Banner
Na Bujštini obilježena 77. godišnjica bitke kod Kućibrega
Hrvatski inovatori osvojili zlatne, srebrne i brončane medalje u Njemačkoj
DP: Covid potvrde za ulazak u Sabor zadiru u ljudske i političke slobode
Arhiv HRT-a do 1990: Kulturno dobro vrijedno milijarde kuna izlazi iz bunkera
Umrla Jelena Brajša, dugogodišnja ravnateljica Caritasa
Božo Petrov pozitivan na koronavirus
Večernji list: Probijen zadnji tunel na pristupnim cestama Pelješkom mostu

  Komentar

Esej o Radu - iz pera jednog neradnika

  Davor Suhan/MojaRijeka           16.12.2011.         3683 pogleda
Esej o Radu - iz pera jednog neradnika

Zašto Republika Hrvatska, mala balkanska državica koja brojem stanovnika jedva doseže veličinu jednog većeg europskog grada, ima preko 300 000 nezaposlenih? Na ovo pitanje naši državni ekonomisti, koji su plaćeni da osmisle načine kako smanjiti ovu brojku, često daju veoma stručne odgovore. Ali unatoč njihovom velikom znanju, ja kao dugogodišnji član ove neslavne liste hrvatskih neradnika - koji povremeno ulazim i izlazim sa tog spiska - još nikada nisam čuo da je netko od njih pogodio pravi razlog zašto ja (uglavnom) ne radim, niti me je itko ikada od te gospode upitao da mu objasnim prave razloge mojeg plandovanja na burzi rada.

Obzirom da se nalazimo na početku mandata nove vlasti, pojasnit ću to ovom prilikom bez da me se pita, u nadi da će ovo objašnjenje nadograditi znanja onih koji će u slijedeće četiri godine razbijati mozak kako da mi pomognu naći posao. Možda je od mene malo pretenciozno, ali dozvoliti ćete mi da se kao dugogodišnji hrvatski neradnik osjećam kompetentnim malo (po)soliti pamet svima onima koji u proteklih dvadeset godina - kako odlukama sa mjesta vlasti tako i svojim idejama iz oporbe - nastoje za mene otvoriti neko radno mjesto i skinuti me sa liste nezaposlenih.

Pa, krenimo redom:

  1. Živim u Republici Hrvatskoj.
  2. Republika Hrvatska ima uređeni gospodarski sustav.
  3. Gospodarski sustav Republike Hrvatske je uređen raznim zakonima.
  4. Razni zakoni Republike Hrvatske uređuju radne odnose prema kojima je rad veliki rizik, a nerad se ipak koliko-toliko plača i ne stvara direktne financijske gubitke.

Iz ove četiri provjereno istinite tvrdnje - testirane na uzorku jednog dugogodišnjeg neradničkog staža - proizlazi i peta, koja kaže: Tko radi boji se gladi.

Ovo je do sada sve bila teorija. A sada ćemo vidjeti kako to izgleda u praksi:

- Čekati da vam država ili neki privatni poslodavac ponudi posao znači imati veliku šansu da zauvijek ostanete na listi nezaposlenih. Shvatili ste to i krenuli ste u vlastiti biznis. Pohvalno i razumno. Vaša obitelj je sretna, hrvatska Vlada je sretana i svi su zadovoljni tom odlukom.

- Tko želi raditi samostalno mora osnovati vlastitu firmu ili otvoriti obrt.

- Za osnovati firmu treba 20 000 kn, a za otvoriti obrt oko 500 kn.

- Preko 99,999% neradnika na burzi rada nema nikakav početni kapital i za njih je jedino rješenje obrt. Dakle, otvaramo obrt.

- Posudili ste 500 kn, preživjeli ste birokratske šetnje od vrata do vrata i postali ste obrtnik. To znači da vaš obrt ima svoje ime i žiro račun. Sreća vaše obitelji sada je još veća, i ministra gospodarstva također.  Puni ste optimizma i bacate se na posao.

