otkrića da Washington špijunira društvene mreže nije neka tuđa priča. Red je podržati našeg Françoisa Hollandea (francuskog predsjednika) u njegovu oštrom napadu na američkog predsjednika Obamu. I trebalo bi Hollandeu dati potporu. Ako treba i zaprijetiti zamrzavanjem dogovora o stvaranju zone slobodne trgovine između EU i SAD-a. Prema uzoru na Nijemce i Francuze, možda bi i Vesna Pusić, hrvatska ministrica vanjskih poslova, trebala pozvati američkog veleposlanika u Zagrebu da objasni te špijunske aktivnosti.
Ispričavam se ako ti primjeri nekima djeluju kao pretjerivanje i sprdanje s našim sudjelovanjem u upravljanju zajednicom u koju smo ušli. 'Namještanje glave' ima i ozbiljnijih razina. Pa tako treba uzeti na znanje da se od sredine svibnja poboljšavaju signali o ekonomskom oporavku eurozone. S obzirom na to da hrvatski kreatori ekonomskih politika odbijaju nacionalnu ekonomiju početi usmjeravati prema rastućim tržištima izvan EU, već pasivno čekaju da se naš postojeći glavni vanjskotrgovinski partner oporavi (ups, mislio sam 'unutrašnji'), nema druge nego to uzeti kao žalosnu realnost. Pa, dakle, treba pratiti kad će oživjeti unutrašnja potražnja eurozone. Možda Hrvatska od toga ugrabi koju mrvicu, pa će se iz Banskih dvora za koji kvartal možda hvaliti jednim tromjesečjem u kojem nije zabilježen pad BDP-a.
Uglavnom, za ovdašnje provincijalne političare sad je sve još lakše. Dovoljno je čitati direktive iz Bruxellesa, pokušati ih primijeniti, a ako stvari ne budu klapale, krivnju ne snosi Zagreb.
Naravno, ovdašnji poslovni ljudi nisu naivci. Znaju da im nitko u Bruxellesu neće stvarati proizvode, tražiti kupce ili osiguravati novac za plaćanje zaposlenika. Članstvo u EU prihvatit će kao novu činjenicu. Naviknuli su da od države nemaju posebne pomoći, a oguglali su i na muke koje im birokrati, do jučer iz Zagreba, a sada iz Bruxellesa znaju zadati.
