Uvod kojim ispravljan poneke previde i pogreške u dosadašnjim Nikolićevim bibliografijama, ali i „obogaćujem“ materiju svojim otkrićima dosad nepoznatih (i objavljenih) piščevih djela
I 2020. godine, kada se bilo navršilo pola stoljeća otkad je pionir hrvatske (i jugoslavenske) krimi-literature, virovitički boem MILAN NIKOLIĆ otišao u „bolja prisjećanja“, ali i 20. rujna 2021. na svom sam se facebook profilu prisjetio lika i djela pisca s čijim sam se krimićima susreo još u djetinjstvu, koji su me svojim fabulama, zapletima i lakoćom pripovjedanja „od prve privukli“.
Ujedno i pisca kojim se bavim takoreći cijelog svog života.
Iznenadili su me pak komentari pojedinih fb prijatelja i pratitelja, iz kojih je razvidno da im je Nikolić (r. 1924, umro 1970.) još uvijek u većoj ili manjoj mjeri „nepoznanica“. Ali, i da nisu upoznati ili nisu svjesni „bogatstva“, „raznolikosti“, pa i „jedinstvenosti“ jedne – u konačnici – kratke, u tom smislu „fascinantne“ profesionalne karijere pisca, pritom i „pisca iz provincije“.
Karijera mu je započela s prvim objavljenim romanom 1957. („Prsten s ružom“) i trajala je samo trinaest godina, de facto do njegove bolesti i smrti.
Zapravo, ne bih smio biti iznenađen. Koliko je još naših ne samo pisaca, nego i drugih umjetnika zapostavljeno, zanemareno, da ne kažem da su svjesno ili nesvjesno „prebrisani prašinom zaborava“.
Ako npr. odete na web-stranice Gradske knjižnice i čitaonice Virovitica (uz šibensku, jedna od najljepših knjižnica u našoj zemlji) i u Zavičajnoj zbirci kliknete na Zbirku Milan Nikolić saznati ćete kako ona „trenutno broji devetnaest naslova“! Niti polovinu od ukupnog broja piščevih ukoričenih djela. Pogotovo u kontekstu da je virovitička knjižnica „prirodno mjesto“ u kojem bi sveukupna ostavština njihovog sugrađanina-pisca trebala biti sakupljena, sistematizirana i izložena.
U svakom slučaju niz je razloga da „rezultate“ svojih dosadašnjih istraživanja na temu „ENIGMA NIKOLIĆ“ (koje je volonterskog karaktera) na Virovitici.net „prezentiram“ i da oni postanu dostupni, svima koji žele proširiti saznanja o njemu.
Započinjem s bibliografijom.
Prema istraživanjima, prvu piščevu bibliografiju pod naslovom „Objavljeni romani detektivskog i špijunskog sadržaja koje je napisao Milan Nikolić – Miki u razdoblju od 1957 - 1970.“ sastavila je 1. travnja 1971. godine njegova udovica Ljubica Nikolić (1921. - 2001.), kada je po želji pokojnog supruga donirala komplet njegovih objavljenih romana Gradskom muzeju Virovitica.
Popis sveukupno broji 43 naslova, s time da su u popis bila uključena i nova izdanja postojećih Nikolićevih romana, kao i izdanja na slovenskom jeziku.
U prvoj polovici 80-ih profesor zagrebačkog Filozofskog fakulteta dr Vinko Brešić (inače, virovitički zet) je povodom 750. godišnjice prvog spomena Virovitice pripremio je za simpozij izlaganje, a zatim u zborniku „Virovitica u prošlosti i sadašnjosti“ i objavio studiju „Milan Nikolić – pionir domaćeg detektivskog romana“, čiji je sastavni dio činila i bibliografija izdanih i ekraniziranih piščevih djela.
Nakon toga, u nekoliko navrata (u raznim knjigama) objavljene su Nikolićeve bibliografije.
Jedna u okviru „temata“ o Nikoliću u časopisu „Gordogan“ (br. 31-32. za 2015. godinu) urednika Branka Matana.
Naravno, o piscu i o njegovu djelo objavljeno je niz tekstova, eseja, pa i studija s bibliografskim podacima.
Nažalost, u svim tim Bibliografijama, pa i u napisima potkrali su se pojedini previdi i pogreške, nedosljednosti u atribucijama nekih izdanja, ali i kronološke nepreciznosti.
Stoga, kada sam pripremao prvo hrvatsko izdanje Nikolićeva romana „Ulaznica za pakao“ („Vedis“, 2019.), odlučio sam u knjizi kao „dodatak“ (neku vrstu „pogovora“) objaviti bibliografiju - koja se odnosila na prva izdanja piščevih tiskanih knjiga, romana i pripovijedaka na hrvatskom i srpskom jeziku.
Nastavno i na djela koja je ovaj „strastveni i produktivni pisac“, ponavljam „iz provincije“, napisao za televiziju, film i kazalište, odnosno koja su doživjela svoje ekranizacije i uprizorenja širom tadašnje države.
Bibliografija je napravljena na temelju istraživalačkog rada - neposrednog uvida u knjige, roto-sveske i dnevne listove koji su objavljivali Milana Nikolića.
Podatke za njegovo televizijsko, filmsko i kazališno djelovanje „rekonstruirao“ sam iz filmskih špica, „Filmografije jugoslovenskog filma“, arhiva TV Slovenije i HRT-a, te naposlijetku Prešernovog gledališća Kranj.
Bibliografija nije uključila rukopisnu ostavštinu Milana Nikolića, niti objavljene priče i kraće pripovjetke.
Ponavljam, nije uključila ni izdanja na slovenskom jeziku. To je „zadatak“ koji me tek očekuje.
Nakon što je „Ulaznica za pakao“ ujesen 2019. objavljena (neovisno od knjige i same Bibliografije), nastavio sam s istraživanjem piščeva „lika i djela“.
Upornost, pa i kontakti koje sam svih ovih godina, pa i desetljeća, uspostavio s pojedinim Nikolićevim suvremenicima i fanovima, od kojih sam mogao saznati pojedine korisne informacije, odnosno „tragove“, mi se – isplatila!
Uspio sam tako „otkriti“ kako je u proljeće 1971. godine beogradska „Duga“ u roto-ediciji „300 čuda“ (Plavi dodatak), s kojom je virovitički pisac surađivao zadnju godinu života, u dva broja, jedan za drugim, objavila dva njegova kraća romana.
Jedan vestern i jedan krimić.
Oba je Milan Nikolić potpisao „svojim“ pseudonimima. Očito ih je urednik „300 čuda“ držao u ladici, tj. čekali su na svoj „red za objavljivanje“...
Milan Nikolić je tada, duže od pola godine, bio pokopan na virovitičkom groblju.
Drugo izdanje knjige „Ulaznica za pakao“ („Vedis“, lipanj 2020.), odnosno Bibliografiju aktualizirao sam s tim novim saznanjima...