- Svjesni ste da u početku neće biti prihoda jer posao tek treba uhodati. Za to će vam, kako planirate, trebati najmanje godinu ili dvije dana, ali to vas nimalo ne brine jer do sada ionako niste imali nikakve prihode, osim što vam je država plaćala zdravstveno osiguranje, a socijalna služba poneki račun za režije.

- Ali, ali, ali...Već na kraju prvog mjeseca shvaćate da život ipak nije tako lijep. Izgubili ste zdravstveno i te sitne, ali vama ipak dobrodošle (neradničke) socijalne povlastice.  Za postojanje vašeg imena u registru obrtnika država vam šalje račun od cca 1700 kn mjesečne obveze, opisane kao doprinosi. Time bi se, kažu visoko obrazovani zakonodavci, pokrili troškovi mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Oni su, naime, svjesni da je to u vašem interesu. Ono čega nisu svjesni jeste da vi to, naravno, sada ne može platiti, jer vaši prihodi još uvijek miruju.

- Što sad? - pitate se. Isto pitanje postavili su sebi i visoko obrazovani zakonodavci koji su predvidjeli da bi se tako nešto moglo dogoditi, i u tom su slučaju izmislili zakon koji vam u takvim situacijama dodjeljuje status dužnika.

- Prošla je godina i za tu godinu dana vi ste u dugu preko 20 000 kn.

- A što sad? - ponovo se pitate. I to su pitanje također sebi postavili visoko obrazovani zakonodavci, jer su znali da bi se i to moglo dogoditi, a za tu situaciju predvidjeli su nova zakonska rješenja kako bi omogućili sudskoj državnoj birokraciji da vas pritisne ovršnim postupkom. Sada je vaš dug od završnih dvadeset-i-kusur tisuća kuna upravo uvećan za odvjetničke usluge i sudske troškove. Tu su i neke zatezne kamate (nešto kao božićnica koju vam šalje sam vrag iz pakla).

- Uza sve to imate i još jedan mali peh. Posao je nešto krenuo, ali nije baš po planu; računica kaže da bi vam trebala još jedna godina da onako čvrsto stanete na noge. Za to vrijeme, međutim,  dug državi će se uvećati za duplo, tj. negdje oko 40 000 kn. Izračunali ste to i sada ste već u panici. Tražite da vas netko u državnom aparatu razumije, ali visoko obrazovani državni  zakonodavci takav zakon nisu predvidjeli.

- Konačno dolazite k sebi i shvaćate kako vam je bolje više ne igrati s vragom. Dosta vam je radničke klase, zatvarate obrt i vračate se na Zavod na listu neradnika. Nije neka perspektiva, ali biti nezaposlen ne stvara vam barem direktne osobne financijske gubitke. Vaše ime u registru neradnika država vam neće naplatiti kao u slučaju dok vas vodi u registru radnika.

Rezime

Gospodarski sustav kapitalističke republike Hrvatske je stvoren na radnom zločinu. Ova tvrdnja potkrepljena je činjenicom da je u proteklih dvadeset godina, temeljen raznih državnih zakona i posebnih propisa o radu, izvršen genocid nad mnogim radnicima koji su pokušali proboj kroz vrata Zavoda za zapošljavanje, o čemu svjedoči dugačka crna lista nezaposlenih koji su stradali prilikom prelaska u radni odnos, u koji su uložili isključivo vlastiti novac, trud i znanje. Takvo stanje traje do danas.

Rješenje izlaza iz ove situacije

- Locirati, identificirati, uhititi i transferirati sve profesore ekonomskih fakulteta koji vjeruju da se od prihoda u mirovanju mogu uredno isplaćivati obvezni doprinosi, a da su tu isti vjeru  prenosili generacijama studenata koji danas, kao ekonomski stručnjaci,  kroje hrvatsku gospodarsku politiku.

