Iz Londona za relativno malene novce čovjek može bez problema posjetiti Stonehenge. Mnoge manje i veće turističke agencije nude usluge obilaska te lokacije. Agencije su dobro organizirane i samo treba malo istražiti, tj. dati su truda i pronaći neku povoljnu koja vas ne će operušati.
Krenuli smo autobusom iz Londona (Victoria couch station) prema Amesburyu u Engleskom okrugu Wiltshire. Put od točke A do točke B približno 140 km ugodne vožnje lijevom stranom engleskim cestama. Odlična je stvar ako imate duhovitog vozača autobusa, onda ste pogodili jackpot. Stigli smo na lokaciju, grupirali se, dobili audio vodiče oko vrata i krenuli istraživati. Kišica je lagano sipila, ali to ni najmanje nije smetalo.
Prije samog polaska i dolaska prisjetio sam se Asterixa, Obelixa i likova iz poznatog stripa Goscinnya i Uderza. Osobno mi je uvijek bio drag Getafix tj. druid koji spravlja poznati čarobni napitak za nadljudsku snagu. Ponekad ga poželim imati barem na tren. Nekako pri pomisli na Stonehenge i druide sjetio sam se i njega. No, istina je da sama lokacija Stonehenge i nema nekih prevelikih doticaja s istoimenom lokacijom, eto uklonio sam si jednu zabludu u kojoj sam bio. Pa u čemu je priča onda?
Ono što se pouzdano zna bez nekakvih alternativnih teorija je da je Stonehenge građevina iz neolitika i brončanog doba (3000.-1000. pr.Kr). Samo neke od teorija što je ustvari on:
1. Mjesečeva zvjezdarnica
2. mjesto gdje su druidi održavali kultove
3. Sunčev hram
4. vrelo iscjeliteljske energije
5. izvanzemaljski spomenik
6. savršeno mjesto za intergalaktički rave party
7. nebesko računalo
8. rimski spomenik
9. ......... da ne nabrajam dalje ozbiljne i neozbiljne teorije
Ime ''Stonehenge'' prema jezikoslovcima dolazi od staroengleskih riječi ''stan'' što znači kamen i riječi "hencg" što znači visjeti, prema kamenu koji izgleda kao da visi.
Stonehenge je građen u nekoliko faza prema istraživanjima arheologa i inih doktora znanosti. No, zbog samo jedne činjenice treba mu se duboko pokloniti. Na današnjoj lokaciji nije preostalo mnogo od prvobitne građevine jer su tokom godina ljudi odnosili manje komade kamenja. Ono što je ostalo, nisu mogli prenijeti, jednostavno rečeno. Pa, kako su onda u 3. i 2. tisućljeću prije Krista ljudi uspjeli donijeti otprilike 80 stupaca od vulkanskih stijena sa planine Preseli u Walesu koja je smještena 220 km od Stonehenga? Svaki od stupova teži nevjerojatne 4 tone, zaista spektakularno. Stoga čak jedna od teorija koje sam doznao iz spisa engleskog srednjovjekovlja na internetu (12. st.) govori da su zdanje sagradili divovi natprirodne snage. To je vjerojatno točna teorija jer svi znamo da divovi postoje, no ne ću biti sarkastičan. Nešto je neobično i to je činjenica. Posebna je priča o tim stupovima koji zbog svog vulkanskog podrijetla i posebne plave boje navodno imaju i drugu temperaturu, pa su se opet teoretičara pozabavili time da su zasigurno mijenjali boju pri nekim kultovima. Ulaz u sam hram ili što je već je bio na sjeveru te sam Stonehenge u biti nema kružni oblik nego oblik potkove. Današnje mišljenje koje uglavnom prevladava je to da je kameni prsten vjerojatno služio kao precizan Sunčev sat prema kojem su ljudi predviđali vrijeme i najviše se istražuje u tom smjeru.
Pošto je lokalno stanovništvo odnosilo kamenja, kako sam ranije napisao, tijekom dugih godina današnji Stonehenge je vrlo malen, tj. malo je toga ostalo. Nekako me to pomalo razočaralo jer sam očekivao nešto ogromno. No cjelokupna priča koju sam čuo preko audio vodiča automatski je popravila sliku. Audio vodič je fina stvar. Na lokaciji su brojevima označena posebno važna mjesta, pa pritiskom na određeni broj na vodiču doznajete u trenu fascinantne podatke. Doznao sam tako da su vjerojatno graditelji koristili jelenje rogove kao prototipove današnjih za ukopavanje kamena. Doznao sam ponešto o klesanju kamenja i upoznao sam se sa obredima druida, keltskih svećenika. Čovjek dozna i imena određenih kamenja - kao što su ''trilithon'' (kamen nadvratak) i petni kamen (heel stone). Petni kamen ("Heel Stone," "Friar's Heel" or "Sun-Stone") stajao je i danas stoji izdvojen u okolici samog kruga i imao je magična svojstva, navodno.
Odlična je stvar ako pogodite posjetiti Stonehenge po lijepom vremenu i što više možete izbjegnete englesku kišu, jer je samo mjesto uklopljeno u lijep prirodan okoliš. Prekrasna, meka i zelena trava na kojoj stoji kameni prsten još od prethistorije djeluje smirujuće, jednostavno se poželi šutjeti i samo upijati dojmove. No, ako ste pojedinac koji voli mir i tišinu bez gužve, teško će te to doživjeti. Današnji Stonehenge vrlo je turistički napučeno mjesto, pa treba ponekad duže čekati da uhvatite fotoaparatom neki kadar na kojem nema ljudi, čista umjetnost. Otkad su napravljeni restauratorski radovi i otkad je mjesto stavljeno na UNESCO-ov popis Zaštićene baštine 1986. za taj dio Engleske su počele cvasti turističke ruže. Poželite li ga posjetiti u vrijeme ljetnog solsticija najavite se koji mjesec unaprijed jer od ljubitelja kulta Sunca, druidskih modernih klanova i ''Djece cvijeća'' koji još misle da su u San Franciscu 68' teško da će te dobiti i komadić livade za sjesti pod otvoreno zvjezdano nebo. Iako po cijeloj Britaniji i Irskoj ima preko tisuću sličnih kamenih krugova, ukopanih sunčanih satova, obeliska i menhira nerazjašnjenih još znanosti, Stonehenge je poseban u svakom pogledu i tako mjesto i zauzima.
Komentari
Isprika čitateljima! Autor teksta!
