Banner
Beroš: Epidemiološka situacija dobra, no okupljanja mogu pogoršati stanje
DHMZ: Pretežno sunčano i vruće, popodne mogući pljuskovi
Više turista nego cijele 2020., iznos fiskaliziranih računa bolji od 2019.
Sudarila se dva teretna vlaka kod Križevaca, ozlijeđen strojovođa
Prijatelji životinja: Pripazite gdje ostavljate životinje na čuvanje
Još dvije braniteljske udruge osudile istup Vučemilovića i podržale Medveda
Plenković ponovno pozvao građane na cijepljenje

  Komentar

Ekonomski potresi daju za pravo Majama o kraju svijeta 2012.?

  Mijodrag Šajatović/Lider           19.07.2011.         2024 pogleda
Ekonomski potresi daju za pravo Majama o kraju svijeta 2012.?

Nakon vijesti o bankrotu Grčke, urušavanju državnih financija Italije, posrtanju eura, isplivavanju golemog duga Sjedinjenih Američkih Država i najava da se uskoro sprema još jači udar svjetske recesije negoli je bio prije dvije-tri godine, ekonomskom kroničaru teško se oteti razmišljanju nema li to veze s proročanstvom naroda Maja kako će svijet koji poznajemo nestati 21. prosinca sljedeće godine. Može se činiti pomalo čudnim i neozbiljnim da se u tjedniku koji nastoji ozbiljno promišljati o ekonomskoj budućnosti kao relevantan podatak uzima to što kalendar izumrlog naroda završava 2012. Ali kad čovjek desetak dana obilazi lokalitete koji su ostali nakon Maja, kad uvidi s koliko su matematičke i geometrijske preciznosti mjerili vrijeme, koliko su poznavali svemir i koliko su bili znanstveno napredni - ne može samo tako, kao besmislicu, odbaciti 2012. godinu.

Osveta dužničke rupe Istodobno je sve više argumenata za procjenu kako su to godine, svejedno je li riječ o 2012. ili 2015., u kojima se u svjetskoj ekonomiji jednostavno mora dogoditi dramatičan preokret. Ne nađe li se nov ekonomski model svjetske ekonomije i biznisa, može se očekivati jedino - velik slom uz nezamislive posljedice. Kao što niz manjih potresa zapravo najavljuje onaj katastrofalni, tako i ekonomski potresi kakvi u posljednje vrijeme izbijaju ne samo po Europi daju naslutiti stvarnu globalnu krizu, proizvodnu i financijsku. Ono što svjetski moćnici rade od 2008. umjetno je zatrpavanje dužničke rupe. Kad su uz pomoć ‘dotiskanih' tisuća milijardi dolara gašeni požari izazvani slomom tržišta nekretnina u SAD-u i posljedicama koje su se proširile zemaljskom kuglom, mogla su se čuti upozorenja kako će spašavanje bankarsko-financijske industrije državnim intervencijama za dvije-tri godine izazvati krizu državnih financija. To se upravo događa.

Nažalost, problem svjetske ekonomije nije samo u nezasitnu bankarskom apetitu i političarima koji državnom potrošnjom bez pokrića pokušavaju kupiti glasače i usput se još malo korumpirati. Muke su mnogo veće. Koliko se god apsurdno činilo, najveća je prijetnja svijetu - rast produktivnosti. To je suvremena ‘kvaka 22'. Pojednostavimo li stvari na dvojicu poduzetnika od kojih svaki zapošljava 100 ljudi, zamka produktivnosti izgleda ovako: prvi poduzetnik proizvodi košulje. Na granici je gubitka. Odluči otpustiti 20 radnika, a preostale potaknuti na veću produktivnost. Drugi poduzetnik izrađuje cipele. Onih 20 otpuštenih iz susjedne tvrtke više nema novca za kupnju cipela. Obućar dolazi u gubitak zbog pada potražnje. Odlučuje i on otpustiti 20 svojih ljudi i natjerati preostale na veću produktivnost. Ali sad tih 20 otpuštenih obućara više ne kupuje košulje. Pa onaj prvi poduzetnik mora otpustiti još 10 ljudi, koji više nemaju za cipele... Pa otpuštanje nastavlja poduzetnik obućar...

Alibi hrvatskoj vlasti Takav proces događa se na globalnoj razini. Sve manje ljudi mora proizvoditi sve više robe, a sve je manje platežno sposobnih kupaca. Pa se pribjegava kupnji na kredit. Trenutačna kineska i indijska potražnja donekle ublažuju svjetsku krizu, ali to ni izdaleka nije dovoljno za dostizanje stopa rasta BDP-a i zaposlenosti koje bi globalnu ekonomiju udaljile od ruba ponora. Sva ‘kemijanja' ministara financija, globalnih bankara, financijaša i političara samo su kupovanje mjeseca ili godine do dana kad će se morati svesti računi. Možda to neće biti 21. prosinca 2012., ali teško da će biti 10 ili 20 godina poslije. Izglednije je - mnogo prije.

Čovječanstvo je, istina, u posljednjih nekoliko tisuća godina uvijek nalazilo načina da, kao što se to govorilo u socijalizmu, ‘proizvodne odnose prilagodi stupnju razvoja proizvodnih snaga'. Samo što je to u mnogim razdobljima iziskivalo goleme patnje. Pa bi bilo bolje kad bi se proces, uza sav razvoj informatičkih tehnologija, vodio kontrolirano. Je li riječ o svjetskoj vladi, postavljanju poslovanja na osnove koje ne predviđaju maksimiranje dobiti u rukama malog broja pobjednika - teško je procijeniti. Ovako katastrofično postavljena ekonomska budućnost sigurno bi se svidjela hrvatskim političarima na vlasti. Tko su oni da se odupru svjetskom tsunamiju? Naravno da nije tako. Nije svejedno kako zajednica dočekuje prijetnje i turbulencije: slaba i glavinjajuća ili pripremljena za teška vremena.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Komentar