 - Locirati, identificirati, uhititi i transferirati sve profesore pravnih fakulteta koji vjeruju da je pošteno kažnjavati sirotinju samo zato što nema novaca, a da su tu svoju vjeru prenosili generacijama studenata koji danas, kao pravni eksperti, pišu hrvatske zakone.

Ako spasimo generacije budućih studenata od vjerskih zabluda, spasili smo i buduće radnike od osobnog bankrota.

Kolumna Pririda društva Davora Suhana s portala MojaRijeka

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

Feral
19.12.2011. 14:53
maloprije sam čitao text - intervju sa gđom. Božicom Jelušić. Vrlo dobro, poučno i opet istinito.
Ali vezano uz ovaj članak gdje si ( a opet istinito ) navodi kako velika većina obrtnika-početnika pokreće posao jer ustvari nema nekog drugog izlaza bez da se je prethdno upoznala za mogućim posledicama. Iako situaciju kada pojedinac nema posao i prihode i kada pokreće posao ili bolje reći samozaposlenje, možemo promatrati u jednom kontekstu; to su dva odvojena pojma. Nemati posao je jedna situacija a pokretati vlstiti posao sasvim druga. Da je više edukacije ali i da su institucije odgovornije bilo bi puno manje problema jer ako si nezaposlen imaš problem ali ako si pokrenuo posao ( i to još u obrtu ) imaš nekoliko problema koji se u ovakvoj regulativi teško mogu riješiti.
Mikeš09
19.12.2011. 13:29
Ovo je čista Sodoma i Gomora a članak nam je svima otvorio oči i jasno je ko dan da još uvijek i u dogledno vrijeme ćemo živjeti u ovoj ``banana`` državi...ali ,gle čuda i mi ovakvi s ``ovakvim zakonima`` smo nekome tamo južnije primjer i put ka nečemu...ovaj i ovakav kapitalizam je stvarno jadan a tak nam i treba !!!!
siniša prpić
17.12.2011. 8:19
Dobar tekst, dobri komentari. Cijelo vrijeme se lažemo, kada je razvoj poduzetništva u pitanju.
Dolazi i javni sektor na red..... Hoće li tada biti bolje ?!
Nadajmo se.
stole123
16.12.2011. 22:07
e davore dobar tekst samo ti se neke cifre neslažu jer nije 1700kn. nego je bilo 2200 a prije par dana sam dobio da je ministar potpisao podizanje na 2700 pa sam postavio pitanje koji ministar dali onaj u ostavci ili onaj koji dolazi.osim toga obrt nemožeš odjaviti dok imaš duga u poreznoj a to znači da ti se dugovi konstantno gomilaju bez mogućnosti prekida obrta dok državi neplatiš do poslednje kune a kad se nakupi neka cifra ide blokada računa itd. osim toga obrtnik za svoj dug garantuje državi sa kompletnom svojom imovinom a to je razlika između obrta i i poduzeča kako mi to popularno zovemo
mastermind
16.12.2011. 19:54
Pa kod nas je sve naopako, umjesto da se potiče poduzetništvo, ono se suzbija sa silnim porezima i naknadama... Prijatelj mi se počeo bavit prije par godina s nekim sitnim obrtom, ispočetka je radio na "crno", ajde nešto mu je i ostalo...kad se posao uhodao, otvorio je obrt, i od onda se doslovce guši u dugovima...ne može naradit za državu...
MMMM
16.12.2011. 19:23
Pa neka samo promjene zakon da se ta sva plaćanja počinju davati nakon 3 godine rada, kada i ako se posao uhoda. A i za ostale takve slične probleme bi isto trebalo neko tako jednostavno rješenje koje bi ljudi na vlasti trebali biti dovoljno perceptivni da uoče i primjene.
Feral
16.12.2011. 15:29
Zanimljivo štivo gledano s jednog aspekta, nažalost prilično istinito.
Lynx
16.12.2011. 13:55
Što reći? U sridu Davore! Bravo!


Još iz kategorije Komentar